KLFM

RYAN ADAMS / Heartbreaker (2000.)

Kada pričamo o Ryan Adamsu i njegovom stvaralaštvu,donekle sam svjestan svoje subjektivnosti. Mislim, nije da mu karijera u zadnje vrijeme ide uzlaznom putanjom. Osim toga, odavno nije snimio album koji bi stajao uz bok “Heartbreakeru”,”Goldu” i meni dragom “Ashes & fire”(2011).

Onda opet, Ryana nije ni briga. Zaradio je dovoljno u životu, prošao i droge i alkohol i rock&roll, izdaje šta mu se prohtje i kada mu se prohtje. I ima dovoljno materijala iza sebe da može napraviti bar dvije koncertne set liste složene od materijala iz samog vrha američke “pjesmarice”, da citiram uvaženog kolegu Galla.

Ali ja mislim da je Ryan genijalac.

“Heatrbreaker” iz 2000 godine je skoro pa konceptualan album. Barem ga ja takvim doživljavam. Opet jedan od onih albuma koji se sluša u dahu (valjda zato i ulazi u kategoriju Nezaboravne vatre??). Mislim, budimo realni, tko još sluša albume osim nas nekolicine fanatika?? Dođe mi slabo kad na netu vidim recenziju albuma koji je izašao prija par dana. Kakav je to odnos prema glazbi i albumu kao zaokruženom umjetničkom djelu? Čak se ni singlovi ne slušaju do kraja, iza ugla već čeka novi link koji trebamo otvoriti. Sve je prebrzo..
A “Heartbreaker” je tako spor. Spor tako da ti se čini da je nakon prve (ako zanemarimo šašavu svađu oko Morrisseya na broju jedan) “To be young is to be sad, to be high” pa sve do jedanaeste “Shakedown..” vrijeme stalo i da je sve jedna pjesma.

Blues u “Bartering lines”, Ryanov isturen vokal u “My Winding wheel”, usna harmonika u “Come pick me up”, sve se tako savršeno poklopilo na ovo albumu koji plovi kao popodnevni jamm session a zvuči kao da je pripreman godinama. I da, promašen je i beskoristan posao onoga koji riječima pokušava opisati ovakvu glazbu. (Kako dočarati solo gitaru u uvodu Pictures of you/The Cure ili gudače u River man/Nick Drake??)

Snimljen za samo dva tjedna u Nashville-u, Heartbreaker je prvi Adamsov album nakon raspuštanja matičnog benda Whiskeytown. Ryan na albumu okuplja malu, ali respektabilnu ekipu. Drugi glas na kultnoj “Oh my sweet Carolina” otpjevala je Emmylou Harris koja je svojedono radila još sa Gram Parsons-om, iako mi se više sviđa kako je to odradila Allison Pierce na “Why do they leave”. Produkcijski posao i velik dio instrumenata,uključujući bubnjeve, odradio je Ethan Johns (sin poznatog producenta Glyna Johnsa) koi je kasnije radio sa Laurom Marling, Jayhawks , Kings of leon..
Iako u vrijeme objavljivanja nije bio previše hvaljen (u šugavom Rolling stoneu tada je dobio 3/5 zvjezdica, ali mu je portal Pitchfork kasnije dao 9/10), s godinama je među poklonicima američke alternavtivne country/americane glazbe stekao kultni status koji mu zasluženo pripada. Heartbreaking.

Come pick me up
Take me out
Fuck me up
Steal my records
Screw all my friends
They’re all full of shit
With a smile on your face
And then do it again

Stjepan Tonković