Kao i uvik kad se hodočasti koncerte svjetskih bandova zadiviš se točnošću tajminga. Nešto šta naši ljudi mogu samo snivat u slatkim snovima.
Kao i uvik kad se hodočasti koncerte svjetskih bandova zadiviš se točnošću početka. Nešto šta naši ljudi mogu samo snivat u slatkim snovima.
Predgrupa Ivan Mihaljević i Side Effects su priuštili korektnu svirku iako je svima bilo jasno, pa tako i njima da su svi isčekivali glavne zvijezde večeri.
Whitesnake uz novije pijesme koje su izveli izveli su naravno i neke svoje vječne hitove i nakon 35 godina potvrdili svoju veličinu na hard rock nebu. Samim izlaskom na binu nastala je euforija. Moram priznati da se ugodno iznenadim kako određeni dio publike nije ni bio u mislima svojih roditelja kad su Whitesnake počeli sa radom. Sam Coverdale se zapitao da li u publici ima možda i njegove djece :)
Coverdale i ekipa su se svojski naradili i pokazali zahvalnost publici na njihovom dolasku sa 90 minuta žestoke svirke. je solo otpjevao Soldier of Fortune, a Tommy Aldrige je izveo svoj legendarni drum solo sa dlanovima. 
autor: Vjeran Birimiša, 16/06/2013
Arhiva
Iza dvojca ‘Se Delan’ stoje Belinda Kordic, švedska kantautorica australskih korijena, poznata po radu s neofolk projektom ‘Killing Mood’, te Justin Greaves, gitarist i ključna osoba sastava ‘Crippled Black Phoenix’. U kojoj su se mjeri Belinda i Justin uspjeli osloboditi naslijeđa matičnih bendova, i je li takav korak uopće neophodan pri ovakvim kolaboracijama? U svakom slučaju, ‘The Fall’ je lijep i zanimljiv noćni album!
Dvije godine nakon mračnog i refleksivnog ‘Sketches from the Book of the Dead’, na kojemu je kontemplirao o temama gubitka, sjećanja i smrti, Mick Harvey se vraća s možda najboljim i definitivno najzrelijim ostvarenjem u svojoj četiri desetljeća dugoj karijeri, albumom FOUR (Acts of Love) čija je temeljna potka ni manje ni više nego ljubav u svojem najromantičnijem izdanju!
Nazvati Mary May americana bendom je u potpunosti točno ali i toliko nedostatno da se objasni njihova genijalnost i unikatnost….
Neka Vas ne zbunjuje podatak da se na albumu ‘Have Fun With God’ kriju remixi skladbi s lanjskog ‘Dream Rivera’! Nominalni je duh dub-a prisutan u pozadinskim ritmičkim strukturama, te posebice kroz prozračni eho ambijenta, no taj je dub prije produkt transformacije tipičnih Callahanovih karakteristika poput narativnosti, linearnosti i minimalističke repetitivnosti u eterične, atmosferične produkte obrubljene čudnom, na trenutke nestvarno lijepom aurom, nego li nekakve svjesne intencije tipa “let’s make dub remix!”
playlist
