KLFM

DURAN DURAN / Rio (1982)

Koliko god puta ga čuli u životu, udara jednako – malo je takvih refrena na svijetu, a ovaj vas s prvim sekundama izuje iz cipela i tjera da bosonogi trčite po najbližoj brazilskoj pješčanoj plaži. „Rio“ ima tu snagu. Besprijekorno napisana i producirana, enciklopedijska klupska himna ranih 1980-ih, trijumf pop virusa koji savršeno eksploatira čak i saksofonski solo, obara božanstvenim refrenom, procvatom vokala Simona Le Bona koji od samozatajnog jahača klupskog synth-popa iznenada krene hipnotizirati stadione i proždirati sve top ljestvice svijeta.

Nazvan po svojoj A1 pjesmi, drugi studijski album novovalnih disco-rock magova Duran Duran, jednog od sinonima za poetiku i estetiku ranih osamdesetih, zarazni je vremeplov najboljeg od alter-kiča, simbol stava i sounda jedne posebne ere i nove, rastuće žive scene. Novovalni post-punk projektiran tako da odzvanja radijskim i TV mainstreamom, a opet ne žrtvuje svoju kompleksnost i sveprisutnu teatralnost. Čak i kada bend pršti energijom, Le Bonov vokal uvijek jednom nogom stupa po melodramatskoj melankoliji, što „Rio“, svjedočanstvo kreativnog vrhunca grupe, uspijeva iskoristiti kao svoje najmoćnije oružje.

„Hold Back the Rain“, vapaj upućen ispod disko kugle, ima najbolje od obaju svjetova – energiju za punjenje žarulja i emocije za punjenje maramica. Masni groove „New Religion“ više je naklonjen rocku i starom funku nego što je to, recimo, slučaj s plesnjakom „My Own Way“. Tiši i smireniji trenuci rezervirani su za pop balade, poput hit-singla „Save a Prayer“ i avangardnog minimalizma „The Chauffeur“, a ako znamo da Rio nikada ne miruje, i ovaj „Rio“, čak i kad spusti loptu, kuha životom, kipi od prve do zadnje minute, kao urbana enklava, asfaltna džungla izrasla u džungli novog vala, na krhotinama punka. I da, „Hungry Like the Wolf“ je također na ovom albumu. Što još hoćete? Glazbenu želju? OK, evo vam ih devet.

(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)

albumnadan.com

Tracklist:

+ bonus