
JAY-Z / The Blueprint (2001)
Iz koje god perspektive gledate riječ je o povijesnom datumu, 11.9.2001. dan koji je promjenio svijet.
Kaže opis kategorije: “Nezaboravne vatre, albumi koji su nam promijenili živote”, a ja se baš živo sjećam tog lipnja 2002. godine, dok sam još uvijek ljeta provodila, tada sam to tako promatrala, zatočena u malom priobalnom mjestu, u obiteljskoj vikendici. Sparne sam dane kratila iščitavanjem knjiga, preslušavanjem skromne kolekcije CD-ova koje sam ponijela sa sobom, a večeri su bile rezervirane za upijanje sadržaja televizijskog programa. Tek se s padanjem sunca palio agregat koji bi nam omogućio uživanje u serijama, filmovima i glazbenim emisijama. Jednom smo prilikom brat i ja tako, prešetavajući između televizijskih kanala, naletili na prizor u kojem Kiedis doziva taxi. Prepoznali smo lice, evocirali smo neke starije, jako nam drage pjesme i ostali začuđeni kako nikada prije nismo vidjeli taj spot. Sljedećih smo par tjedana iščekivali novi album koji smo tog ljeta izlizali do maksimuma i koji mi je i danas, nakon sedamnaest godina, i dalje drago preslušati i sjetiti se tog lijenog, stotinama godina dugačkog ljeta. Barem se tako tada činilo.
Red Hot Chili Peppers, bend koji je s vremenom, barem što se mene tiče, apsolutno izgubio sav kredibilitet (gubitkom Frusciantea, kao da drugačija opcija nije ni bila moguća), i dalje je bend s kojim povezujem prve kazete i CD-ove, pjevušenje tekstova koje nimalo nisam razumjela i koji, naposlijetku, uvijek mame osmijeh i nostalgiju kada ih tu i tamo krenem preslušavati.
Album By the Way prigodno je, rođendanski, ovotjedni album u kategoriji Nezaboravne vatre radija KLFM. Prije par dana, 9. srpnja, proslavio je svoj sedamnaesti rođendan i lagano se bliži svojim punoljetnim godinama. Zbirka energičnih i zabavnih pjesama na trenutke je tek prekinuta melankoličnim Dosed i Tear, ali i koketiranjem s romantikom u I Could Die for You. Ostatak, miks svega i svačega, u dobrom, starom, RHCP stilu!
| 1. | “By the Way” | 3:37 |
| 2. | “Universally Speaking” | 4:19 |
| 3. | “This Is the Place” | 4:17 |
| 4. | “Dosed” | 5:12 |
| 5. | “Don’t Forget Me” | 4:37 |
| 6. | “The Zephyr Song” | 3:52 |
| 7. | “Can’t Stop” | 4:29 |
| 8. | “I Could Die for You” | 3:13 |
| 9. | “Midnight” | 4:55 |
| 10. | “Throw Away Your Television” | 3:44 |
| 11. | “Cabron” | 3:44 |
| 12. | “Tear” | 5:17 |
| 13. | “On Mercury” | 3:28 |
| 14. | “Minor Thing” | 3:37 |
| 15. | “Warm Tape” | 4:16 |
| 16. | “Venice Queen” | 6:07 |
autor: Kristina Tešija, 11/07/2019
Arhiva

Iz koje god perspektive gledate riječ je o povijesnom datumu, 11.9.2001. dan koji je promjenio svijet.
Prvi i (ne računamo li izdanje s demo snimkama) jedini CD kultnih Zidara, album objavljen u antologijskih 200 primjeraka i koji je u punom svjetlu prikazao svu maestralnost splitske scene devedesetih!

Ovotjedne Vatre donose jedan istinski klasik. Remek djelo velikog talijanskog majstora, svjetske slave, Piera Umilianija. “Svezia inferno e paradiso” iz 1968. godine nastao je kao soundtrack dokumentarnog (mondo/shockumentary) filma Luigi Scattinija. Iako je svjetsku slavu stekao kroz “Mah Nà Mah Nà” i Muppete, album sadrži znatno kompleksnije i sjajne atmosferičke swinging klasike, kao što je primjerice “Stoccolma My Dear”.
playlist