Recenzije
Novoobjavljeni album art rock skupine Tuxedomoon u stvari je iznova napisani soundtrack za kontroverzni film ‘Pink Narcissus’ američkog avangardnog redatelja Jamesa Bidgooda. Odgovor na pitanje u kojoj mjeri ovaj minimalistički i pomalo linearni album može pratiti slojevitu i pomalo zbunjujuću strukturu vizualnog izvornika može dati tek simultani doživljaj kroz oba medija, no sam će album, sudeći po prvim kritičarskim hvalospjevima zasigurno naći svoje mjesto u srcima dugogodišnjih štovatelja glazbe Tuxedomoona.
Šesti album (ne računamo li neke usputne, npr. teatarske suradnje) Woven Handa nije toliko energičan poput prethodnika ‘The Laughing Stalk’, no zato nudi lucidno zamišljen koncept koji se retrogradno osvrće ne samo na glazbene i ambijentalne potke Edwardsovog pionirskog sastava 16 Horsepower, već i na njegove glazbene uzore u rasponu od Nicka Cavea, preko Bauhausa, Echo & the Bunnymen i The Culta, pa do neizbježnog Joy Divisiona!
‘Meteorites’ je specifičan album koji na zanimljiv način kombinira navalni gitarski zid i psihodeličnu pozadinu, no ako je vjerovati lideru Bunnymena, Ianu McCullochu, ovo će izdanje sastav konačno vratiti starim lovorikama na koje su početkom osamdesetih zasjeli izvrsnim ostvarenjima ‘Crocodiles’, ‘Heaven Up Here’, ‘Porcupine’ i ‘The Ocean Rain’. Koliko ima istine u Ianovim rječima, uvjerite se uz naš aktualni album tjedna!
Iza dvojca ‘Se Delan’ stoje Belinda Kordic, švedska kantautorica australskih korijena, poznata po radu s neofolk projektom ‘Killing Mood’, te Justin Greaves, gitarist i ključna osoba sastava ‘Crippled Black Phoenix’. U kojoj su se mjeri Belinda i Justin uspjeli osloboditi naslijeđa matičnih bendova, i je li takav korak uopće neophodan pri ovakvim kolaboracijama? U svakom slučaju, ‘The Fall’ je lijep i zanimljiv noćni album!
‘To Be Kind’, treći album reanimiranih Swansa je nastajao tijekom ‘The Seer’ turneje (2012. – 2013.), a svoju konačnu soničnu formu zadobio u jednom studiju u dubini teksaške pustinje. Iako ne nudi neka pretjerana iznenađenja, riječ je o solidnom uratku, nudi pregršt briljantno razrađenih kompozicija u kojima će uživati svi dosadašnji fanovi maestralnog stvaralaštva Michaela Gire, te pokoji novopečeni sljedbenik!
‘White Light Generator’, sedmi album britanskog progresivnog projekta Cripple Black Phoenix nije strogo konceptualan album poput ‘(Mankind) The Crafty Ape’, ali ni usputni interludij kao što je bio njegov prethodnik ‘No Sadness and Farewell’. Justin Greaves i društvo su uspjeli u odmjerenom pristupu, snimivši vrstan i zanimljiv uradak kojim će zadovoljiti prohtjeve dokazanih štovatelja, te sigurno u svoje redove regrutirati pokojeg novog štovatelja!
Skladanje glazbe za predstavu “Republik Der Wölfe” kazališta Theatre Dortmund je u formi sastava The Ministry of Wolves okupilo neke od najvećih imena ‘ozbiljnijeg’ ogranka suveremene popularne glazbe – Micka Harveyja, Alexandera Hackea, Danielle De Picciotto te Paula Wallfischa. Možemo tek nagađati je li riječ o trenutnom okupljanju s svrhom, ili nećem dugoročnijem, no ovaj album ne samo da obećava, već predstavlja iznimku u doba kada glazba pati od sindroma reciklaže i hipsterizma!
For Home Cats and Sea Fans; nedavno objavljeni, sedmi album bruklinškog sastava Elysian Fields ugodno je iznenađenje, i to ne samo zbog neupitne kvalitete majstorski izbrušenih, onirničkih skladbi koje potpisuju gitarsit i autor glazbe Oren Bloedow te pjevačica i tekstopisac Jennifer Charles, već i zbog toga što negira glasine o prestanku glazbenog djelovanja ovog izvrsnog dvojca.
Nedavno objavljeni album Davida Tibeta, odnosno njegova projekta Current ’93 nazvan ” I Am the Last of All the Field That Fell: A Channel ” možda nije toliko radikalan zaokret u više od dvadeset godina dugačkoj karijeri, no lucidan izbor suradnika poput Johna Zorna, Nicka Cavea, Tonyja McPheea ili Jacka Barnetta u najmanju ruku garantira određeni odmak od predefiniranog neofolk zvuka. Rezultat je kabaretski, jazz izmaglicom obojen album koji možda neće zadovoljiti radikalne fanove benda, no definitno je uradak vrijedan pažnje, a možda i najava nekakvih novih ‘strujanja’.
Lijepo je bilo vidjeti dvoranu Dražena Petrovića poprilično popunjenu i uživati u činjenici da zaraza lakoglazbenih nota nije zahvatila baš svakog.
Neka Vas ne zbunjuje podatak da se na albumu ‘Have Fun With God’ kriju remixi skladbi s lanjskog ‘Dream Rivera’! Nominalni je duh dub-a prisutan u pozadinskim ritmičkim strukturama, te posebice kroz prozračni eho ambijenta, no taj je dub prije produkt transformacije tipičnih Callahanovih karakteristika poput narativnosti, linearnosti i minimalističke repetitivnosti u eterične, atmosferične produkte obrubljene čudnom, na trenutke nestvarno lijepom aurom, nego li nekakve svjesne intencije tipa “let’s make dub remix!”
Trud se uvijek isplati – najkraće je što se može kazati o ‘Deadlines’, drugom dugosvirajućem projektu labinskog indie sastava Orange Strips. Mjeseci i godine upornog rada su rezultirali jednm brušenim draguljem, i iskreno se nadamo kako će domaća publika u čitavom ovom kaosu besperspektivnosti i dominirajućeg neukusa znati prepoznati one prave vrijednosti!
