Nakon raspada Velvet Undergrounda i prvog samostalnog albuma Loua Reeda, stvari baš i nisu izgledale sjajno (po Loua Reeda). „Lou Reed“ se slabo prodavao, a nije baš slavno prošao ni kod kritike, pa je Lou Reed ostao u njujorškoj slijepoj ulici prepunoj raznih opijata, lakih žena i transvestita. David Bowie je bio veliki fan The Velvet Undergrounda i želio je pomoći Reedu da uspije pa je sa svojim gitaristom Mickom Ronsonom producirao „Transformera“ te ga promovirao gdje god je mogao.
Snimanje u Londonu je odgovaralo Reedu kao mali odmak od u to vrijeme prehisteričnog i hladnog New Yorka. Na albumu govori o svim onim stvarima o kojima je s The Velvet Underground već pjevao, ali londonska ekipa je zvuku donijela i glam. Za to je zaslužan Ronson – snimio je album, odsvirao većinu glazbe i napravio aranžmane. „Walk on the Wild Side“ u sebi sažima sav queer svemir i slične teme po kojima će Reed biti upamćen, a cijeli je album zaokružena cjelina koja ima gotovo kabaretski weill/brechtovski štih i funkcionira kao ulično scensko djelo. Kada ga slušate, svi su vam ti predivni gubitnici pred očima – prejako našminkani drag queens, usputni dileri, manje usputni ovisnici i umorne prostitutke, gubitnici i čudaci, sav onaj svijet koji sam po sebi baš i ne bi trebao djelovati privlačno, ali ovdje ima svoju magiju zbog hipnotički privlačnih pjesama koje ga opisuju.
Tu je i pjesma „Perfect Day“ koja će četvrt stoljeća kasnije, zahvaljujući „Trainspottingu“, postati iznimno popularna i ponovo biti snimljena u all star verziji. Reed se kasnije ogradio od tvrdnji da je riječ o pjesmi koja glorificira heroinsku ovisnost. Rekao je da je to jednostavno pjesma o čovjeku koji doslovno želi piti sangriju u parku i potom otići doma s curom. „Transformer“ je pomaknuo Reeda prema komercijalnijim vodama, do danas ostavši njegov najprodavaniji i najprepoznatljiviji album. On je simbol jednog dekadentnog vremena kada je glam rock bio na svom artističkom vrhuncu, a na opasnim ulicama mogla se pronaći romantika.
(Marko Smiljić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!
Sigurno jedan od najboljih albuma 80ih. A vrlo lako i jedno od najzanimljvijih izdanja ikada. Imaš A stranu sa 4 i po mega hit singla i B stranu idealnu za šetanje keltskom šumom na ludim gljivama.
Četvrti album Jethro Tulla, “Aqualung”, objavljen je u ožujku 1971., godine koja je iznjedrila ključna ostvarenja britanskog progresivnog rocka (Yes – Fragile, Genesis – Nursery Crime, ELP – Tarkus…), a svojim je zvukom i konceptom zacrtao trasu kojom će se sastav na putu prema vrhu kretati prvom polovicom sedamdesetih. Preslušajte ga u KLFM-ovom tjednom izboru kultnih albuma!
