Ovaj album nije toliko promijenio moj život koliko je u nekom afirmativnom vremenu, kad je došao na red u digganju punk i post-punk veličina, bio soundtrack odrastanja. A na njemu hit do hita.
A radi se o bendu koji je bio jako bitan dio pobunjeničke britanske punk scene i malo tih tadašnjih nabrijanih punkera je imalo stav jednog Jean Jaquesa s bas gitarom ili tu silinu H. Cornwallovog ispaljivanja “No More Heroes” ili “Get a Grip on Yourself.
No, ljudi odrastaju i mladenačku ljutnju, The Stranglers, mijenjaju za nekakav novootkriveni pop senzibilitet kojeg u svoju diskografiju uvode već s albumom “La Folie” iz ’81 kojeg je producira u to doba vrlo trendy Tony Visconti. Sljedeći taj niz albumom “Feline”, pomalo definiraju taj svoj “novi” zvuk i daju nam dva sad već vanvremenska klasika, “Golden Brown” i “Midnight Summer Dream” sasvim drugačijeg ugođaja od rafala neprilagođenih buntovnika s početka karijere. Vjerojatno bi jedan drugome odvalili ozbiljnu plesku da im je neko mogao iz budućnosti dojaviti da će se na njihove stvari plesati stiskavac..
Kao nekakav logičan slijed,’84 izdaju ovo malo remek djelo, “Aural Sculpture”, sa novootkrivenim instrumentarijem, akustičnim gitarama, brass sekcijom i izbacuju album kojeg osobno znam u svaku notu ili ogrebotinu na vinilu. Od prvih taktova Ice Queen i konačnog finala sa ludim šeširdžijom, imate priliku čuti album koji nema praznog hoda i bezveznih fillera već vas uvlači u tu svoju pop magiju i teče tako da vas tjera ponovo na početak.
I bez obzira na izlizanost hitova i na trenutke tipičnu ’80s “plitku” produkciju, “Aural Sculpture” ulazi u onu kategoriju vanvremenske glazbe i sasvim subjektivno, jer je to pravo i dužnost ove kategorije, ipak moram zaključiti suprotno od onog s čim sam počeo tekst, ovo je jedan od albuma koji je promijenio moj život :).
Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!
