Završavajući četvrtu pjesmu „The Words That Maketh Murder“ refrenom „What if I take my problem to the United Nations?“, temeljenim na refrenu pjesme „Summertime Blues“, PJ Harvey je ostavila srž svog osmog albuma „Let England Shake“ uronjenu u tragediju i apsurd. Čovječanstvo je, naime, posve nemoćno suzbiti svoju destruktivnu prirodu. Kada to ne bi bila PJ Harvey, govorili bismo kako je ovo posve neobičan izbor centralne teme za jedan album popularne glazbe. No to jest PJ Harvey, koja se stvarajući ovaj album oduševila citrom pa je većinu albuma i skladala na citri, a onda je, tražeći prikladan prostor za njegovo snimanje, iskoristila ponudu da ga snimi u crkvi pretvorenoj u umjetnički centar.
Album počinje naslovnom pjesmom i stihom „The west’s asleep, let England shake“, koji slijedi potpuno utemeljena teza kako je njena domovina (zapravo, svaka domovina) zasnovana na pokolju i krvi. Ostatak albuma je suočavanje slušatelja s time, uz jednostavnu orkestraciju i njezin glas koji je podignut oktavu više. Morala je naučiti pjevati tim glasom jer više ne progovara o vlastitoj intimi, ona je ovdje pripovjedač, savjest čovječanstva.
Slika živopisne slike rata, prije svega onog Prvog svjetskog, u kojima vojnici padaju mrtvi poput komada mesa. Uništenje je vidljivo u tim prizorima, ali ona naglašava ono skriveno koje je potpunije, uništenje ljudskosti koje je do njega dovelo. Direktno pjeva o ratu u Iraku, a za svaku pjesmu je snimila video u suradnji s ratnim fotografom Seamusom Murphyjem nakon što je pogledala njegovu izložbu fotografija iz Afganistana. Njezin glas poput duha plovi iznad pastoralnih krajolika koje krase obilježja grobova poginulih u svim ratovima do danas. Sve to podosta zvuči kao tradicionalni folk ispjevan o svim prošlim bitkama i nacionalnim tragedijama (bilo koje nacije), ali u naslovu je Engleska i ovo je engleski album, uronjen u njen krajolik i njene ljude.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Knjigu naručite na albumnadan.com uz 15% popusta koristeći kod KLFM15
Sedmog je ožujka preminuo Bruce Geduldig; glumac, redatelj, performer, mada vjerojatno najpoznatiji kao dugogodišnji član sastava Tuxedomoon. Ovotjedni je izbor Nezaboravnih vatri stoga pao na album “You” iz 1987., upravo iz razloga što je na tom ostvarenju Bruce Geduldig pružio svoj maksimum u skladateljskom, odnosno autorskom smislu. Neka mu to onda bude neka vrsta posvetnog nekrologa od strane KLFM kolektiva koji se iskreno nada da Ramsey neće tako skoro zabiti još jedan gol!
Nastavljamo sa osobnim preispitivanjima koji su to albumi koji su nam promijenili živote. Kako se sa ovim glazbenim izborom rotiramo unutar redakcije, ovaj tjedan vrh boce pokazuje na moju, elsegundo, malenkost pa ovakav zadatak uvijek zahtjeva malo više koncentracije kod odluke.
