Kao i uvik kad se hodočasti koncerte svjetskih bandova zadiviš se točnošću tajminga. Nešto šta naši ljudi mogu samo snivat u slatkim snovima.
Kao i uvik kad se hodočasti koncerte svjetskih bandova zadiviš se točnošću početka. Nešto šta naši ljudi mogu samo snivat u slatkim snovima.
Predgrupa Ivan Mihaljević i Side Effects su priuštili korektnu svirku iako je svima bilo jasno, pa tako i njima da su svi isčekivali glavne zvijezde večeri.
Whitesnake uz novije pijesme koje su izveli izveli su naravno i neke svoje vječne hitove i nakon 35 godina potvrdili svoju veličinu na hard rock nebu. Samim izlaskom na binu nastala je euforija. Moram priznati da se ugodno iznenadim kako određeni dio publike nije ni bio u mislima svojih roditelja kad su Whitesnake počeli sa radom. Sam Coverdale se zapitao da li u publici ima možda i njegove djece :)
Coverdale i ekipa su se svojski naradili i pokazali zahvalnost publici na njihovom dolasku sa 90 minuta žestoke svirke. je solo otpjevao Soldier of Fortune, a Tommy Aldrige je izveo svoj legendarni drum solo sa dlanovima. 
autor: Vjeran Birimiša, 16/06/2013
Arhiva
‘To Be Kind’, treći album reanimiranih Swansa je nastajao tijekom ‘The Seer’ turneje (2012. – 2013.), a svoju konačnu soničnu formu zadobio u jednom studiju u dubini teksaške pustinje. Iako ne nudi neka pretjerana iznenađenja, riječ je o solidnom uratku, nudi pregršt briljantno razrađenih kompozicija u kojima će uživati svi dosadašnji fanovi maestralnog stvaralaštva Michaela Gire, te pokoji novopečeni sljedbenik!
‘Meteorites’ je specifičan album koji na zanimljiv način kombinira navalni gitarski zid i psihodeličnu pozadinu, no ako je vjerovati lideru Bunnymena, Ianu McCullochu, ovo će izdanje sastav konačno vratiti starim lovorikama na koje su početkom osamdesetih zasjeli izvrsnim ostvarenjima ‘Crocodiles’, ‘Heaven Up Here’, ‘Porcupine’ i ‘The Ocean Rain’. Koliko ima istine u Ianovim rječima, uvjerite se uz naš aktualni album tjedna!
Nazvati Mary May americana bendom je u potpunosti točno ali i toliko nedostatno da se objasni njihova genijalnost i unikatnost….
Šesti album (ne računamo li neke usputne, npr. teatarske suradnje) Woven Handa nije toliko energičan poput prethodnika ‘The Laughing Stalk’, no zato nudi lucidno zamišljen koncept koji se retrogradno osvrće ne samo na glazbene i ambijentalne potke Edwardsovog pionirskog sastava 16 Horsepower, već i na njegove glazbene uzore u rasponu od Nicka Cavea, preko Bauhausa, Echo & the Bunnymen i The Culta, pa do neizbježnog Joy Divisiona!
playlist
