Zamalo petogodišnja šutnja je razbijena. Matt Elliott je konačno objavio taj dugoočekivani album. Ambijent se nije promjenio iako su neke stvari drugačije. Uradak se zove ‘The Calm Before’ i logički sluti na pad barometarskog tlaka. S oceana pristižu prve kapljice kiše. istovremeno, iz pravca jugozapada nadiru olujni oblaci, dok hladni zrak struji ispod preostalog vedrog dijela neba.
Zamalo petogodišnja šutnja je razbijena. Matt Elliott je konačno objavio taj dugoočekivani album. Ambijent se nije promjenio iako su neke stvari drugačije. Uradak se zove The Calm Before i neumitno sluti na pad barometarskog tlaka, uz sve popratne posljedice.
Ukoliko bi se glazbenom stvaralaštvu Matta Elliota mogao dodjeliti neki od četiri Empedolova elementarna arhetipa, to bi defintivno bio onaj vodeni. Fragmenti iz njegovog kreativnog predživota već govore tome u prilog. Dovoljno se prisjetiti srceparajuće skladbe Kursk (o tragičnoj sudbini istoimene ruske nuklearne podmornice), ili pak one s nazivom I name this ship the tragedy, bless her & all who sail with her. Uglavnom, motivi brodova i mora te priče o plovidbama i lučkim krčmama sastavni su dio njegovog legendarija.
No, postoji i drugi razlog prizivanja vodenog beskraja, a to je izrazita fluidnost kojom odiše Mattov glazbeni izričaj – da, taj izričaj koji zbunjuje kako kritiku tako i slušateljstvo, mada bi se uz određene restrikcije mogao klasificirati kao mračni apokaliptički folk.
The Calm Before slijedi takav predložak, iako pomalo odskače od prethodnih ostvarenja i to ponajviše posjedovanjem nečeg rudimentarnog. Preslušavajući ovaj album lako uronite u tlapnju o tome kako je snimljen prije svih ostalih, te da je samom autoru služio kao zbirka ogleda koje će koristiti u daljnjem radu. Na koncu, to je i moguće, jer samo idioti još vjeruju da je vrijeme linearno.
Uvodna A Beginning izranja iz sklada kojeg uglavnom zadržava tijekom svojih minut ipo trajanja, iako će pri kraju zadobiti kakofoničnu glazuru i pretopiti se u epsku, naslovnu The Calm Before, zamalo petnaestominutnu meditaciju o nadolazećoj oluji. Za razliku od sličnih duljih Mattovih uradaka, ova pjesma nije podložna pretjeranim promjenama atmosfere i tempa, mada pozadinski aranžmani u vidu udaraljki i gudača blokiraju potencijalnu monotoniju kakva uvijek vreba nad djelima takve duljine.
Ukoliko je The Feast of St. Stephen očekivani intermezzo, a drugo ne može ni biti, I only wanted to give You everything jest onaj klasični Matt Elliott u punom sjaju; devetominutna akustična molska balada uzlazne putanje koja doslovno oduzima dah i nagoni na promišljanje o smislu života. No, kad je ova jedinka u pitanju, već smo navikli!
Wings & Crown je možebitni naziv lučkog puba u Mattovom rodnom Bristolu ili pak nekakva kovanica iznikla iz njegovih učestalih plutanja alkoholnim maglama i svojevrsni joj se štimung monarhističke Britanije ne može poreći, ali u glazbenom smislu poprilično strši iz tkiva albuma. Zvuk je pun, prijeteći, kotrljajući, doslovice priziva tu slutnju elementarne nepogode i rasplinjava se u uvjetnom crescendu. Najava kraja?
Da, kraja albuma, jer slijedi odjavna, pomalo refleksivna The Allegory of the Cave. Osam minuta i nešto, ako već želite ove pjesme tretirati i klasificirati po trajanju. Ista će skončati uranjanjem u gotovo radosnu tišinu, no to je tek privid – nešto se mora zbiti, a zbiti će se po završetku kompozicije. I albuma.
Kakva će biti ta oluja, možemo tek nagađati. Moguće jedna od onih koje tek speru prašinu s gradskih ulica, povuku se skoro nadzvučnom brzinom ostavljajući blistav i pročišćen krajolik, s trunkom nade i dugom nad obzorom. Uistinu, The Calm Before ne skončava u beznađu koje prati ranije albume Matta Elliotta i to je ono što ovaj uradak postavlja na sam početak. A onda se zapitate prethodi li nada beznađu ili je možda obrnuto? Ili je u pitanju jedan od onih nerješivih logičkih paradoksa u smislu prioriteta uzorka i posljedice?
S oceana pristižu prve kapljice kiše. istovremeno, iz pravca jugozapada nadiru olujni oblaci, dok hladni zrak struji ispod preostalog vedrog dijela neba.
Matt Elliott:The Calm Before (2016.)
01 A Beginning 01:28 02 The Calm Before 14:22 03 The Feast of St. Stephen 03:16 04 I Only Wanted to Give You Everything 09:27 05 Wings & Crown 05:39 06 The Allegory of the Cave 08:39
Nedavno objavljeni album Davida Tibeta, odnosno njegova projekta Current ’93 nazvan ” I Am the Last of All the Field That Fell: A Channel ” možda nije toliko radikalan zaokret u više od dvadeset godina dugačkoj karijeri, no lucidan izbor suradnika poput Johna Zorna, Nicka Cavea, Tonyja McPheea ili Jacka Barnetta u najmanju ruku garantira određeni odmak od predefiniranog neofolk zvuka. Rezultat je kabaretski, jazz izmaglicom obojen album koji možda neće zadovoljiti radikalne fanove benda, no definitno je uradak vrijedan pažnje, a možda i najava nekakvih novih ‘strujanja’.
Tek jedna napomena – nije riječ o najavi emisje a bogami niti o modnoj recenziji već o klasičnom članku, a objavljuje se u rubrici Exit zbog jednostavnosti i prikazivosti!
‘Meteorites’ je specifičan album koji na zanimljiv način kombinira navalni gitarski zid i psihodeličnu pozadinu, no ako je vjerovati lideru Bunnymena, Ianu McCullochu, ovo će izdanje sastav konačno vratiti starim lovorikama na koje su početkom osamdesetih zasjeli izvrsnim ostvarenjima ‘Crocodiles’, ‘Heaven Up Here’, ‘Porcupine’ i ‘The Ocean Rain’. Koliko ima istine u Ianovim rječima, uvjerite se uz naš aktualni album tjedna!
