Ben Folds / Rockin` the suburbs ( Epic records, 2001. )
And so Annie waits Annie waits Annie waits…
MASSIVE ATTACK / Mezzanine (1998)
Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Postoji univerzalni jezik svjetskih ljubitelja basa, a on je ispisan dimom kanabisa. Prva dva albuma Massive Attacka, „Blue Lines“ (1991.) i „Protection“ (1994.), pojavljuju se kao ugodno nadimljeno iznenađenje, relaksirajuće paljenje prvog i drugog jointa uz slo-mo rap, topli soul i valjajući usporeni breakbeat za kimanje glavama u oblaku dima. S trećim albumom „Mezzanine“ zabrazdili smo u paranoji prepušavanja u kojoj stvarnost visi o koncu, a klaustrofobija izazvana pritišćućim emocijama postaje gušća od dima koji ispunjava prostoriju.
„Mezzanine“ je doslovno dokumentarac o unutarnjim svemirima u kojima su paranoja i klaustrofobija samo jeftina zamjena za strah od nepoznatog. Jednom kad se prepustimo kotrljajućim beatovima i izgubimo se u atmosferi filigranskog urbanog noirea, shvatimo da zapravo slušamo jedan od najboljih albuma nastalih na kičmi slobodne eksploracije brojnih drugih formi (prije svega hip hopa, reggaea, duba i post-punka) kojom se lovi jedan te isti feeling. Feeling trip hopa. Trip hop je bio nespretan, ali opet solidan, samoobjašnjavajući naziv za scenu koju su 1990-ih u Bristolu stvorili Portishead, Massive Attack i Tricky. Tricky je bio dio Massive Attacka na prva dva albuma, no onda je otišao svojim solo putem, a 3D, Daddy G i Mushroom nastavili su zajedno, kao jezgra grupe čiji je život začet kao kolektiv i sound system – duh i atmosfera, glavni aduti Massive Attacka kakvog svijet poznaje, zadržani su i na trećem albumu, a opet s dovoljno velikim iskorakom u nešto naizgled potpuno novo.
Nije čudno da je to njihov najhvaljeniji i komercijalno najuspješniji album. A razlog su, naravno, pjesme. Kakva samo četvorka otvara ovu kasnonoćnu sagu – „Angel“ s prijeteće epskim vokalom legendarnog Horacea Andyja; „Risingson“ kao prog-trip-hop; „Teardrop“ i svjetlo u mraku koje pali nježnost vokala Elizabeth Fraser (Cocteau Twins); a onda i „Inertia Creeps“, gegajući povratak u podrum, šampion tjeskobne hipnotičnosti. Od downtempo instrumentala („Exchange“) do zavodljivog ponoćnog plesa („Black Milk“), „Mezzanine“ je međukat trip hop kule koji svijetli u mraku vlastitih mračnih hodnika.
(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| 1. | “Angel” | ||
|---|---|---|---|
| 2. | “Risingson” | ||
| 3. | “Teardrop” | ||
| 4. | “Inertia Creeps” | ||
| 5. | “Exchange” | ||
| 6. | “Dissolved Girl” | ||
| 7. | “Man Next Door” | ||
| 8. | “Black Milk” |
| |
| 9. | “Mezzanine” | ||
| 10. | “Group Four” | ||
| 11. | “(Exchange)” |
autor: Ante Marković, 26/03/2025
Vezane objave
Arhiva
PUBLIC IMAGE LTD. / Album (1986)
Better days will never be
Better days will never be
Better days will never be
LOU REED / Berlin (1973.)
‘Berlin’, napisan i snimljen 1973. uz svestranu podršku vrsnog producenta Boba Ezrina (‘The Wall’, ‘The Momentary Lapse of Reason’…) skriveni je dragulj u opusu Lou Reeda; njegov prvi i zasigurno najbolji, mada i najmračniji konceptualni album. Premise koje su zaslužne za nastanak ovog djela kriju se u relativno kratkom Louovom posjetu tada još podjeljenom i betonskim zidom okruženom gradu, no i gorkim uspomenama na neuspjelu vezu s Nico, kolegicom iz prve postave The Velvet Undergrounda. Bilo kako bilo, iskrenost, eklektičnost i izvrsna produkcija smještaju ovaj poprilično turobni uradak među najbolja ostvarenja i to ne samo u okviru Redovog stvaralaštva, već i u cjelokupnoj domeni suvremene glazbe!
THE CURE / Disintegration (1989)
Nastavljamo sa združenim serijalom glazbenog uredništva u kom prosipamo svoje najdublje glazbene emocije i dijelimo ih s vama. Glazba koja je promijenila naše živote.
