
ST GERMAIN / Tourist (2000)
‘I want you to get together, put your hands together one time’
Iz knjige Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati
Uz „Bananu“ Velvet Undergrounda, „Sticky Fingers“ je najpoznatiji Warholov cover. Naziv mu je dovoljno pamtljiv i provokativan pa je izbjegao sudbinu da ostane upamćen kao „Zatvarač“ ili „Zip“, a tu je i glazba. Srednje razdoblje Stonesa, s Mickom Taylorom na drugoj gitari, njihova je glazbeno najkreativnija faza, a među njihovim najboljim albumima se nalazi i „Sticky Fingers“. Kao što kažu u pjesmi „I Got the Blues“, ovdje su još uvijek vjerni korijenima, no sve su izraženiji raznoliki utjecaji i drugih srodnih pravaca američke popularne glazbe. „Wild Horses“ i „Dead Flowers“ su danas country rock klasici, a kroz čitav album, zahvaljujući puhačima, osjećaju se natruhe južnjačkog soula.
Uvodna „Brown Sugar“ ima jedan od najpamtljivijih početnih rifova svih vremena, a tekst je nastao u vremenu kada je takva ljigava kombinacija seksualnih aluzija, iskustava s drogom i otvorenog zazivanja seksualne dominacije bijelog gospodara nad crnom ropkinjom mogla biti napisana i objavljena. Cijeli je album duboko uronjen u iskustva s drogama; pjesma „Sister Morphine“ uranja u najdublju tamu tih iskustava i izvlači ih na površinu. Početak je sedamdesetih, svijet je još uvijek bio divlji i dugokos, ali oblake trave i slobodnu ljubav iz šezdesetih zamijenile su žute hrpice, bijele linije i sveopći razvrat. Balada „Moonlight Mile“ zatvara album, u njoj je Taylor pokazao što sve može, uz asistenciju Richardsova nezamjenjiva dva tona te jedne od možda ponajboljih Jaggerovih vokalnih izvedbi.
Nakon „Sticky Fingersa“ već sljedeće godine uslijedit će dvostruki „Exile on Main St.“, vjerojatno i najbolji album Stonesa, koji se direktno nadovezuje na ono što su započeli na „Ljepljivim prstima“. Bit će to početak kraja njihovih najdivljijih i najzanimljivijih godina te ujedno početak zrelog razdoblja koje, u ovom trenutku, još uvijek traje. Njihov logo, jezik isplažen svima, djelo dizajnera Johna Paschea, još uvijek se belji, a pojavio se prvi put na ovom albumu.
(Marko Smiljić, knjiga „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| Brown Sugar | |
| Sway | |
| Wild Horses | |
| Can’t You Hear Me Knocking | |
| You Gotta Move | |
| Bitch | |
| I Got the Blues | |
| Sister Morphine | |
| Dead Flowers | |
| Moonlight Mile |
autor: Ante Marković, 07/05/2026
Arhiva
‘Berlin’, napisan i snimljen 1973. uz svestranu podršku vrsnog producenta Boba Ezrina (‘The Wall’, ‘The Momentary Lapse of Reason’…) skriveni je dragulj u opusu Lou Reeda; njegov prvi i zasigurno najbolji, mada i najmračniji konceptualni album. Premise koje su zaslužne za nastanak ovog djela kriju se u relativno kratkom Louovom posjetu tada još podjeljenom i betonskim zidom okruženom gradu, no i gorkim uspomenama na neuspjelu vezu s Nico, kolegicom iz prve postave The Velvet Undergrounda. Bilo kako bilo, iskrenost, eklektičnost i izvrsna produkcija smještaju ovaj poprilično turobni uradak među najbolja ostvarenja i to ne samo u okviru Redovog stvaralaštva, već i u cjelokupnoj domeni suvremene glazbe!
Duljina odnosno trajanje nipošto nije mjerilo kvalitete!

Najbolji rhythm and blues album sa početka sedamdesetih koji je eto, igrom slučaja, snimljen 1992. godine.
playlist