Kaže opis kategorije: “Nezaboravne vatre, albumi koji su nam promijenili živote”, a ja se baš živo sjećam tog lipnja 2002. godine, dok sam još uvijek ljeta provodila, tada sam to tako promatrala, zatočena u malom priobalnom mjestu, u obiteljskoj vikendici. Sparne sam dane kratila iščitavanjem knjiga, preslušavanjem skromne kolekcije CD-ova koje sam ponijela sa sobom, a večeri su bile rezervirane za upijanje sadržaja televizijskog programa. Tek se s padanjem sunca palio agregat koji bi nam omogućio uživanje u serijama, filmovima i glazbenim emisijama. Jednom smo prilikom brat i ja tako, prešetavajući između televizijskih kanala, naletili na prizor u kojem Kiedis doziva taxi. Prepoznali smo lice, evocirali smo neke starije, jako nam drage pjesme i ostali začuđeni kako nikada prije nismo vidjeli taj spot. Sljedećih smo par tjedana iščekivali novi album koji smo tog ljeta izlizali do maksimuma i koji mi je i danas, nakon sedamnaest godina, i dalje drago preslušati i sjetiti se tog lijenog, stotinama godina dugačkog ljeta. Barem se tako tada činilo.
Red Hot Chili Peppers, bend koji je s vremenom, barem što se mene tiče, apsolutno izgubio sav kredibilitet (gubitkom Frusciantea, kao da drugačija opcija nije ni bila moguća), i dalje je bend s kojim povezujem prve kazete i CD-ove, pjevušenje tekstova koje nimalo nisam razumjela i koji, naposlijetku, uvijek mame osmijeh i nostalgiju kada ih tu i tamo krenem preslušavati.
Album By the Way prigodno je, rođendanski, ovotjedni album u kategoriji Nezaboravne vatre radija KLFM. Prije par dana, 9. srpnja, proslavio je svoj sedamnaesti rođendan i lagano se bliži svojim punoljetnim godinama. Zbirka energičnih i zabavnih pjesama na trenutke je tek prekinuta melankoličnim Dosed i Tear, ali i koketiranjem s romantikom u I Could Die for You. Ostatak, miks svega i svačega, u dobrom, starom, RHCP stilu!
‘Heaven Up Here’, drugi album liverpulskog sastava Echo & the Bunnymen se može promatrati kao veliki comeback ambijentalne psihodelije u ranim osamdesetima, no on je definitivno mnogo više od toga; jedan zaokružen, skoro konceptualan projekt koji je postavio smjernice koje će u nadolazećim godinama koristiti brojna novostasala imena s alternativne scene. Svejedno u kojem ga svjetlu promatrali, ovaj uradak spada u sam vrh britanskog post punka, ukoliko već nije i njegova kruna!
Šećer za (pred sam) kraj godine; vrijeme je darivanja i dobre volje, pa vam KLFM poklanja najfiniji komad škotskog indiepop-rocka i jednu od najboljih ploča uopće.
Tjedan Luka Hainesa na KLFM-u nastavljamo njegovim najpop uratkom i jednim od ponajboljih djela uopće. Usporedjujući BBR izdanja sa sličnožanrovskim postignućima nakon njihove ere s lakoćom se da ustanoviti kakva je England made me neprocjenjiva nezaboravna vatra.
