KAZALIŠTNA PREDSTAVA U DVA ČINA Dream Theater “Along For The Ride” 2014 “
Lijepo je bilo vidjeti dvoranu Dražena Petrovića poprilično popunjenu i uživati u činjenici da zaraza lakoglazbenih nota nije zahvatila baš svakog.
Kunst & Liebe Frequency Machine
Gorka ironija sudbine je u jednom trenutku ispreplela nastajanje albuma ‘Skeleton Tree’ i osobnu tragediju Nicka Cavea; pogiblju njegovog petnaestogodišnjeg sina Arthura. Ipak, takav je nesretni slijed događaja rezultirao vrhunskim ostvarenjem koje kroz svoju fluidnost i prožetost temama poput boli, gubitka i neminovnosti na koncu ipak figurira u jedva primjetnom ali prisutnom bljesku katarze, nade te pomirenja sa Bogom i samim sobom!
You fell from the sky
Crash landed in a field
Near the river Adur
Flowers spring from the ground
Lambs burst from the wombs of their mothers
In a hole beneath the bridge
She convalesce, she fashioned masks of clay and twigs
You cried beneath the dripping trees
Ghost song lodged in the throat of a mermaid
/Nick Cave, Jesus Alone/
Sudbina, volja Svevišnjeg ili slijed slučajnosti – tumačite već po svojem nahođenju i svjetonazoru – ove su nas ionako tragične 2016. suočili sa dva izuzetno refleksivna, introvertna i mračna glazbena uratka. No, dok je Bowiejev Blackstar svjesno planiran oproštaj od ovozemaljskog odnosno uspjeli način da se vlastita smrt pretoči u umjetničko djelo, Skeleton Tree Nicka Cavea posjeduje drugačiju vrstu makabrističke aure. Njegova ‘tamna zvijezda’ ujedno je i njegov križ. Sve one teme koje su Cavea opsjedale još od pionirskih dana The Boys Next Door i The Birthday Partyja pa preko ranih The Bad Seedsa, teme poput ljubavi, mržnje, grijeha, smrti i iskupljenja sada iznova nadiru kao vododerina rastakajući već skoro dvadeset godina konzistentno tkivo njegove glazbe.
Nema tu pretjerivanja. Uz prve taktove Boatman’s Calla (1997.), Cave je rekao zbogom apokaliptičkim slikama vlastitog pakla, skrasivši se u postojanoj ljubavnoj vezi koja će dvije godine kasnije, da dan pomrčine Sunca uroditi brakom. Isti su se događaji reflektirali u njegovu stvaralaštvu, oduzimajući glazbi The Bad Seedsa uvijek prisutan mračni timbar te je transformirajući u nešto čemu je Cave godinama potajno stemio – kantautorskom izrazu koji će u narednom razdoblju uspješno balansirati između šansone i klasičnog rocka. Taj je period obilježen lepršavošću Nocturame i albuma blizanaca The Lyre of Orpheus i Abattoir Blues, kao i žestinom i čvrstinom materijala priloženog na albumu Dig, Lazarus, Dig!!! te u okviru projekta Grinderman. No, u narednim će se godinama stvari početi mijenjati.
Pogrešno uvjerenje javnosti kaže kako je nedavno objavljeni album Skeleton Tree nastao kao lamentacija za poginulim Caveovim sinom Arthurom, što je opet djelimično točno. Konkretno, natruhe povratka ‘korijenima’ vidljive su još i u pojedinim elementima prethodnog uratka Push the Sky Away iz 2013., iako nisu mogle nadvladati zacrtani optimizam koji je neupitno zračio iz većine skladbi. Skeleton Tree je koncipiran još tijekom 2014., kada su u jednom brightonskom studiju nastale prve rudimentarne snimke.
Čitav će kreativni proces biti naprasno prekinut te izmijenjen nakon Arthurove tragične smrti 14. srpnja 2015. (petnaestogodišnjak je, vjerojatno pod utjecajem LSD-ja izgubio ravnotežu te pao sa obalnog klifa visine dvadesetak metara, poginuvši na licu mjesta).
Čak su i najveći skeptici mogli predosjetiti zaglušujuću žestinu kojom će ova tragedija prožeti Caveovo nadolazeće djelo. Kada je u jesen iste godine nastavljen rad na albumu Skeleton Tree, neke već zacrtane smjernice su dobile novo značenje, dok su daljnje finese uobličavane i dodavane u hodu. Simbolika smrti, gubitka i korote bila je očito neizbježna, posebice u onom manjem dijelu materijala koji je konceptu pridodan nakon Arthurove pogiblje, no činjenica je da i ostatak pjesama prekognitivno odiše sličnim turobnim fluidom, a uvodni stihovi nastupne skladbe Jesus Alone svojom zlogukošću doslovno ostavljaju metalni okus u ustima!
