KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

MARK LANEGAN / Field Songs (2001.)

… deep blue silence …

…regarding the fields, humbly mistaken…

Field Songs iz 2001. peti je samostalni album Marka Lanegana, te prvi objavljen nakon razlaza matičnog mu sastava Screaming Trees. U kojoj je mjeri ‘oslobađanje’ od bendovskih obaveza i stega djelovalo na Markovu kreativnost teško je reći, no činjenica je da je riječ o njegovom dotad najzrelijem autorskom ostvarenju koje nadmašuje čak i izvrsni Whiskey for the Holy Ghost iz 1994.

Spominjući Whiskey…, nameću se određene usporednice sa Field Songs, mada je možda tek riječ o osobnom dojmu potpisnika ovih redaka. Oba su albuma stilski raznolika, eklektička, a njihovo je glazbeno tkivo prožeto energičnim brojevima koji variraju od očitog utjecaja lokalne grunge scene devedesetih preko klasičnog roots rocka koji na trenutke zapada u voljene sfere mračne baladičnosti pa do nečega što bi se moglo čak svrstati pod nezahvalni termin apokaliptički folk. Ne, nije riječ o golom ponavljanju uspješnog predloška, pošto Field Songs u mnogo čemu predstavlja korak dalje i živi vlastitim internim životom. Mnogo je vjerojatnije da Mark Lanegan ne može egzistirati u jednoj strogo definiranoj glazbenoj sferi, već kao i svi veliki kantautori istražuje područja mogućeg suživota utjecaja i stilova.

Istina, Laneganu nije bilo teško ‘pogoditi u sridu’, posebice nakon dva ne baš primjetna uratka iz druge polovice zadnjeg desetljeća dvadesetog stoljeća. Scraps at Midnight je imao tu nesreću da je slijedio jednom remek djelu zvanom Whiskey for the Holy Ghost, što je uvelike zasjenilo neke njegove zvjezdane trenutke (Hospital Roll Call, Bell Black Ocean, Praying Ground), dok I’ll take Care of You već samom činjenicom da je album covera tuđih skladbi gubi epitet ‘autorskog’ i djeluje više kao Markov osobni homage velikim uzorima poput Tima Hardina, Jeffreyja Lee Piercea ili Tima Rosea.

Bilo kako bilo, ta je ne baš sjajna konstelacija očito pogodovala punjenju kreativnih baterija što je na koncu rezultiralo ovim vanvremenskim ostvarenjem, po mojem osobnom mišljenju još uvijek nenadmašenim Markovim albumom.

Uvodna One Way Street definitivno je esencija Markovog života i svjetonazora. Ne možemo biti sigurni govori li nam pjesnik o izgubljenoj ljubavi ili pak o vlastitom prolasku kroz pakao heroina i alkohola, no ukoliko imate srce, ne može vas ostaviti ravnodušnim. Nema tu uspona niti padova, ali njezina linearnost nikad ne dolazi u iskušenje zapadanja u zamku dosade. Kako bi trebala izgledati idealna loserska balada? Možda upravo kao sumorna noćna šetnja jednosmjernom ulicom!

The stars and the moon
Aren’t where they’re supposed to be
For the strange electric light
It falls so close to me
Love I come to the ride
I’m not sea sick, rolling wave
And you know that I am
Just trying to get out

Oh the glorious sound
Oh the one way street
But you can’t get …
Can’t get it down without crying

When I’m dressed in white
Send roses to me
I drink so much sour whiskey
I can hardly see
And everywhere I’ve been
There’s a world that howls my name
From the one tiny sting
To that vacant fame

Spominjući usporednice između Whiskey… i Field Songs, nameće se i smisao druge pjesme na albumu. Ono što je 1994. bio Borracho, očajnički krik nekoga tko je suočen sa gubitkom uslijed počinjenih grešaka sada je No Easy Action, kompozicija kotrljajućeg ritma i zamalo identične natopljenost očajem!

Minjatura Miracle možda na porvi pogled djeluje kao bridge, no njezin se smisao pokazuje u pravom slislu tek kad se usporedi  s ostalim poluakustičnim skladbama na albumu o čemu će biti još riječi. Zanimljivo, Field Songs i ne počiva na nekim probojnim brojevima već upravo na takvim baladičnim momentima!

Eterična Kimiko’s Dream House imala je čudan proces nastanka. U biti je riječ o pjesmi čiju je rudimentarnu skicu napisao Jeffrey Lee Pierce, davši je Laneganu uz napomenu: ti možeš ovo dovršiti. Iako pomalo rasplinuta, ova skladba ipak predstavlja jednu od kompaktnijih stožernih osi albuma, slično kao i Miracle.

