KLFM

Elysian Fields – For Home Cats and Sea Fans

For Home Cats and Sea Fans; nedavno objavljeni, sedmi album bruklinškog sastava Elysian Fields ugodno je iznenađenje, i to ne samo zbog neupitne kvalitete majstorski izbrušenih, onirničkih skladbi koje potpisuju gitarsit i autor glazbe Oren Bloedow te pjevačica i tekstopisac  Jennifer Charles, već i zbog toga što negira glasine o prestanku glazbenog djelovanja ovog izvrsnog dvojca.

Elysian Fields ne spadaju u one sastave koji vremenom radikalno mijenjaju svoj izričaj, pa tako i ovaj album tek produbljuje i zaokružuje motive načete i razrađivane na prethodnicima. Drugim riječima, pjesme koje ga sačinjavaju predstavljaju jedan neuobičajeni, no zato uspjeli hibrid dream popa, folka, jazza, te onog karakterističnog fluida koji je i te kako uočljiv kod sastava stasalih na tlu Brooklyna. Ova je zemljopisna odrednica izrazito bitna u životopisu i stvaralaštvu sastava, pošto je upravo tu od 2008. smješten eksperimentalni jazz klub Knitting Factory, koji je odigrao ključnu ulogu u samom nastanku Elysian Fieldsa. Početkom devedesetih, u doba njihova ‘rođenja’, taj je prostor još uvijek zauzimao ogroman podrumski prostor art deco zgrade smještene po sredini ulice Houston, glavne istočno-zapadne arterije na srednjem/donjem Manhattanu, dakle na oprečnoj obali East Rivera, i već je tada među zahtjevnijom njujorškom publikom stekao kultni status postavši nekom vrstom ‘kućne’ pozornice glazbenika poput Johna Zorna, Elliotta Sharpa, Johna Medeskog, Billa Frisella, Gila Scotta Herona, Cassandre Wilson, ali i sastava kao što su Swans, Sonic Youth, Soul Coughing, te The Lounge Lizards.

Izgleda kako je sami slučaj htio da jedne večeri kasnih osamdesetih u Knitting Factory zađe dvadesetogodišnja djevojka iz Washingtona DC, pjesnikinja Jennifer Charles, kako bi s vlasnikom Dorfom dogovorila detalje oko svojeg poetskog recitala uz klavirsku pratnju. Kako slučaj uvijek dolazi u paru, na pozornici je te noćii nastupao punk jazz sastav  The Lounge Lizards predvođen karizmatičnim Johnom Luriem, no Jenniferinu je pažnju zaokupio mršavi, visoki mladić koji je u bendu svirao bas gitaru – bio je to Oren Bloedow. Nakon nekoliko susreta prilikom kojih su spoznali kako dijele zajedničke glazbene afinitete, te da posjeduju veoma sličan smisao za estetiku, Jennifer i Oren započinju romantično-poslovnu vezu koja, eto, traje već dulje od dva desetljeća.

Elysian Fields u Knitting Factoryju, oko 2002.

Do utemeljenja Elysian Fieldsa, istina, neće doći odmah, već 1995., nakon što je novopečeni par dao svoj obol brojnim projektima autora vezanih uz Knitting Factory ili John Zornov kružok (surađivali su na brojnim izdanjima njegove diskografske kuće Tzadik Records, između ostalog). Ipak, već su prvim albumom Bleed Your Cedar, snimljenim uz nesebičnu pomoć Marca Ribota i Johna Luriea jasno definirali svoje područje interesa, često tako zbunjujući kritičare koji su ovaj nesvakidašnji blend utjecaja i stilova u nedostatku ideja ‘krstili’ nazivima koji nisu imali baš previše veze s realnošću, mada su neki, poput onog rock noir pogađali bit.

Problem pri klasifikaciji, a često i konzumaciji glazbe Elysian Fieldsa leži upravo u tom izbjegavanju podlijeganja striktnim trendovima. Glazba, kako je već primjećeno, izvire iz neke snovidne osnovice, nadograđuje se folk sazvučjima koja kao da ne žele pratiti neke za rock ili folk uobičajene trase, već se prije oslanjaju na jazz leluajnja, a katkad i na rigidno čvrstu no wave ritmičnost.. Ove tada još rudimentarne crte će se iskristalizirati na narednim albumima, od kojih svaki predstavlja malo remek djelo u svojoj domeni, pa tako i na upravo objavljenom For Home Cats and Sea Fans.

