Postoji univerzalni jezik svjetskih ljubitelja basa, a on je ispisan dimom kanabisa. Prva dva albuma Massive Attacka, „Blue Lines“ (1991.) i „Protection“ (1994.), pojavljuju se kao ugodno nadimljeno iznenađenje, relaksirajuće paljenje prvog i drugog jointa uz slo-mo rap, topli soul i valjajući usporeni breakbeat za kimanje glavama u oblaku dima. S trećim albumom „Mezzanine“ zabrazdili smo u paranoji prepušavanja u kojoj stvarnost visi o koncu, a klaustrofobija izazvana pritišćućim emocijama postaje gušća od dima koji ispunjava prostoriju.
„Mezzanine“ je doslovno dokumentarac o unutarnjim svemirima u kojima su paranoja i klaustrofobija samo jeftina zamjena za strah od nepoznatog. Jednom kad se prepustimo kotrljajućim beatovima i izgubimo se u atmosferi filigranskog urbanog noirea, shvatimo da zapravo slušamo jedan od najboljih albuma nastalih na kičmi slobodne eksploracije brojnih drugih formi (prije svega hip hopa, reggaea, duba i post-punka) kojom se lovi jedan te isti feeling. Feeling trip hopa. Trip hop je bio nespretan, ali opet solidan, samoobjašnjavajući naziv za scenu koju su 1990-ih u Bristolu stvorili Portishead, Massive Attack i Tricky. Tricky je bio dio Massive Attacka na prva dva albuma, no onda je otišao svojim solo putem, a 3D, Daddy G i Mushroom nastavili su zajedno, kao jezgra grupe čiji je život začet kao kolektiv i sound system – duh i atmosfera, glavni aduti Massive Attacka kakvog svijet poznaje, zadržani su i na trećem albumu, a opet s dovoljno velikim iskorakom u nešto naizgled potpuno novo.
Nije čudno da je to njihov najhvaljeniji i komercijalno najuspješniji album. A razlog su, naravno, pjesme. Kakva samo četvorka otvara ovu kasnonoćnu sagu – „Angel“ s prijeteće epskim vokalom legendarnog Horacea Andyja; „Risingson“ kao prog-trip-hop; „Teardrop“ i svjetlo u mraku koje pali nježnost vokala Elizabeth Fraser (Cocteau Twins); a onda i „Inertia Creeps“, gegajući povratak u podrum, šampion tjeskobne hipnotičnosti. Od downtempo instrumentala („Exchange“) do zavodljivog ponoćnog plesa („Black Milk“), „Mezzanine“ je međukat trip hop kule koji svijetli u mraku vlastitih mračnih hodnika.
(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tjedan Luka Hainesa na KLFM-u nastavljamo njegovim najpop uratkom i jednim od ponajboljih djela uopće. Usporedjujući BBR izdanja sa sličnožanrovskim postignućima nakon njihove ere s lakoćom se da ustanoviti kakva je England made me neprocjenjiva nezaboravna vatra.