KLFM

IGGY POP / Lust For Life (1977.)

Sredinom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, Iggy Pop se još jednom našao na putu prema dnu, no ovoga puta sa tendencijom ka totalnom potonuću. Nedavni je razlaz njegova sastava The Stooges dodatno pojačao nekontrolirano korištenje narkotika, tako da je početkom 1976. Iggy hospitaliziran u jednoj ustanovi za mentalne bolesti u Los Angelesu. Nema smisla niti zamišljati kako bi se stvari odvijale da se još jednom nije pojavio spasitelj u vidu starog prijatelja Davida Bowieja, čovjeka koji je u isto vrijeme također prolazio kroz svojevrsnu ovisničku i kreativnu krizu.

Bowie je smatrao – a očito je bio u pravu – da je negativni utjecaj kalifornijskog sunca i losanđeleskih noći glavni krivac kako za njegovo, tako i Iggyjevo zastranjenje na stranputicu. Stoga je nedugo po završetku turneje koja je prezentirala album Station to Station donio odluku o prelociranju na tlo ‘starog kontinenta’, no lukavo izbjegavajući rodni London koji nagomilane probleme ne bi riješio, već dodatno potencirao. Izbor je pao na Berlin, svojevrsnu oazu za glazbene imigrante i podzemnike. U tom će gradu Bowie provesti iduće tri godine (1976. – 1979.) te upravo tu realizirati tzv. berlinsku trilogiju, odnosno tri izvrsna albuma – Low, Heroes i Lodger, ali ujedno i povući Iggyja, omogućujući mu tako novi kreativni početak.

Passengers: Iggy Pop i David Bowie u U-bahnu za vrijeme rada na albumu ‘Lust For Life’, Berlin, 1977.

Pod Bowiejevom producentskom te dobrim dijelom skladateljskom paskom, Iggy će početkom 1977. objaviti povratnički album The Idiot. No, bio je to tek početak stvaralačkog booma ovog dvojca, pošto se nakon kraće turneje u travnju iste godine vraćaju u čuveni Hansa Tonstudio u Kreuzbergu, mjesto koje će u narednim godinama poslužiti kao slamka spasa brojnim posrnulim imenima poput Nicka Cavea, Crime and the City Solution, Davida Sylviana, Siouxsie and the Banshees, Depeche Mode, R.E.M., Killing Joke i drugima.

Radovi na novom uratku koji će biti nazvan Lust For Life potrajali su cijelo to kasno proljeće i rano ljeto, tako da je album ugledao danje svjetlo koncem kolovoza. Odmah je bilo jasno kako nije riječ tek o pukom nastavku The Idiota, već o djelu koje unatoč nešto pitkijem zvuku posjeduje sposobnost probijanja onih granica s kojima se njegov bitno zahtjevniji prethodnik nije mogao nositi.

Dobar dio zasluga za spomenuto nosi produkcija, koju pored Bowieja supotpisuju Colin Thurston i Iggy osobno, ali i izbor glazbenih suradnika koji manje viđe dolaze iz iste ‘ergele’ koja je u to vrijeme radila na drugom Davidovom berlinskom albumu, Heroes – to su između ostalih Carlos Alomar, Ricky Gardiner, te braća Sales.

Ako je Iggyjev definitvni povratak iz ‘mrtvih’ (a riječ je o kontinuiranom procesu čijem odvijanju i danas svjedočimo) započet pomalo hermetičkim i eksperimentalnim uratkom The Idiot, onda Lust For Life sa svojim povratkom rock korijenima postavlja temelje njegovom budućem stvaralaštvu što će se manifestirati već za koju godinu na solidnim djelima New Values (1979.), Soldier (1980.) i Party (1981.). Također, nepatvorena i iskonska energičnost ovog albuma se jako dobro uklapaju u tada aktualni punk trend, a ne zaboravite, upravo je Iggy Pop jedan od njegovih očeva.

Treba li tražiti bolji razlog za uvrštavanje jednog Lust For Life u nisku KLFM-ovog serijala kultnih i utjecajnih albuma zvanog Nezaboravne vatre?

 

Iggy Pop: Lust For Life (RCA, 1977.)

01 Lust For Life   5:12
02 Sixteen   2:23
03 Some Weird Sin   3:40
04 The Passenger   4:40
05 Tonight   3:38
06 Success   4:23
07 Turn Blue   6:53
08 Neighborhood Threat   3:22
09 Fall In Love With Me   6:30