Album „Horses“ otvara proširena obrada slavne pjesme „Gloria“ Vana Morrisona. Taj trenutak kada energični vokal Patti Smith hrabro izgovori „Jesus died for somebody’s sins but not mine“ je programatski uvod u album, stih koji odmah postavlja stvari na svoje mjesto. Toliko je snažan taj prvi snimljen i objavljen stih Patti Smith da je svima odmah najavio i objasnio cijelu njezinu karijeru. Ona je umjetnica koja zna što želi, a „Horses“ su izbrušeni komad arta, usprkos svojoj glazbenoj sirovosti. Naslovnica je jednostavna ali pamtljiva, s crno-bijelim portretom Patti Smith koji priziva romantične pjesnike i američke croonere, a ne ženske kantautorice kako se tada priličilo. Produkcija Johna Calea ostavila je sirov zvuk živih izvedbi njenog benda kako bi na površini ostala snaga koja izvire iz njenih stihova i interpretacije.
„Horses“ je nastao u doba izrazito žive njujorške underground scene, iz koje je izašla glazbena jednostavnost punka i tri akorda. Album je u rock glazbu vratio i čistu poeziju, pod izrazitim nadahnućem pjesničke beat scene San Francisca. Nešto što je nedostajalo na ovoj razini od odlaska Jima Morrisona, kojem je posvećena pjesma „Break It Up“. Kompozicija „Land“ umjetnički definira album, sastoji se od triju dijelova, a počinje naslovnom poemom „Horses“, čije je stihove Patti Smith ranije improvizirala na pjesničkim nastupima po underground klubovima. Nastavlja se tekstualno potpuno prerađenom obradom standarda „Land of a Thousand Dances“ i završava poetskom odom francuskim simbolistima, manje poetskog naslova „Le Mer(de)“. Ukupno gotovo deset minuta čistog poetskog bombardiranja. Patti Smith ovdje uz potpunu umjetničku slobodu, na koju je navikla djelujući na njujorškoj underground sceni, postaje kuma punka i glasnogovornica svih umjetnika izvan mainstreama. Njen autentični vrisak za unutarnjom slobodom pokrenuo je nove valove u glazbi koje i danas čujemo.
(Marko Smiljić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Pohodili smo i ove godine solinsku Gradinu. Kažu da je to zadnji Ethnoambient, 19. Kako bi proslavili početak kraja ili kraj početka i utješili se, u sklopu Nezaboravnih vatri, podsjetiti ćemo se kako je sve započelo, a završilo, još uvijek nije!
Elizabeth Fraser i Robin Guthrie, glas i gitara Cocteau Twinsa te njihov “najkomercijalniji” album izdan za nezavisnu etiketu 4AD ovaj tjedan u KLFM rubrici “Nezaboravne vatre”
Najdivniji komad brazilske psihodelije, da ne kažem tropicalije. Rita Lee šapuće a braća Baptista tamburaju. Doba ka se za izlet išlo po amazonskim prašumama u potragu za prirodnim psihosomaticima.