
Pearl Jam – vs. (1993. Epic Records)
Ten je super, vs. mi je miliji.
Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
TV on the Radio su ona rijetka vrsta benda koju čine većinom crni glazbenici, a zvuči nekako bjelački. „Dear Science“ zapravo zvuči brooklynski jer ovako nekako zamišljamo taj kvartovski glazbeni background, mješavinu stilova i utjecaja koja se formirala u groznici u kojoj je početkom tisućljeća New York iznova otkrivao sebe kao izvorište glazbenih trendova. Grad je želio ponovo živjeti, plesati i zabavljati se, a za to mu je trebao soundtrack, bez obzira na to koliko pametni i obrazovani bili oni koji su ga stvarali i koliko su im pametni nazivi bendova i albuma.
U vrijeme kada je izašao „Dear Science“ TV on the Radio nisu više bili nepoznanica iz brooklynskih noćnih klubova – to im je treći album koji im donosi afirmaciju i izvan tada vrlo živahne indie scene New Yorka, kao i pozitivne kritike. Zasluženo, jer riječ je o iznimnom ostvarenju, albumu koji od furiozne uvodne „Halfway Home“ nudi pregršt zaraznih pjesama i iako naslonjen na funk i soul korijene, izmiče dotadašnjem razvrstavanju i daje prepoznatljiv zvuk bendu. Tome doprinose dva iznimna vokala koji se izmjenjuju: Tunde Adebimpe, sin nigerijskih imigranata koji vrlo energično prati furioznu ritam-sekciju, te Kyp Malone, koji zvuči nešto pitomije i domaćinskije, iako nijedan od njih ne izvodi nikakve nepotrebne vokalne egzibicije. Svakako se mora spomenuti i završna pjesma na albumu „Lover’s Day“, sa sjajnim puhačkim finalem nakon kojeg imate želju ponovo si odvrtjeti album kako biste shvatili što ste upravo čuli. TV on the Radio nikada nisu postali superzvijezde, no jedan su od onih bendova koji su ostali vjerni sebi. I ako ih nekada čujete na televiziji ili vidite na radiju u nekoj noćnoj vožnji taksijem, znajte da nema spavanja do Brooklyna, kako bi to rekao jedan drugi bend iz susjedstva, crni, bijeli, šareni, sasvim nebitno.
(Marko Smiljić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| “Halfway Home” | |||
| “Crying” | |||
| “Dancing Choose” | |||
| “Stork & Owl” | |||
| “Golden Age” | |||
| “Family Tree” | |||
| “Red Dress” | |||
| “Love Dog” | |||
| “Shout Me Out” | |||
| “DLZ” | |||
| “Lover’s Day” |
autor: Ante Marković, 08/05/2025
Arhiva

Hiroshima je japanski bend s američkom adresom, a bračni par Dan Kuramoto i June Kuramoto su glavne figure benda. Ongaku je kompilacija njihova prva dva albuma izašlih na Arista Records-u, tada napoznatijem po izdanjima Patti Smith, Lou Reeda, Kinksa, David Byrona itd.
‘Your Funeral… My Trial’ je bio prekretnica u stvaralaštvu Nicka Cavea, album koji je proširio njegove glazbene i poetske horizonte te trasirao put za nadolazeća ostvarenja.

Kad te Frusciante prozove kao najvećeg gitaristu svih vremena ili Morissey pozove svirati za prvi Marrless i post Smiths album , Viva Hate i ti tako opleteš divote kao Suedehead ili Every Day is Like Sunday, onda si ti jedan od najvećih sinova Manchestera, Vini Rielly. I tvoj bend je The Durutti Column.
playlist