“Could have been your statue, could have been your friend,
A whole long lifetime, could have been the end.”
U jednom kantunu jednog grada je antikvarijat. Iza zida knjiga je škripava galerijica s pogledom na pasje njuške i oglodani pločnik. I još škripavijim gramofonom. S kojeg me je Nick, kad sam ga prvi put čula, uhvatio totalno nespremnom za tu krhku ljepotu.
Nezaboravne vatre ovog četvrtka i nedjelje tinjaju kroz zvukove s drugog albuma britanskog kantautora Nicka Drakea iz 1971., Bryter Layter.
Tracklist:
autor: Maja Gomojić, 30/03/2023
Arhiva
Glazba može od dobrog filma napraviti sjajan film. Može omogućiti gledatelju da se emocionalno veže uz likove i njihove situacije, pomoći redatelju da ispriča priču; dotaknuti emocije, psihu i stvari koje ne možete vidjeti, te u nekim slučajevima podići film na jednu veću razinu. Upravo to radi Bob Dylan 1973.godine sa glazbom napravljenom za Pat Garrett and Billy the Kid američkog redatelja Sama Peckinpaha.
Nema dvobje, “American Water” jest najbolji, ili barem najpristupačniji album Silver Jewsa. No, unatoč lepršavoj glazbenoj podlozi koja elementima predefinirane americane dodaje i natruhe drugih utjecaja, ono što ovaj album uistinu čini velikim jest Bermanov koncept sagledavanja Amerike na koncu tisućljeća iz brojnih rakursa, pa i onog vlastitog. Na koncu, dobijamo jedan od najveličanstvenijih, ali i najmračnijih albuma koje su nadobudni kritičari nesretno svrstali u rasplinute domene ‘alternativnog countryja’ i ‘indie rocka’.
playlist
