
ST GERMAIN / Tourist (2000)
‘I want you to get together, put your hands together one time’
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Završavajući četvrtu pjesmu „The Words That Maketh Murder“ refrenom „What if I take my problem to the United Nations?“, temeljenim na refrenu pjesme „Summertime Blues“, PJ Harvey je ostavila srž svog osmog albuma „Let England Shake“ uronjenu u tragediju i apsurd. Čovječanstvo je, naime, posve nemoćno suzbiti svoju destruktivnu prirodu. Kada to ne bi bila PJ Harvey, govorili bismo kako je ovo posve neobičan izbor centralne teme za jedan album popularne glazbe. No to jest PJ Harvey, koja se stvarajući ovaj album oduševila citrom pa je većinu albuma i skladala na citri, a onda je, tražeći prikladan prostor za njegovo snimanje, iskoristila ponudu da ga snimi u crkvi pretvorenoj u umjetnički centar.
Album počinje naslovnom pjesmom i stihom „The west’s asleep, let England shake“, koji slijedi potpuno utemeljena teza kako je njena domovina (zapravo, svaka domovina) zasnovana na pokolju i krvi. Ostatak albuma je suočavanje slušatelja s time, uz jednostavnu orkestraciju i njezin glas koji je podignut oktavu više. Morala je naučiti pjevati tim glasom jer više ne progovara o vlastitoj intimi, ona je ovdje pripovjedač, savjest čovječanstva.
Slika živopisne slike rata, prije svega onog Prvog svjetskog, u kojima vojnici padaju mrtvi poput komada mesa. Uništenje je vidljivo u tim prizorima, ali ona naglašava ono skriveno koje je potpunije, uništenje ljudskosti koje je do njega dovelo. Direktno pjeva o ratu u Iraku, a za svaku pjesmu je snimila video u suradnji s ratnim fotografom Seamusom Murphyjem nakon što je pogledala njegovu izložbu fotografija iz Afganistana. Njezin glas poput duha plovi iznad pastoralnih krajolika koje krase obilježja grobova poginulih u svim ratovima do danas. Sve to podosta zvuči kao tradicionalni folk ispjevan o svim prošlim bitkama i nacionalnim tragedijama (bilo koje nacije), ali u naslovu je Engleska i ovo je engleski album, uronjen u njen krajolik i njene ljude.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| Let England Shake | |
| The Last Living Rose | |
| The Glorious Land | |
| The Words That Maketh Murder | |
| All and Everyone | |
| On Battleship Hill | |
| England | |
| In the Dark Places | |
| Bitter Branches | |
| Hanging in the Wire | |
| Written on the Forehead | |
| The Colour of the Earth |
autor: Ante Marković, 15/10/2026
Arhiva

Pohodili smo i ove godine solinsku Gradinu. Kažu da je to zadnji Ethnoambient, 19. Kako bi proslavili početak kraja ili kraj početka i utješili se, u sklopu Nezaboravnih vatri, podsjetiti ćemo se kako je sve započelo, a završilo, još uvijek nije!

Better days will never be
Better days will never be
Better days will never be

Cure for Pain, likarija iz naftalina. U slučaju nuspojava obratite se vašem radiju.
playlist