HARUOMI HOSONO / Hosono House (1973)

15:00–16:00 Nedjelja 3.12.2023.

Album izdan prije ravno 50 godina. Japanska lo-fi americana snimljena daleko od city-pop blještavila Tokija. U vlaškoj izlazećeg sunca, Sayami u prefakturi Saitama.

Tamo Hosono renta jednu od kuća nekad namijenjenih životu američkih vojnika i njihovih obitelji u postrartno, okupacijsko doba. Japanci kakvi jesu, od čitavog naselja rade svojevrsnu kreativnu komunu gdje likovi, poput Haruomija, bježe od tenzičnog velegrada. A možda je i autor tražio prostor i mjesto, za snimanje albuma, gdje bi najbolje osjetio tu američku vibru s kojom se tako dobro poigrava, improvizira, divi se i ironizira, sve u jednom. Album o kući i ljubavi.

入れ入れ門から家の中へ
入れ入れ門から福の神
願ったりかなったり、鬼は外
これはとばかり福は内

Četvrtak i nedjelja u 15.00 sati.

Rock-A-Bye My Baby 03:16

Boku Wa Chotto 03:53

Choo Choo Gatagoto 03:26

Owari No Kisetsu 03:12

Fuyu Goe 03:16

Party 02:02

Fuku Wa Uchi Oni Wa Soto 02:30

Jūsho Futei Mushoku Tei Shūnyū 02:35

Koi Wa Momoiro 02:46

Bara To Yaju 04:24

Ai Ai Gasa 00:19

Greg Graffin / Cold as the Clay ( 2006. )

24/11/2016.

Iako nisam neki ljubitelj solo projekata ljudi iz mojih najdražih punkrock bendova, ovaj album je jedan od onih koje često stavim u svoj plejer na Nedjeljno popodne, ili pak dok uživam uz dobru knjigu

BOB DYLAN / Pat Garret and Billy the Kid (1973.)

21/04/2016.

Glazba može od dobrog filma napraviti sjajan film. Može omogućiti gledatelju da se emocionalno veže uz likove i njihove situacije, pomoći redatelju da ispriča priču; dotaknuti emocije, psihu i stvari koje ne možete vidjeti, te u nekim slučajevima podići film na jednu veću razinu. Upravo to radi Bob Dylan 1973.godine sa glazbom napravljenom za Pat Garrett and Billy the Kid američkog redatelja Sama Peckinpaha.