
THE CURE / The Head on the Door (1985.)
The Cure su jedna od rijetkih britanskih grupa koja je bez drastičnih rezova i paljenja mostova početno kultno sljedbeništvo zamijenila širokom publikom.
Seamu je trebalo tri godine da napravi ovaj album, nakon čega su se neslavno raspali.
Bend s vrlo jakim pedigreom koji je imao prilike ugostiti članove bendova poput Superchunk, za razliku od prethodnih albuma na ovome se hvata za čvrsto tlo, dakle bez ikakvoga eksperimentiranja ide na sigurno. Da odmah izađemo na čisto, ovaj album nije užasan ili loš, ali je nažalost predvidio raspad benda koji je mnogo obećavao, te išao uz bok bendovima toga žanra poput Mineral, Sunny Day Real Estate, Superchunk i drugih.
Frontman Soo Yung Park inače basist benda Bitch Magnet na ovom albumu neujednačeno pjeva i ukazuje kako to više nije to, ali još uvijek je prisutan taj Seam zvuk kakvoga poznajemo.
Sve u svemu, jedan jako dobar album koji ostaje za pamćenje, i nešto najbolje od Touch and Go Recordsa.
1. | “Little Chang, Big City” | 4:54 |
2. | “Get Higher” | 3:03 |
3. | “Wig” | 1:31 |
4. | “Intifada Driving School” | 3:15 |
5. | “Kanawha” | 4:20 |
6. | “Nisei Fight Song” | 7:23 |
7. | “The Prizefighters” | 2:59 |
8. | “In the Sun” | 3:23 |
9. | “Inching Towards Juárez” | 6:28 |
10. | “Pale Marble Movie” | 5:26 |
11. | “Aloha Spirit” |
autor: krafna, 01/06/2017
Arhiva
The Cure su jedna od rijetkih britanskih grupa koja je bez drastičnih rezova i paljenja mostova početno kultno sljedbeništvo zamijenila širokom publikom.
Album-lekcija. Hip-hop(okej, repčuga) kakav bi trebao biti. Beat i ulica. Amin!!
Sedmog je ožujka preminuo Bruce Geduldig; glumac, redatelj, performer, mada vjerojatno najpoznatiji kao dugogodišnji član sastava Tuxedomoon. Ovotjedni je izbor Nezaboravnih vatri stoga pao na album “You” iz 1987., upravo iz razloga što je na tom ostvarenju Bruce Geduldig pružio svoj maksimum u skladateljskom, odnosno autorskom smislu. Neka mu to onda bude neka vrsta posvetnog nekrologa od strane KLFM kolektiva koji se iskreno nada da Ramsey neće tako skoro zabiti još jedan gol!
Tata Johnny je bio legenda korijenskog ritam i bluza a mama Phyllis ga je zvala šećeru. Naš Shuggie i nije moga biti ništa do jedan od najkompletnijih glazbenika ikad.
playlist