Uvodna skladba Come Down from the Ceiling je neka vrsta putokaza, svjetionika koja bi upoznatom slušatelju trebala poručiti kako se u tri godine glazbene apstinencije nije ništa naročito promjenilo, te da Elysian Fields nastavljaju vlastitu misiju na onoj točki gdje su stali. Alms for your Love je mračnim timbrom i zvukom gudača obojena balada, tako karaktersitična za srednju fazu djleovanja sastava (albumi Dreams that Breathe Your Name i Bum Raps and Love Taps, 2003., odnosno 2005.).

Next Year in Jerusalem bi se lako mogla nazvati međunarodnom baladom, čak ne toliko zbog tematike koliko zbog izraženog folk zvukovlja karakterističnog za glazbeno stvaralaštvo europskih Židova, a She Gets Down je sjajan komad nepatvorenog tamnog jazza. Energična Channeling i smirena, klavirnom protkana Madeleine najavljuju sedmominutnu Escape from New York, epopeju koja raste iz kolijevke tišine i jedva primjetnog repetitivnog ritma, da bi pred kraj bljesnula u svoj svojoj eksplozivnosti i snazi. Rockerska This Project će nas još jednom podsjetiti kako se ovaj dvojac, unatoč brojnim eksperimentima nikad nije u potpunosti udaljio od rock korijena, dok dvije završne skladbe, Hit by a Wandering Moon i Love Me Darling iznova donose natruhe prošlosti. Prva će svojom hipnotičnošću podsjetiti na predivnu Narcosmicoma – nekako dobijate dojam da je po tom pitanju Orenov vokal na refrenu nepotreban – dok je zaključnoj pjesmi namjenjena neka vrsta izvoda iz ambijenata kojeg je kreirao preslušavanje prethodnih deset brojeva. Drugim riječima, natrag kroz vrata sna!

Oren Bloedow i Jennifer Charles

Još jedna zanimljivost leži u činjienici da (uz Jenniferin vokal) drugi zaštitni znak Elysian Fieldsa, gitara Orena Bloedowa na ovom albumu nije obvezno u prvom planu. Uostalom, kreiranje melodijskih linija na već utemeljenim predlošcima je povjereno brojnim gostima, između ostalih Johnu Medeskom, Jamesu Genusu, Edu Pastoriniju, Benu Perowskom i drugima.

Bilo bi nespretno zaboraviti spomenuti autora vrlo efektnog i pomalo nadrealnog omota, a to nije nitko drugi, već dugogodišnji zajednički prijatelj Jennifer i Orena, štovani John Lurie u čijem je sastavu The Lounge Lizards, kako je kazano, Oren Bloedow i započeo svoju glazbenu karijeru!

Priču o albumu For Home Cats and Sea Fans je najprirodnije zatvoriti navođenjem jedne činjenice novijeg datuma: godine 2008., klub Knitting Factory je zamalo premješten na drugu obalu, dakle s druge strane mosta  Williamsburg Bridge, ka četvrtima sjevernog Brooklyna, gdje bi se tako nakon skoro dva desetljeća ugnjezdio na tlu s kojeg manje više potiče većina glazbenika koji su zadnjih četvrt stoljeća obilježili njegovo djelovanje. Ne bi to bilo njegovo prvo dislociranje, pošto je još 1994. zatvoren prostor u Houston Streetu nauštrb onog nešto jugozapadnije, u četvrti Tribeca. Nažalost, Dorf je kao većinski vlasnik imao ključnu riječ, te je, smatrajući da je Brooklyn pomalo izvan ruke zadržao lokaciju u Tribeci, nedaleko Ground Zero-a.

Bilo kako bilo, ostaje činjenica da brojni sastavi koji svoje početke duguju Knitting Factoryju (pored Elysian Fieldsa možemo spomenuti Botanicu i Soul Coughing, primjerice) predstavljaju bruklinšku multietničku zajednicu, od užurbanih kanjona Manhattana odjeljenu čitavom širinom East Rivera, a razike između te dvije općine nisu zanemarive, naprotiv!

Kako je uostalom jednom napisao Truman Capote;

Jeo sam kolač od oraha gledajući Manhattan i pitao se kakve će mu biti ruševine; a što se tiče Brooklyna, u budućoj civilizaciji arheolozi neće nikada, kao ni naši sadašnji taksisti odgonetnuti tajnu njegovih ulica, njihova smjera i njihova smisla.

 

Elysian Fields: For Home Cats and Sea Fans (2014.)

01 Come Down from the Ceiling 4:20
02 Alms for Your Love 2:44
03 Next Year in Jerusalem 5:28
04 She Gets Down 3:48
05 Channeling 4:17
06 Madeleine 3:28
07 Escape from New York 7:09
08 This Project 4:29
09 Frank, You Ruined Me 3:59
10 Hit By a Wandering Moon 4:23
11 Love Me Darling 4:58

 

Vjeran Stojanac