Werefox (ili po naški lisicodlak) je relativno novo ime na slovenskoj glazbenoj sceni – utemeljeni su prije nešto više od godine dana, koncem 2011. Iza tog pomalo horror imena se kriju četiri osobe već poznate javnosti po svojem djelovanju u sastavima Psycho-Path i Sphericube, mada ćete u njihovoj glazbi prepoznati jedan drukčiji izražaj koji tek donekle ima veze sa spomenutim imenima. Projekt Werefox sačinjavaju pjevačica Melanija Fabčič – Melee, gitarist Sašo Benko (oboje bivši članovi Psycho-Patha), te bubnjar David Halb i basist Manuel Hahn, dvojac koji stiže iz Sphericubea.
Iako na prvi pogled/slušanje Werefox ne nude mogućnost striktne definicije, njihov bi se stil mogao opisati kao melodični post punk, sa prilično naglašenom gitarom distorziranog zvuka te čvrstom, kotrljajućom ritam sekcijom, a ukupnoj slici završni sloj daje Melee sa svojim enigmatičnim tekstovima otpjevanim na energičan i dojmljiv način. Potpisnik ovih redaka je tijekom preslušavanja materijala dokučio kako gotovo svaka skladba nudi drukčije asocijacije, bilo da je riječ o recentnim uradcima Siouxsie and the Banshees, Nirvani iz ‘Nevermind’ faze ili pak Lydonovom P.I.L.-u, ali takve poredbe uzmite sa dozom rezerve – ipak je riječ o individualnom dojmu!
Prvi je službeni album sastava objavljen prije nešto više od tri tjedna, sredinom siječnja , pod imenom I am Memory, i donosi jedanaest relativno dužih pjesama – prosječno trajanje kompozicije je oko pet minuta, dok se finalna Urgency proteže na skoro čitavih devet. Pojedini naslovi odmah upadaju u oči, primjerice uvodna The Redneck Genius Story, potencijalni hit The Boy in Me, the Girl in You (na kojoj gostuje Scott McCloud iz Girls against Boys), kao i himnička March of the Finest, za koju je u promotivne svrhe snimljen i video spot. Ostatak materijala je ujednačene kakvoče, ali i, kako već rekoh, stilski raznolik, mada su Werefoxovci pokazali vlastito umijeće smjestivši čitavu plejadu kako utjecaja, tako i vlastitith aspiracija pod jedan njima karakterističan kišobran. Jednostavnije rečeno; kreirate li već na početku svoj prepoznatljivi zvuk, veće su šanse da će vas kritika, i što je još bitnije, publika prihvatiti sa ozbiljnošću i poštovanjem. Unatoč činjenici da je album svježe izdan u obliku CD-a, sastav je na svojim stranicama ostavio mogućnost besplatnog downloada, ili pak doniranja sredstava po volji slušatelja, što prilično podsjeća na način distribucije Radioheadovog albuma In Rainbows (2007.).
Sad, kada je I am Memory lansiran u beskrajna polja internetske dostupnosti preostaje samo jedno: pratiti reakcije slušatelja, te iznad svega nastaviti sa koncertnom aktivnošću koja ovom bendu ionako nikad nije predstavljala problem. Uostalom, pozornica je mjesto na kojemu skladbe ponuđene na prvijencu zaživljuju u novom ruhu, uz primjetniji individualni izraz, mada lišene pomalo ambiciozne, ali zato uistinu dobro odrađene produkcije, a nije zgorega spomenuti da je u nastajanje albuma svoje prste upleo i Janez Križaj, koji je uz Iztoka Turka zasigurno najlucidniji slovenski glazbeni producent.
Bilo kako bilo, 2013. je jako dobro počela za slovensku alternativnu glazbenu scenu – nestrpljivo očekujemo službeni izlazak Dark Side of Europe Dejana Kneza odnosno 300.000 VK, ali i I am Memory je zasigurno jedan od favorita kojeg će biti nemoguće zanemariti kada se koncem godine budu sklapale liste najboljih slovenskih albuma.
Četvorka je zasad dakle skoncentrirana na predstojeće koncertne nastupe, a ne odbacuju niti mogućnost skorog izdavanja još jednog dugosvirajućeg projekta, koji bi trebao pokazati nisu li pozitivne kritike možda pomalo preuranjene. Što se mene tiče, sve sumnje treba odbaciti, a vrijeme će, kao i obično, reći posljednju riječ.
Album I am Memory možete po cijeni od 10 € naručiti preko službenog sajta Werefoxa, http://werefoxband.bandcamp.com/ , a ukoliko vas muče financijski problemi, slobodno iskoristite mogućnost legalnog downloada u *.flac ili *.mp3 (320 kbps) formatu. Nećete požaliti!
Skladanje glazbe za predstavu “Republik Der Wölfe” kazališta Theatre Dortmund je u formi sastava The Ministry of Wolves okupilo neke od najvećih imena ‘ozbiljnijeg’ ogranka suveremene popularne glazbe – Micka Harveyja, Alexandera Hackea, Danielle De Picciotto te Paula Wallfischa. Možemo tek nagađati je li riječ o trenutnom okupljanju s svrhom, ili nećem dugoročnijem, no ovaj album ne samo da obećava, već predstavlja iznimku u doba kada glazba pati od sindroma reciklaže i hipsterizma!
Zamalo petogodišnja šutnja je razbijena. Matt Elliott je konačno objavio taj dugoočekivani album. Ambijent se nije promjenio iako su neke stvari drugačije. Uradak se zove ‘The Calm Before’ i logički sluti na pad barometarskog tlaka. S oceana pristižu prve kapljice kiše. istovremeno, iz pravca jugozapada nadiru olujni oblaci, dok hladni zrak struji ispod preostalog vedrog dijela neba.
Nedavno objavljeni album Davida Tibeta, odnosno njegova projekta Current ’93 nazvan ” I Am the Last of All the Field That Fell: A Channel ” možda nije toliko radikalan zaokret u više od dvadeset godina dugačkoj karijeri, no lucidan izbor suradnika poput Johna Zorna, Nicka Cavea, Tonyja McPheea ili Jacka Barnetta u najmanju ruku garantira određeni odmak od predefiniranog neofolk zvuka. Rezultat je kabaretski, jazz izmaglicom obojen album koji možda neće zadovoljiti radikalne fanove benda, no definitno je uradak vrijedan pažnje, a možda i najava nekakvih novih ‘strujanja’.
Tek jedna napomena – nije riječ o najavi emisje a bogami niti o modnoj recenziji već o klasičnom članku, a objavljuje se u rubrici Exit zbog jednostavnosti i prikazivosti!
