DAVID BOWIE / Low (1977.)
Četrnaestog je siječnja navršeno četrdeset godina od objave albuma ‘Low’, djela koje otvara Bowiejevu ‘Berlinsku trilogiju’ i koje je u bitnoj mjeri definiralo nadolazeći zvuk osamdesetih!
Dots and Loops je sat i šest minuta glazbenog snošaja sa superinteligentnim bićem iz osme galaksije.

Sasvim jasno da smo ovu kategoriju uvrstili ne bi li sa razlogom izvlačili svoju omiljenu glazbu, van standardnih kriterija, i dijelili je sa beskonačnom ljubavlju. Nastavljamo po tom kriteriju i nakon naslovnog “Unforgetable Fire”, Slintovog kultnog “Spiderland” ovaj tjedan britanski Stereolab i materijal iz davne 1997., album nazvan po Manchesterskom noćnom klubu, “Dots and Loops”
Tim Gane, Letitia Sadier i tad još živa, božemeprosti, Mary Hansen kao core benda na petom albumu u karijeri sa impresivnim suradnicima, od John McEntirea, Sean O’Hagan iz The High Llamas i Jan St. Werner iz Mouse on Mars, sa materijalom koji je 1997 bio jednaka glazbena triska potpisniku ove kratke najave ko što će biti ove 2014 bilo kome ko ima tu sreću čuti ga prvi put.
Dots and Loops je sat i šest minuta glazbenog snošaja sa superinteligentnim bićem iz osme galaksije.
“Brakhage” – 5:30
“Miss Modular” – 4:29
“The Flower Called Nowhere” – 4:55
“Diagonals” – 5:15
“Prisoner of Mars” – 4:03
“Rainbo Conversation” – 4:46
“Refractions in the Plastic Pulse” (Gane, Ramsay, Sadier) – 17:32
“Parsec” – 5:34
“Ticker-Tape of the Unconscious” – 4:45
“Contronatura” – 9:03
“Off-On” – 5:25 (Japanese Bonus Track)
el5egundo
autor: el5egundo, 01/10/2014
Arhiva
Četrnaestog je siječnja navršeno četrdeset godina od objave albuma ‘Low’, djela koje otvara Bowiejevu ‘Berlinsku trilogiju’ i koje je u bitnoj mjeri definiralo nadolazeći zvuk osamdesetih!

Ok, Blonde on blonde. Ne znam što bi se jos pametno moglo reći o Dylanovom dvostukom albumu ( do tada…
Ukoliko je prvijenac ‘Half Mute’ definirao okvir, onda drugi album Tuxedomoona, ‘Desire’ nudi sadržaj, implementirajući elemente koji će u narednim desetljećima biti zaštitnim znakom ovog sastava!
Na poleđini svojeg prethodnog samostalnog albuma ‘New York’ (1989.), Lou Reed je dopisao: “You can’t beat two guitars, bass and drums”. Načelno stoji, no isto tako nikada gitara i klavir/klavijature nisu tako skladno, nadopunjujuće zvučali kao na tom čudesnom nekrologu za Andyja Warhola, uratku nazvanom ‘Songs for Drella’!
playlist