
SOFT CELL / Non-Stop Erotic Cabaret (1981)
U vrijeme dok smo internet čuvali za vikende, kada bismo ukućanima najavili da će sljedećih pola sata telefonska veza biti…
‘Your Funeral… My Trial’ je bio prekretnica u stvaralaštvu Nicka Cavea, album koji je proširio njegove glazbene i poetske horizonte te trasirao put za nadolazeća ostvarenja.
That particular record, which is my favourite of the records we’ve done, is very special to me and a lot of amazing things happened, musically, in the studio. There are some songs on that record that as far as I’m concerned are just about perfect as we can get really- songs like The Carny, Your Funeral… My Trial, and Stranger Than Kindness, I think are really quite brilliant.
/Nick Cave/
Uistinu, nema smisla proturječiti ovoj izjavi Nicka Cavea, iako će fanovi svih boja, nacija, vjera i opredjeljenja nabacivati svoje favorite. Potpisniku ovih redaka, primjerice, Your Funeral… My Trial nije legao iz prve, mada je bio prvi autorski Caveov album kojega je temeljito preslušao (Kicking Against the Pricks se kao ‘cover’ djelo ne ubraja u autorske). Neke stvari dolaze sa vremenom, posebice ako imaš 16 godina i u pauzama između trovanja opusom Joy Divisiona te sa ona prva dva, oporim i mračnim blues zvukom obojena ostvarenja The Bad Seedsa pokušavaš dokučiti Nickovu poetskiju, da ne kažem romantičniju stranu. A Your Funeral… My Trial je bio upravo to, korak dalje barem u glazbenom smislu. Sivo područje je ostalo (neki će reći tek prividno) u pozadini, a skladbe su sada – opet tek neke – ogrnute u šarolikoje ruho. Svejedno, tekstovi ne gube na sveprisutnosti osjećaja napuštenosti i bezizlaznosti.
Tako to izgleda kad se skidaš sa heroina, a Nick se te 1986. uhvatio upravo tog nezahvalnog zadatka. Tematika rasapa ljubavne veze ostaje u prvom planu, no nijanse očaja polako blijede pred agresivnijim rješenjima, koja se posebice naziru u naslovnoj skladbi.
Promašeni životi i otpadnici; sudbine poput Saint Hucka i Black Paula sa prvijenca From Her to Eternity, ili pak onog Johnny Cashevog Wanted Mana pa i zatvorenika iz skladbe Knockin’ on Joe sa The Firstborn is dead i dalje su prisutni, mada je njihov usud bitno radikalniji – prisjetimo se Carnyja (The Carny) i koji napušta svoju cirkusku družinu nestavši bez traga, ili Jacka čiji odlazak iz zatvora na simboličkoj razini predstavlja neminovan rastanak sa svojom vjernom sjenom, bila ona dio njegove osobnosti ili podsjetnik na počinjena zlodjela (Jack’s Shadow).
U glazbenom je smilsu ovaj album raznolikiji od već spomenuta prva dva ostvarenja The Bad Seedsa. Mračni blues predložak polako ustupa mjesto složenijim i kompleksnijim melodijskim i ritmičkim strukturama, a ukupnom dojmu doprinosi i prošireni instrumentarij (klavijature, ksilofon, harmonika i sl.) nauštrb šture konfiguracije koja je dominirala zvukom prethodnika (gitara, bas i bubanj, eventualno klavir). Koliko je ovoj promjeni doprinjela glazbena struktura ‘međuizdanja’, albuma obrada pjesama drugih autora Kicking Against the Pricks izdanog nešto ranije iste 1986. godine i čije se nastajanje vjerojatno preklapalo sa pripremnim radom na Your Funeral… My Trial projektu, sasvim je očito. U svakom slučaju, ne iskoristiti vrhunske mogućnosti kakve nudi berlinski Hansa Tonstudio bilo bi i više no blasfemično!
Ukoliko se prati narativna crta tekstova Caveovih skladbi nastalih između 1985. i 1987., jasan je taj tematski odmak od osobnog ka globalnom, što je vjerojatno posljedica dragovoljnog izgnanstva, pošto su Nick, Mick Harvey i ostatak The Bad Seedsa te godine proveli u Berlinu. Sudbina podjeljenog grada neizbježno se projcira na stvaralaštvo svih onih koji su taj suvremeni Babilon odabrali kao privremeno kreativno uporište. No, čak ako je taj izolirani svjetionik, okružen beskrajnim socrealističkim sivilom druge strane željezne zavjese odgovoran za neke tmurne natruhe u njihovu stvaralaštvu, on istovremeno dovodi i do stanovite katarze.
Berlin gave us the freedom and encouragement to do whatever we wanted. We’d lived in London for three years and it seemed that if you stuck your head out of the box, people were pretty quick to knock it back in. Particularly if you were Australian. When we came to Berlin it was the opposite. People saw us as some kind of force rather than a kind of whacky novelty act.
/Nick Cave/
Desetak godina prije Nicka Cavea, David Bowie se našao u zamalo identičnoj situaciji rasapa vlastitog života uslijed narušenih međuljudskih odnosa i problema sa narkoticima, no rezultat trogodišnjeg boravka u ‘oazi međunarodnog glazbenog podzelja’ je bio upravo veličanstven – albumi Low, Heroes i Lodger definitivno spadaju u sam vrh Davidova opusa, a i čitava je ta situacija u njegov daljnji rad ubrizgala bitnu dozu kreativnosti (Scary Monsters je dovoljan dokaz za rečeno). Slično njemu, i Cave nakon odlaska iz Berlina okreće novu stranicu, tako da ostvarenja koja slijede zaokružuju bitno širu glazbenu i poetsku sliku, našavši ujedno i put do šireg auditorija, no bez zapadanja u zamke komercijalizacije. A forme albuma kao što su Tender Prey, The Good Son, Henry’s Dream ili Let Love In definirane su upravo na jednom Your Funeral… My Trial!
Nick Cave & The Bad Seeds: Your Funeral… My Trial (Mute Records, 1986.)
01 Your Funeral… My Trial 3:56
02 Stranger Than Kindness 4:47
03 Jack’s Shadow 5:41
04 The Carny 8:01
05 She Fell Away 4:30
06 Hard On For Love 5:19
07 Sad Waters 5:00
08 Long Time Man 5:35
09 Scum 2:54
autor: Vjeran Stojanac, 08/04/2017
Arhiva
U vrijeme dok smo internet čuvali za vikende, kada bismo ukućanima najavili da će sljedećih pola sata telefonska veza biti…
Rejoicing in the Hands of the Golden Empress taman je proslavio svoj petnaesti rođendan – pravo vrijeme da se ispravi…
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Hiroshima je japanski bend s američkom adresom, a bračni par Dan Kuramoto i June Kuramoto su glavne figure benda. Ongaku je kompilacija njihova prva dva albuma izašlih na Arista Records-u, tada napoznatijem po izdanjima Patti Smith, Lou Reeda, Kinksa, David Byrona itd.
playlist