U carstvu mainstream rocka sredine 1980-ih, u kojem su frizure bile veće od ambicija, a sintesajzeri su vladali, R.E.M. su se pojavili kao ekscentrični graditelji drukčijeg zvučnog zida. Njihov drugi album „Reckoning“ je podsjećanje na vrijeme kada alternativni rock nije bio samo naziv za žanr, već i subverzivna pobuna protiv ekscesa ere. Sa svojim jangle gitarama, jasnim vokalom i čistom produkcijom, album se čini kao zvučni ekvivalent ugodnoj vožnji preko srca Amerike.
To je najobičnija podvala, jer usred njega leži tama koja je od R.E.M.-a učinila jedan od omiljenih bendova američkog undergrounda te jedan od najbizarnijih alternative bendova koji je završio u mainstreamu zahvaljujući njihovu daru da proizvode zarazne sjetne melodije. Ta pozicija između neonskog sjaja MTV-ja i neukrotivog duha punka obilježit će cijelu njihovu karijeru, a korijene ima u njihovim ranim danima. „Reckoning“ započinje varljivo vedrom pjesmom „Harborcoat“ koja šverca slojeve složenosti ispod svoje vrckave površine. To je vrsta pjesme zbog koje poželite spustiti prozore na autu i pustiti da vam se vjetar poigrava kosom, sve dok ne počnete obraćati pozornost na tekst i odjednom krenete razmišljati o dubljem značenju života dok ste zapeli u prometu.
Vokal Michaela Stipea i stihovi koje pjeva su jednako zagonetni kao i značenje onog jednog sna koji smo sanjali nakon što smo pojeli previše pizze prije spavanja. Nemaju smisla, ali sigurno imaju razlog dok postaju sve mračniji. Zvonka gitara Petera Bucka je ona koja bendu daje prepoznatljivi zvuk, provlači se kroz svaku pjesmu poput glazbene trakavice, ne dajući nam mira i loveći se za sve oko sebe. „Pretty Persuasion“ prikazuje Buckovu sposobnost stvaranja gitarskih riffova koji će nas natjerati da uzmemo gitaru u ruke, misleći kako je sve ovo jako jednostavno, e da bismo se samo izgubili među njenim pragovima. „Time After Time (Annelise)“ je jeziva balada koja ostaje u zraku poput mirisa magnolije u toploj ljetnoj noći. Od zarazne energije „(Don’t Go Back To) Rockville“ do ćudljivog intenziteta pjesme „Camera“, R.E.M. pokazuju svoju glazbenu okretnost i smjer kojim će se dalje kretati.
(Ivan Palijan, knjiga „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Kada pričamo o Ryan Adamsu i njegovom stvaralaštvu,donekle sam svjestan svoje subjektivnosti. Mislim, nije da mu karijera u zadnje vrijeme ide uzlaznom putanjom. Osim toga, odavno nije snimio album koji bi stajao uz bok “Heartbreakeru”!
Prijatelji iz Napulja se vraćaju — drugo reizdanje obskurnih i rijetkih bisera napuljske jazz, blues, funky, boogie i disco scene 70-tih i 80-tih godina 20. stoljeća.