U glazbenom smislu Skeleton Tree predstavlja osam kotrljajućih kompozicija koje često zalaze u domene eksperimentalnog, mada ovaj izraz primite uvjetno – riječ je tek o lucidnom korištenju dronea, ambijentale, pozadinskih efekata i globalnih mogućnosti suvremenog tonskog studija. Svejedno, rasplinuta tekstura pjesama savršeno odgovara osjećaju fatalizma i nemoći koji izbija iz Nickovih stihova. Zvuk je sablastan i sa svim pridodanim šumovima odjekuje pulsirajući u lubanji slušatelja, dok daljnji gubitak veze sa ovozemaljskim naglašava skoro potpuni izostanak ritmičkih instrumenata čija je funkcija ionako ovdje svedena na pojačavanje atmosferičnosti albuma. Tek se u skladbi I need You može naslutiti preostatak onoga što podsjeća na klasičnu formu pop pjesme.
Kako bi auditoriju približio svoje neupitno konfliktne i sumorne osjećaje te pojasnio proces kreativnog nastajanja ovog albuma, Cave je zatražio pomoć redatelja Andrewa Dominka (s kojim je već surađivao u vidu soundtracka za film The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford). Reziltat jest video uradak One More Time with Feeling, narativni dokumentarni film koji prati Cavea odnosne njegova razglabanja o čitavoj toj situaciju koja ga je morila tijekom nastajanja Skeleton Treea.
Video je premijerno prikazan devetog rujna 2016., dakle na isti dan kada se u trgovinama pojavio album Skeleton Tree. Predstavnici medija su time došli na svoje, a Cave je izbjegao poprilično bolne potencijalne intervjue koji bi ga podsjećali na vlastiti gubitak. No, u svemu se tome ipak nazire tračak nade.
Uostalom, brojna su ona umjetnička dijela koja su tijekom povijesti nastajala iz bola i gubitka, no upravo je takav kreativni proces definirao svojevrsnu katarzu. Skeleton Tree jest album o bolu, tuzi i nenadoknadivom gubitku, ali ne treba sumnjati kako je svojem tvorcu omogućio jedan širi i dublji uvid u narav i posljedice takvog gubitka, što na koncu rezultira prihvaćanjem činjeničnog stanja i pomirenja sa Bogom i samim sobom.
A to je upravo ono što je Nicku Caveu u ovim trenucima prijeko potrebno!
Nick Cave & the Bad Seeds: Skeleton Tree (2016.)
01 Jesus Alone 5:52
02 Rings Of Saturn 3:28
03 Girl In Amber 4:51
04 Magneto 5:22
05 Anthrocene 4:34
06 I Need You 5:58
07 Distant Sky 5:36
08 Skeleton Tree 4:01
Vjeran Stojanac
autor: Vjeran Stojanac, 14/09/2016
Arhiva
Lijepo je bilo vidjeti dvoranu Dražena Petrovića poprilično popunjenu i uživati u činjenici da zaraza lakoglazbenih nota nije zahvatila baš svakog.
‘Meteorites’ je specifičan album koji na zanimljiv način kombinira navalni gitarski zid i psihodeličnu pozadinu, no ako je vjerovati lideru Bunnymena, Ianu McCullochu, ovo će izdanje sastav konačno vratiti starim lovorikama na koje su početkom osamdesetih zasjeli izvrsnim ostvarenjima ‘Crocodiles’, ‘Heaven Up Here’, ‘Porcupine’ i ‘The Ocean Rain’. Koliko ima istine u Ianovim rječima, uvjerite se uz naš aktualni album tjedna!
Rijetko je koji album izazvao toliko bure, podjelivši štovatelje pojedinog sastava u međusobno sukobljene tabore. Zlobnici će reći kako je ta podjela jedini uspjeh koji je ‘The Endless River’ polučio, no na njihovu žalost, istina je drugačija. Riječ je o iznimnom ostvarenju, remek djelu koje dostojno okrunjuje pola stoljeća dugu karijeru najveće rock institucije i jednog od najprogresivnijih sastava svih vremena!
Povratnički album internacionalaca Crime & the City Solution razbija sve sumnje o nemogućnosti hvatanja kreativne niti nakon dvije dekade mirovanja….
playlist