KLFM

LUNA / Nestvarne stvari (1984.)

Nestvarne stvari jest prvi i jedini album novosadskog sastava Luna. Objavljen je u minimalnoj tiraži od 920 primjeraka, no činjenica da je riječ o vinilnom raritetu nije najvažniji razlog zašto je ovo ostvarenje zadobilo kultni status. O čemu je u stvari riječ?

Godine 1979. Slobodan Tišma, glazbenik, pjesnik i pripadnik novosadske alternativne umjetničke scene utemeljuje novovalni sastav La Strada koji će tijekom četiri godine objavit će tek dva kasetna izdanja. Činjenica je da se za djelovanja ovog benda na ovim prostorima polagano ali sigurno ‘probijao’ mračniji post-punk zvuk kojega su na globalnoj sceni predstavljala imena poput Bauhausa, Joy Divisiona, Killing Joke ili Siouxsie and the Banshees nešto je što Tišmi nije moglo promaći. Stoga se početkom 1983. odlučuje na radikalan potez – raspušta La Stradu i pokreće sasvim drugačiji projekt, Lunu.

Zadržavši uz sebe tek jednog člana bivše La Strade, bubnjara Firchiea, Tišma će (odnosno, sada Arthur) uz pomoć novopridošlih Zorana Bulatovića i Jasmine Mitrušić kroz nekoliko mjeseci rane 1983. skrojiti doslovno vanvremenski glazbeni materijal, sasvim na tragu aktualnog trenda na bjelosvjetskoj razini nesretno nazvanog gothic rock. Sama činjenica da spomenuti pravac na sceni bivše države nije imao dostojnog predstavnika – izuzetak su također dva kultna albuma riječkih Parafa, Izleti iz 1981. te posebno Zastave iz 1985. – garantira svojevrsnu izdvojenost, da ne kažemo nekonkurentnost. Ipak, prava se vrijednost Lune ne krije u isforsiranom elitizmu već u nadrealističkoj isprepletenosti Tišminih stihova te u načinu kako su isti u glazbeno ruho zaogrnuti njegovim i Bulatovićevim glazbenim tkanjima.

Za svojeg kratkog postojanja, Luna se usredotočila na žive, koncertne prezentacije vlastitog materijala. Upravo je jedan od tih nastupa i zaslužan za realiziranje njihovog jedinog albuma. Zapaženi od strane Marka Brecelja koji njihove demo snimke šalje Borisu Beleu, Tišma i društvo dobijaju i iskorištavaju mogućnost snimanja ploče, koja će biti snimljena u beogradskom studiju Aquarius te početkom 1984. objavljena na etiketi ljubljanskog Helidona, u kako je već kazano, minimalističkoj nakladi od manje od tisuću primjeraka (920 za cjepidlake, još jednom). Album je promptno zadobio naklonost kritike, pa i dijela javnosti sklonog alternativnijem glazbenom izričaju, no svoj će danas kultni status graditi godinama.

O razlozima brzog razilaženja Lune se može tek nagađati. Neki će okriviti Tišmin pomalo egoistički stav (Luna – to sam ja!), mada je realnija opcija raslojavanje uslijed objektivnih okolnosti. Bulatović uskoro odlazi na odsluženje vojnog roka, a Firchie prihvaća ponudu za mjesto bubnjara u beogradskom sastavu EKV. Praktički je Luna umrla čak i prije objave albuma, nastavivši živjeti tek kao ghost band, do konačnog službenog razilaženja u ranim mjesecima godine 1985.

Tišma će, istina, obnoviti La Stradu te 1987. objaviti album koji djeluje tek kao blijedi preslik onoga što je predstavljala Luna, te se u narednim godinama povući iz glazbenog miljea, usredotočivši se na književni rad. Istina, Luna će se u onoj izvornoj postavi uprizoriti na novosadskom Exit festivalu godine 2004., no to je bio tek podsjetnik na nekadašnja vremena.

Pravu veličinu ovog albuma u okviru alternativne/progresivne scene bivše države možete dokučiti preslušavajući ovotjedni KLFM-ov izbor utjecajnih i kultnih ostvarenja, poznatiji kao Nezaboravne vatre!

Luna bijaše:

Arthur (Slobodan Tišma) – vokal
Balder (Zoran Bulatović) – gitara
Mina (Jasmina Mitrušić) – klavijature
Firchie (Ivan Fece) – ritam stroj i bubnjevi

Luna: Nestvarne stvari (Helidon, 1984.)

01 Fakir   3:10
02 Nestvarne Stvari   3:00
03 Vila   2:45
04 Ogledalo Lune   6:50
05 Povratnik   2:10
06 Okean   3:45
07 Amazon   4:07
08 Lambo   3:48
09 Intima   5:30
10 Balder Na Prozoru   6:55