Don’t Forget Me je Markova, kako sam tvrdi, najdraža skladba iz tog ranog postmilenijskog perioda. Kroz bujicu očajničkih stihova koji na tipično laneganovski način motiv ljubavnog rastanka izdižu iz blata običnosti, tako i možda klišejizirana molska melodija postaje dio nečeg uzvišenijeg. Blues kojemu fale septimski akordi? Kod Marka je sve moguće!

…deep blue silence…

Ressurection Song i Field Song nastavljaju onaj spomenuti eterični niz koji sublimira duh ovog albuma. Pastoralna monumentalnost prve te romantični fatalizam druge lebde pod akustučkim, odnosno poluakustičkim konstrukcijama čija bolna jednostavnost dodatno naglašava istovremeno nevinu i agresivnu britkost stihova. U spomenutoj analogiji sa Whiskey for the Holy Ghost, mogle bi ciljati na Riding the Nightingale ili Judas Touch, no to je subjektivan dojam.

Upravo su te dvije skladbe neka vrsta okosnice ovog albuma – prethodih je dvadesetak minuta sve upućivalo na njihovo izranjanje nakon kojega ništa neće biti isto. Tako četiri odjavna broja – Low, Blues for D, She Done too Much i odjavna Fix kao da zasjenjene tim dvojcem nastavljaju u blues/folk okružju. Njihovo je smještanje na kraj očito tehničke prirode, jer je riječ odreda o vrhunskim pjesmama. Low i Fix su godinama predstavljali istaknuta mjesta Markovog koncertnog repertoara, dok je instrumentalna Blues for D u narednim godinama zaživjela i u vokalnoj verziji.

Ovaj je album neka vrsta razdjelnice, jer unatoč navedenim usporednicama sa Whiskey for the Holy Ghost ne spada u početnu tetralogiju (odnosno trilogiju u autorskom smislu), no istovremeno najavljuje novu fazu u Markovu radu,  fazu koja kreće koju godinu kasnije sa EP-jem Here Comes That Weird Chill (2003.), odnosno albumom Bubblegum (2004.). Za njegovu je nedvojbenu jedinstvenost u prvom redu zaslužan skladateljski, pjesnički i izvođački genij Marka Lanegana, no ne treba zanemariti ni doprinose njegovog dugogodišnjeg suradnika Mikea Johnsona te producenta Martina Feveyeara.

Ukratko, kultni uradak koji se pamti!

Mark Lanegan: Field Songs (Sub Pop, 2001.)

01 One Way Street 4:18
02 No Easy Action 4:01
03 Miracle 1:59
04 Pill Hill Serenade 3:27
05 Don’t Forget Me 3:14
06 Kimiko’s Dream House 5:27
07 Resurrection Song 3:33
08 Field Song 2:20
09 Low 3:13
10 Blues For D 3:36
11 She Done Too Much 1:29
12 Fix 5:48

autor: Vjeran Stojanac, 15/11/2017

, , , , ,

Vezane objave

Arhiva

RJD2 / Deadringer (2002)

15:00–16:00 Nedjelja 31.7.2022.

Punih 20 godina je prošlo otkako nam se svojim prvijencem predstavio RJD2 i zacementirao se kao legitimni nasljednik DJ Shadow-a na instrumentalnoj hip hop sceni.

HOMELIFE / Flying Wonders (2002. Ninja Tune)

15:00–16:00 Četvrtak 15.6.2017.

Nakon dva fina albuma o vlastitom trošku (Madwaltz), Manchesterovo tajno oružje Homelife je konačno uočeno. Agit-funksters iz velikog dima, Ninja Tune, dali su im platformu koju zaslužuju.

FOO FIGHTERS / Foo Fighters (1995)

15:00–16:00 Nedjelja 22.1.2023.

Sjećam se da je netko, prilikom recenzije prvog albuma Foo Fightersa, bio napisao otprilike ovo: ‘ Znam da će zvučati…

THE BOO RADLEYS / Kingsize (1998)

15:00–16:00 Četvrtak 23.9.2021.

Odlazak cara Carra u velikom stilu. Adieu Clo Clo!

Tjedna rotacija

Arhiva

THE WEATHER STATION / Humanhood

THE BAND / The Band (1969)

COURTNEY BARNETT / Lotta Love

nulapedva

GORAN BARE & MAJKE / Live in London

OBLACI / Položaji

playlist

Listen on Online Radio Box! KLFM