Pink Floyd: The Dark Side of the Moon (1973.)
There is no dark side of the moon really.
Matter of fact it’s all dark.
Opasan, tajanstven i krajnje zarazan debut.
Placebo se kao novi glazbeni sastav istaknuo na britpop sceni devedesetih svojom androgenom estetikom i neuobičajenim glazbenim sadržajem; prepoznatljivim visokim glasom frontmena Briana Molka i tekstovima koji su otvoreno raspravljali o seksualnosti, mentalnom zdravlju i zlouporabi droga.
Priča je započela 1996., kada su mladi glazbenici potpisali prvi veliki ugovor s Caroline Records. Njihov debitantski album, istoimeni Placebo, objavljen je 17. lipnja iste godine. Producirao ga je Brad Wood i na njega su, prema Molku, najviše utjecali Sonic Youth i Depeche Mode. Konačni produkt je mračnjački pop-rock paketić u stilu povampirenog britpopa; sve su pjesme kratke i koncizne. One imaju konkretan mladenački feel i energiju. Ima tu indie-rocka, post-punka i emo melosa.
Gitare su škripave, često harmonijski netipične i vrlo glasne. sa slojevitom distorzijom koja ponekad stvara razorno glasne shoegaze obrasce. Delikatni trenutci Molkovog vokaliziranja se tako zabavno nalaze u potpunom kontrastu s grubljim zvukom instrumenata, što je uvelike i afirmiralo jedinstveni zvuk benda. Album se pokazao kao veliki komercijalni uspjeh u Velikoj Britaniji. Iznjedrilo je pet singlova, uključujući Nancy Boy i 36 Degrees. Kritika je također dobro primila interesantan zvuk londonskih debitanata, pri čemu je magazin NME album nazvao “opasnim, tajanstvenim i krajnje zaraznim”.
autor: Ivan Šarić, 21/11/2023
Arhiva
There is no dark side of the moon really.
Matter of fact it’s all dark.

Za one koji su gledali film – tune in. Za one koji nisu – topla preporuka.

Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
playlist