KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Ben Folds / Rockin` the suburbs ( Epic records, 2001. )

15:00–16:00 Nedjelja 23.10.2016.

And so Annie waits Annie waits Annie waits…

Ovaj tekst ću slobodno početi sa disclaimerom kako ne volim da mi se posuđeni albumi također i otuđuju, tako se na žalost i desilo sa Ben folds-ovim prvim solo albumom, međutim bezbrižno šetajući gradom nekidan nabasao sam ponovno na taj isti po sniženoj cijeni, te iskoristio prigodu i počastio samoga sebe i svoju ne toliko veliku ali jako dragu kućnu fonoteku. Osobe koje se osjećaju prozvanima u gore navedenom tekstu neka se slobodno tako i nastave osjećati.

Osamdesete su daleko iza nas a isto tako i mnogi klasici toga doba, u tim vremenima glam rocka i balada jedan od boljih autora pop glazbe na Pianu je po meni bio Billy Joel, a njegov klasik “New York state of mind”, te također Poguesi i “Fairy tale of New York” su dvije pjesme radi kojih sam ponekad znao sanjati o tome gradu pored zvučnika, no nakratko snove ostavimo sa strane.

U devedesetima između cjelokupne rock,grunge, gfunk, i gangsta rap pomame rijetko tko je izbijao iz glazbenih okvira i kao u današnje vrijeme bio vrijedan spomena, također kao i sve svoje muzičke izlete i ovaj sam iskusio tokom svog srednjoškolskog obrazovanja kada sam u ruke, a i u player uzeo album osebujnog izričaja, i za mene tad ne pojmljivog žanra, nisam znao da li je to jazz, da li je to punk, ili možda new wave ili čak pop. Do tada fuzzy zvuk bass pedale nisam imao prilike čuti nego u izvedbama bendova poput Melvinsa i Kyuss-a.

Izvor slike: Last.fm

Ben Folds Five i njihov album “Whatever and ever amen” (550 music, 1997. ) mi je moram priznati otvorio mnoge vidike, pogotovo zato što je Ben Folds udarao po klaviru kao nenormalan, a melodije koje su izlazile bile su tako zarazne i ono što se kaže u tom albumu je svatko mogao pronaći ponešto za sebe. Malo po malo sam istraživao i došao do njihovog trećeg izdanja “The unauthorised biography of Reinhold Messner” ( 550 music, 1999.), te su nedugo nakon toga samo “isparili” iz mojih vidokruga. Razlog tomu je djelomično i gore navedeni album.

Ben Folds nakon male stanke sa bendom počinje uspješnu solo karijeru, te nakon promo turneja izdaje i svoj prvijenac “Rockin’` the suburbs” (Epic, 2001.), po meni tada ne baš dobar kao i Ben Folds Five, možda iz razloga što je prvi singl s njega koji sam poslušao upravo bio Rockin’` the suburbs. Odjednom sa onoga slušljivog albuma istoimenog benda, glavni lik cijele priče izlazi sa singlom koji te navede na onaj WTF? moment razmišljanja. Odjednom nekakav poluposprdni sarkastični white boy stav iz predgrađa koji pjeva na playback i producenti mu popravljaju trake, te isto tako podrugivanje sa nu metal žanrom i očito frontmenom Limp Bizkita Fred Durstom (“You better watch out because I`m gonna say f**k”). Ali sve u svemu prođe sve pa i to čuđenje.

“Everybody knows it hurts to grow up, but everybody does” – Still fighting it

Kasnije sam sa samim izdanjem albuma bio jako zadovoljan i moram priznati da mi je na tom albumu najbolja stvar ikad od Ben Foldsa, a to je “Losing Lisa” koja govori o bolnom prekidu i kako crna maskara klizi s lica ostavljene djevojke u obliku crnih suza, a neizostavna je i naravno “The luckiest” gdje se opet vraća smislu ljubavi i tome kako se dvoje ljudi može beskrajno i bezgranično voljeti. Vrijedi spomenuti i “Still fighting it” koja postaje mali reality check o tome kako je sranje odrasti, ali ipak svi kroz to moramo kad-tad proći.

