RED HOT CHILI PEPPERS / Blood Sugar Sex Magik (1991.)
Anthony Kiedis, Flea, Chad Smith i john Frusciante u top formi pod producentskom palicom Ricka Rubina fuziraju hard rock, metal,rap i funk. Cover art albuma djelo je Gusa Van Santa. Di si bia 91.
RED HOT CHILI PEPPERS / By the Way (2002)
Kaže opis kategorije: “Nezaboravne vatre, albumi koji su nam promijenili živote”, a ja se baš živo sjećam tog lipnja 2002. godine, dok sam još uvijek ljeta provodila, tada sam to tako promatrala, zatočena u malom priobalnom mjestu, u obiteljskoj vikendici. Sparne sam dane kratila iščitavanjem knjiga, preslušavanjem skromne kolekcije CD-ova koje sam ponijela sa sobom, a večeri su bile rezervirane za upijanje sadržaja televizijskog programa. Tek se s padanjem sunca palio agregat koji bi nam omogućio uživanje u serijama, filmovima i glazbenim emisijama. Jednom smo prilikom brat i ja tako, prešetavajući između televizijskih kanala, naletili na prizor u kojem Kiedis doziva taxi. Prepoznali smo lice, evocirali smo neke starije, jako nam drage pjesme i ostali začuđeni kako nikada prije nismo vidjeli taj spot. Sljedećih smo par tjedana iščekivali novi album koji smo tog ljeta izlizali do maksimuma i koji mi je i danas, nakon sedamnaest godina, i dalje drago preslušati i sjetiti se tog lijenog, stotinama godina dugačkog ljeta. Barem se tako tada činilo.
Red Hot Chili Peppers, bend koji je s vremenom, barem što se mene tiče, apsolutno izgubio sav kredibilitet (gubitkom Frusciantea, kao da drugačija opcija nije ni bila moguća), i dalje je bend s kojim povezujem prve kazete i CD-ove, pjevušenje tekstova koje nimalo nisam razumjela i koji, naposlijetku, uvijek mame osmijeh i nostalgiju kada ih tu i tamo krenem preslušavati.
Album By the Way prigodno je, rođendanski, ovotjedni album u kategoriji Nezaboravne vatre radija KLFM. Prije par dana, 9. srpnja, proslavio je svoj sedamnaesti rođendan i lagano se bliži svojim punoljetnim godinama. Zbirka energičnih i zabavnih pjesama na trenutke je tek prekinuta melankoličnim Dosed i Tear, ali i koketiranjem s romantikom u I Could Die for You. Ostatak, miks svega i svačega, u dobrom, starom, RHCP stilu!
| 1. | “By the Way” | 3:37 |
| 2. | “Universally Speaking” | 4:19 |
| 3. | “This Is the Place” | 4:17 |
| 4. | “Dosed” | 5:12 |
| 5. | “Don’t Forget Me” | 4:37 |
| 6. | “The Zephyr Song” | 3:52 |
| 7. | “Can’t Stop” | 4:29 |
| 8. | “I Could Die for You” | 3:13 |
| 9. | “Midnight” | 4:55 |
| 10. | “Throw Away Your Television” | 3:44 |
| 11. | “Cabron” | 3:44 |
| 12. | “Tear” | 5:17 |
| 13. | “On Mercury” | 3:28 |
| 14. | “Minor Thing” | 3:37 |
| 15. | “Warm Tape” | 4:16 |
| 16. | “Venice Queen” | 6:07 |
autor: Kristina Tešija, 11/07/2019
Vezane objave
Arhiva
THE BETA BAND / The Beta Band (1999.)
Nastavljamo sa osobnim preispitivanjima koji su to albumi koji su nam promijenili živote. Kako se sa ovim glazbenim izborom rotiramo unutar redakcije, ovaj tjedan vrh boce pokazuje na moju, elsegundo, malenkost pa ovakav zadatak uvijek zahtjeva malo više koncentracije kod odluke.
The KLF / Chill Out (1990.)
Justified and ancient seems a long time ago. MTV i disko klubovi singlovima zagonetnih The KLF nisu dali mira i…
STEREOLAB / Cobra and Phases Group Play Voltage in the Milky Night (1999)
Da, imali smo već Stereolab u vatrama. Imamo ih opet a moguće da se pojave i još koji put. Kad je to bend koji čitavom svojom diskografijom gori i nezaboravan je. A i ova kategorija je van svakih drugih klasičnih kriterija osim čistog i osobnog idolopoklonstva.
