ZIDAR BETONSKY / ‘Crni album’ (ZBT)
Prvi i (ne računamo li izdanje s demo snimkama) jedini CD kultnih Zidara, album objavljen u antologijskih 200 primjeraka i koji je u punom svjetlu prikazao svu maestralnost splitske scene devedesetih!
THE CURE / Disintegration (1989)
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
U drugom dijelu 1980-ih Robert Smith prolazio je kroz razne faze preispitivanja vlastitog statusa pop zvijezde, završavajući uglavnom u depresijama u kojima je utjehu tražio u alkoholu i acidu. Nakon tulumarenja začinjenog golemim količinama vina južne Francuske, gdje su snimali album „Kiss Me, Kiss Me, Kiss Me“, te legendarne turneje po Južnoj Americi na kojoj je vojska intervenirala među neobuzdanim fanovima koji bi ostali bez ulaznica, Smith okuplja bend na sumornom engleskom ladanju gdje kreću raditi novi album.
Suočen s nadolazećim tridesetim rođendanom, bio je u prilično lošem raspoloženju te je tijekom snimanja članovima benda davao upute ispisane na papiru i stvarao neugodnu atmosferu, ionako napetu zbog nategnutih međusobnih odnosa. Na vrhuncu slave, kad su svi očekivali nastavak niza hitova prilagođenih MTV-ju, The Cure se vraćaju u mračniju priču i snimaju svoj kreativni i komercijalni vrhunac, album „Disintegration“. Na unutarnjem omotu albuma piše da je ova glazba miksana kako bi se puštala glasno, i kada to zaista učinimo, osjećaj je pomalo zastrašujući – postojana, intenzivna i moćna svirka puna sirovih emocija i zvučnih uvida u tmurna darkerska raspoloženja, potištenost, samoomalovažavanje i očaj od početka do kraja.
Još snažnijim čine ga iskreni, nesputani i neočekivani izljevi ljubavi i svjetla u pjesmama „Lovesong“, koju je Smith napisao kao vjenčani dar svojoj ženi Mary Poole, i „Pictures of You“, monumentalnom opisu njene fotografije koju je pronašao nakon što mu je u kući izbio požar. Potresan, izazovan i iznenađujući album čiji će amblematski zvuk – ta bujna, luksuzna i sonična raskoš raspadanja – naposljetku postati i ostati istinsko ishodište shoegaze i dream pop melodične hipsterske melankolije još desetljećima nakon svog pojavljivanja. Za sve one izgubljene sanjare koji sanjaju o onome nečemu većem od života, a koji potajno duboko u sebi znaju da snove vjerojatno nikada neće ostvariti.
(Bojan Mandić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Knjigu naručite na albumnadan.com uz 15% popusta koristeći kod KLFM15
Tracklist:
| 1 | Plainsong | ||
| 2 | Pictures Of You | ||
| 3 | Closedown | ||
| 4 | Love Song | ||
| 5 | Last Dance | ||
| 6 | Lullaby | ||
| 7 | Fascination Street | ||
| 8 | Prayers For Rain | ||
| 9 | The Same Deep Water As You | ||
| 10 | Disintegration | ||
| 11 | Homesick | ||
| 12 | Untitled |
autor: Ante Marković, 17/10/2024
Vezane objave
Arhiva
KATE BUSH / Hounds of Love (1985)
Sigurno jedan od najboljih albuma 80ih. A vrlo lako i jedno od najzanimljvijih izdanja ikada. Imaš A stranu sa 4 i po mega hit singla i B stranu idealnu za šetanje keltskom šumom na ludim gljivama.
THIN WHITE ROPE / Sack Full Of Silver (1990.)
Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!
BOB DYLAN / Pat Garret and Billy the Kid (1973.)
Glazba može od dobrog filma napraviti sjajan film. Može omogućiti gledatelju da se emocionalno veže uz likove i njihove situacije, pomoći redatelju da ispriča priču; dotaknuti emocije, psihu i stvari koje ne možete vidjeti, te u nekim slučajevima podići film na jednu veću razinu. Upravo to radi Bob Dylan 1973.godine sa glazbom napravljenom za Pat Garrett and Billy the Kid američkog redatelja Sama Peckinpaha.
