Miles Davis / Kind of Blue (Columbia, 1959.)

Gdje si bio ´59.!?

Promišljajući o Nezaboravnim vatrama, tim glazbenim draguljima koji su nam promijenili živote, toliko toga proleti glavom, ni sam ne znaš što bi prije, a nužno je odabrati nešto i odmah, kad već nitko drugi neće, a ti si umislio kako je tvoja primarna misija zaštititi ovaj vatreni plamenac od gašenja!?

Da skratiš muke po Vatrama fokusiraš pogled na jedan segment prašnjavih polica osobne fonoteke i srednjim prstom izvučeš prvo na dodir, bez dodatnih ogledanja i premišljanja. Idealna je to prilika i za malo fono-higijene, kako bi izbjegao sram i ispričavanje u obliku standardnih ˝nečistih˝ fraza pred znatiželjnicima sumnjivog glazbenog ukusa, nauma i morala dok iz kurioziteta prebiru po tuđem glazbenom odabiru znajući da se posuditi ne može.

Ono što sam izvukao ˝volem˝ toliko da mi je jednostavno za reći koliko se zadnjih 20, usudit ću se reći i 30+, godina glazbovanja isplatilo samo zbog ove ploče, trake, CD-a. ˝U plavim tonovima˝ upravo 60 godina, minus dvije, odvlači pažnju i svakim opetovanim slušanjem veseli iako naslov tako ne sugerira i iako su prevladavajući tonaliteti molski.

Nisam planirao pisati nikakvu kritički osvrt ili secirati ovaj album, niti čak opisivati turbulentne etape jazz kameleona Milesa Davisa. Sve činjenice, potvrde i negacije potražite sami.

Htjedoh samo podsjetiti kako naoko jednostavno može biti iznimno složeno, posebno kad trebaš objasniti osobne razloge sviđanja (čitaj: lajkanja) koji su nekome možda djetinjasti, banalni ili nelogični, a tebi je sve sjelo odavno na pravo mjesto i ˝zaboli te˝ za te okolne priče, neke neiskrene, neke čvrste, ali ti se sad baš ne da o tome. ˝Skužaj, možda drugi put.˝

Spominjući djecu, znam tako neku, koja su se nebrojeno puta uspavljivala na zvuke ovog albuma, ali to je priča iz obiteljskog albuma, drugom prilikom . . .

Čini mi se nepotrebno dalje pisati, bitak je da smo se sjetili, prisjetili, podcrtali i možda čak i preslušali (ponovno) u terminima Nezaboravnih vatri, za one koji uvijek pitaju kad su, ovog četvrtka i nedjelje od 15.00 sati. Ako i propustite, nadoknadite, bez isprika.

Tracklist:

So What (Davis) 9:22

Freddie Freeloader (Davis) 9:46

Blue in Green (Davis, Evans) 5:37

All Blues (Davis) 11:33

Flamenco Sketches (Davis, Evans) 9:26

*Flamenco Sketches (alternate take) (Davis, Evans) 9:26 * bonus track not on original LP

SONIC YOUTH / Goo (1990)

15:00–16:00 Četvrtak 22.11.2018.

Within a week we killed my parents and hit the road. Nema puno albuma koji djeluju na slušatelja jednako. Skoro ko Oliver Stone-ov Natural Born Killers. Adrenalin pumpa i agresija raste.

SAINT ETIENNE / Good humor (1998.)

12/07/2016.

Sada kada vratim film malo unatrag, čini mi se da je gomila dobrih albuma izašla tamo negdje pred kraj “tisućitih”. Između ostalih, Saint Etienne i njihov “Good humor”(1998). I da, bio je album kao stvoren za putovanja, i kad smo ga slušali ljeti – zvučao je ljetnje, kad smo ga slušali zimi – zimski.

LENNY KRAVITZ / Mama Said (1991)

15:00–16:00 Nedjelja 19.3.2023.

Drugi Lennyjev album svira nam u ovotjednim Vatrama.

The Cardigans / Long Gone Before Daylight (2003.)

15/04/2015.

Švedska ima dugu i bogatu tradiciju kad je pop glazba u pitanju. Peti album Cardigansa osobniji je i mračniji od svojih prethodnika. Kolekcija je to jako lijepih pjesama prožetih melankolijom, Oh, Nina, you’re so..

KLFM