Kaže opis kategorije: “Nezaboravne vatre, albumi koji su nam promijenili živote”, a ja se baš živo sjećam tog lipnja 2002. godine, dok sam još uvijek ljeta provodila, tada sam to tako promatrala, zatočena u malom priobalnom mjestu, u obiteljskoj vikendici. Sparne sam dane kratila iščitavanjem knjiga, preslušavanjem skromne kolekcije CD-ova koje sam ponijela sa sobom, a večeri su bile rezervirane za upijanje sadržaja televizijskog programa. Tek se s padanjem sunca palio agregat koji bi nam omogućio uživanje u serijama, filmovima i glazbenim emisijama. Jednom smo prilikom brat i ja tako, prešetavajući između televizijskih kanala, naletili na prizor u kojem Kiedis doziva taxi. Prepoznali smo lice, evocirali smo neke starije, jako nam drage pjesme i ostali začuđeni kako nikada prije nismo vidjeli taj spot. Sljedećih smo par tjedana iščekivali novi album koji smo tog ljeta izlizali do maksimuma i koji mi je i danas, nakon sedamnaest godina, i dalje drago preslušati i sjetiti se tog lijenog, stotinama godina dugačkog ljeta. Barem se tako tada činilo.
Red Hot Chili Peppers, bend koji je s vremenom, barem što se mene tiče, apsolutno izgubio sav kredibilitet (gubitkom Frusciantea, kao da drugačija opcija nije ni bila moguća), i dalje je bend s kojim povezujem prve kazete i CD-ove, pjevušenje tekstova koje nimalo nisam razumjela i koji, naposlijetku, uvijek mame osmijeh i nostalgiju kada ih tu i tamo krenem preslušavati.
Album By the Way prigodno je, rođendanski, ovotjedni album u kategoriji Nezaboravne vatre radija KLFM. Prije par dana, 9. srpnja, proslavio je svoj sedamnaesti rođendan i lagano se bliži svojim punoljetnim godinama. Zbirka energičnih i zabavnih pjesama na trenutke je tek prekinuta melankoličnim Dosed i Tear, ali i koketiranjem s romantikom u I Could Die for You. Ostatak, miks svega i svačega, u dobrom, starom, RHCP stilu!
| 1. | “By the Way” | 3:37 |
| 2. | “Universally Speaking” | 4:19 |
| 3. | “This Is the Place” | 4:17 |
| 4. | “Dosed” | 5:12 |
| 5. | “Don’t Forget Me” | 4:37 |
| 6. | “The Zephyr Song” | 3:52 |
| 7. | “Can’t Stop” | 4:29 |
| 8. | “I Could Die for You” | 3:13 |
| 9. | “Midnight” | 4:55 |
| 10. | “Throw Away Your Television” | 3:44 |
| 11. | “Cabron” | 3:44 |
| 12. | “Tear” | 5:17 |
| 13. | “On Mercury” | 3:28 |
| 14. | “Minor Thing” | 3:37 |
| 15. | “Warm Tape” | 4:16 |
| 16. | “Venice Queen” | 6:07 |
autor: Kristina Tešija, 11/07/2019
Arhiva
Dvadeset godina nakon objave svete biblije rocka, Ritchieva ostavština u najmanju ruku jednako svijetli; šteta je samo što njega više nema medju nama(ili pak možda ima, tko će li ga znati?)da nam se podrugljivo(onako, nickywireovski) nasmješi i kaže:bio sam u pravu, zar ne?
Big slow
A bit faster
Everything’s good
Dreams of me
To liquid
Dream salty dream
Of something quick
Da se jedna od najbitnijih digerskih izdavačkih kuća, Numero Group, nije 2011. godine pojavila sa reizdanjem ovog bisera vjerojatno ovog teksta i ovih nezaboravnih vatri nebi ni bilo.
playlist
