
Tom Misch – Full Circle
Kad umjetnik utiša groove da bi progovorila istina
community radio
Nakon skoro dva desetljeća postojanja, kultni Public Image LTD, predvođen ikonom britanskog punka Johnom Lydonom konačno je posjetio ovdašnje krajeve. Mali dašak atmosfere iz Tvornice kulture nam donosi Maja u svom kratkom ali jezgrovitom osvrtu.

U trenutku kada je John Lydon izašao na pozornicu i rekao: This is PiL, postalo je jasno da će se koncert legendarnih Public Image Ltd uistinu i održati – u osamnaest aktivnih godina benda uspješno su nas zaobilazili na turnejama, i tek su nas sada odlučili posjetiti, trideset i pet godina nakon osnivanja; na zalazu karijere, rekli bi zlobnici. No ono čemu je svjedočila generacijski raznolika publika u srijedu navečer u Tvornici kulture, teško je opisati bez korištenja veće količine superlativa. To je jednostavno trebalo iskusiti.
Da, Lydon je imao pred sobom tekstove smještene na stalku za note, diskretno osvijetljene sa četiri led lampice; između pjesama je ispirao grlo i uredno pljucao u kantu postavljenu ispred bubnja upravo u tu svrhu, ali energija kojom je taj čovjek skupa sa ostakom benda isijavao je bila nevjerojatna. Lydon u svom zanimljivom prugastom kompletiću, legendarni Bruce Smith na bubnjevima, Lu Edmonds na gitari, bendžu i sazu te Scott Firth na bas gitari, elektronici i kontrabasu, bili su dobitna kombinacija koja je zagrebačkoj publici priuštila ovaj toliko dugo odgađani vrhunac glazbenog iskustva.
Potvrđena formula – red starog red novog – definitivno je bila efikasna i na ovom koncertu. Samo smo jednu pjesmu doduše čuli sa čuli sa First Issue, ali je kultni Metal Box zato bio jako dobro zastupljen. Otvorili su sa hipnotičkom Albatross,zatim predstavili novi album This is PiL pjesmom Deeper Water, ali se odmah vratili natrag u ’79. sa Memories. – Prošli smo dug put da bi vas vidjeli – obratio nam se John Lydon. – Kako ste? – uveo nas je u Reggie Song sa posljednjeg albuma. – Ispričavam se što nam je trebalo tako dugo da dođemo. Ispričavam se i zbog Europske Unije. Biti ćete kao Grci za dva tjedna – rekao je Lydon prije no što su se ponovo vratili na starije stvari. Album 9 pokrili su pjesmama Dissapointed i Warior, između kojih nas je Lydon obavijestio da je basistu Scottu rođendan, i zatražio da mu kažemo sretan rođendan. Iz back stagea je, za ilustraciju i atmosferu, doletjelo par velikih balona koji su neko vrijeme skakutali publikom.
– Možete praviti buku. Dopušteno je – poticao je publiku Lydon, pošto pljesak i glasno odobravanje između dviju pjesama nije izgleda, za njegove kriterije dovoljno dugo trajalo. – Bit ćemo sutra u Srbiji, tako da uživajte dok možete – podbadao je.
Flowers of Romance, One Dropp i Death Disco pripremile su publiku na kulminaciju skakanja na This is not a love song i Public Image, koju je, umijesto sa ‘goodbye’, završio sa ‘hallo’.
U tom je trenutku već prošlo sat ipo vremena koncerta, publika je naslutila što bi moglo uslijediti, pa je dozivanje krenulo i prije no što je bend napustio pozornicu. – Želite još? Pričekati ćete dok popuštim cigaretu nabrzinu? Hvala! – rekao je Lydon i skupa sa ostatkom benda se povukao u back stage. Publika je dakako za svaki slučaj nastavila negodovati, ali bez razloga – PiL su se, kao što je obećao, vratili nakon par minuta.
– Hvala vam na strpljenju – rekao je Lydon i najavio Rise. Nekolicina ga je doslovno poslušala i podigla mobitele u zrak, dok se većina zabavljala plesanjem i pjevanjem back vokala. Pjevač je u jednom trenutku energične izvedbe bacio stalak sa tekstovima na pod, i knjižicu predao na milost i nemilost prvom redu.
Bis u zaključili plesnom Open up, koja je potaknula pojedince na frenetično skakanje. Vibra između publike i benda je bila vrlo uvjerljiva, no u trenutku kada je iz zvučnika zaorila glazba, tako su zamrli pozivi za povratak, tako da, ako je i bilo šanse za drugi bis, publika ga je profućkala.
Maja Karačić
autor: Vjeran Stojanac, 14/06/2013
Arhiva
Punk, post-punk i novi val su u tadašnjoj Jugoslaviji pustili korijen koji nije moguće isčupati!.
Werefox (ili po naški lisicodlak) je relativno novo ime na slovenskoj glazbenoj sceni – utemeljeni su prije nešto više…
Ovaj će vas tamno nijansirani album provesti ne samo kroz mračno naslijeđe Londona, već i kroz Almondov specifičan stvaralački i izvođački modus. Pojedince će možda zbuniti obrazac po kojemu se skoro bez pravila izmjenjuju stilovi, kao i klasične šansone i krajnje eksperimentalni potezi. No, u tome leži draž “The Tyburn Treeja”. Također, činjenica da je Almond, koji je dosad u pravilu gubio svoju osobnost na kolaboracijama, a samostalno snimao vrhunska ipak ostvarenja uspio upariti snage s još jednim izvrsnim glazbenikom te iznjedriti glazbeno remek djelo dovoljno govori o kvaliteti ovog uratka!
playlist