Cijeli album općenito zvuči kao neki hommage ili pismo nekoj davnoj i neprežaljenoj ljubavi i vremenu.

Možda ono što Rockin’` the suburbs čini doista zahvalnim i jako dobrim albumom je činjenica da iako ima u sebi dosta “težeg zvuka”, Folds se nije drastično odmakao od svog primarnog instrumenta, a to je klavir. Stoga ga je nemoguće optužiti ili pak kritizirati da je poboljšavao zvuk elektronskim stvarima poput bendova koje je i sam optuživao u naslovnoj pjesmi. Folds je meni ,a nadam se i mnogima otvorio vidike sa svojim instrumentom i pokazao kako to može biti jako zarazno, ne samo za uštogljene likove na koncertu klasične glazbe u kazalištu, nego da i dečko iz predgrađa može činiti čuda na istome. Klavir u njegovom slučaju jako dobro zamjenjuje gitaru. Sa velikom dozom energije, mislim da je ovaj album Foldsa lansirao na velika vrata.

benfolds Izvor slike: Pinterest

Nakon prvijenca Folds nastavlja sa solo karijerom, te surađuje sa drugim glazbenicima, a jedan od novijih i zanimljivih projekata je naravno suradnja sa Engleskim piscem Nick Hornby-em na albumu “Lonely avenue” ( Nonesuch, 2010. ) gdje uglazbljuje njegove tekstove, za taj isti je inspiraciju dobio na UK turneji čitajući Nickove knjige.

Od ostalih albuma vrijedi spomenuti ” Ben Folds live” (Epic, 2002.), “Songs for Silverman” ( Epic, 2005. ), iTunes Originals ( Sony, 2005. ) ekskluzivno digitalno izdanje, Super sonic speed graphic (Epic, 2006.), te najnoviji “So there” (New West records, 2015.).

Od 2012. godine Folds opet počinje rad sa članovima Ben Folds Five-a albumom “The sound of the life of the mind” ( Sony, 2012. ), te sa Ben Folds Five Live ( Sony, 2013. ).

Trenutno se Ben Folds nalazi na Američkoj turneji, a nadamo se da će stići i do nas koji put.

autor: krafna, 22/10/2016

Vezane objave

Arhiva

INTERPOL / Turn On The Bright Lights (2002.)

21/09/2016.

Joy Division bolji od Joy Divisiona uz primjese dark sajda Radioheada te najboljih gitara ikad bio je i ostaje jedan od najvažnijih i najboljih glazbenih uradaka tekućeg tisućljeća. NYC finest. Interpol!!

DAVID SYLVIAN / Brilliant Trees (1984.)

22/07/2015.

‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.

BLONDIE / Parallel Lines (1978)

15:00–16:00 Četvrtak 4.10.2018.

Treći album grupe Blondie, prava po(p)slastica, ove jeseni slavi 40. rođendan; desetljeća ipak nisu nimalo utjecala na okus. One Way…

TEENAGE FANCLUB / Bandwagonesque (1991.)

15/12/2016.

Šećer za (pred sam) kraj godine; vrijeme je darivanja i dobre volje, pa vam KLFM poklanja najfiniji komad škotskog indiepop-rocka i jednu od najboljih ploča uopće.

Tjedna rotacija

Arhiva

GUIDED BY VOICES / It’s Not Them. It Couldn’t Be Them. It Is Them!

FAITH NO MORE / Angel Dust (1992)

PARQUET COURTS / Plant Life

JAMES HOLDEN / Balance

ME FIRST AN THE GIMME GIMMES / Ruin Jonny’s Bar Mitzvah (2004.)

JAPANSKI PREMIJERI & VAVA / New Green Cabaret