
JAPAN / Quiet Life (1979)
Tiha voda brege dere
Opasan, tajanstven i krajnje zarazan debut.
Placebo se kao novi glazbeni sastav istaknuo na britpop sceni devedesetih svojom androgenom estetikom i neuobičajenim glazbenim sadržajem; prepoznatljivim visokim glasom frontmena Briana Molka i tekstovima koji su otvoreno raspravljali o seksualnosti, mentalnom zdravlju i zlouporabi droga.
Priča je započela 1996., kada su mladi glazbenici potpisali prvi veliki ugovor s Caroline Records. Njihov debitantski album, istoimeni Placebo, objavljen je 17. lipnja iste godine. Producirao ga je Brad Wood i na njega su, prema Molku, najviše utjecali Sonic Youth i Depeche Mode. Konačni produkt je mračnjački pop-rock paketić u stilu povampirenog britpopa; sve su pjesme kratke i koncizne. One imaju konkretan mladenački feel i energiju. Ima tu indie-rocka, post-punka i emo melosa.
Gitare su škripave, često harmonijski netipične i vrlo glasne. sa slojevitom distorzijom koja ponekad stvara razorno glasne shoegaze obrasce. Delikatni trenutci Molkovog vokaliziranja se tako zabavno nalaze u potpunom kontrastu s grubljim zvukom instrumenata, što je uvelike i afirmiralo jedinstveni zvuk benda. Album se pokazao kao veliki komercijalni uspjeh u Velikoj Britaniji. Iznjedrilo je pet singlova, uključujući Nancy Boy i 36 Degrees. Kritika je također dobro primila interesantan zvuk londonskih debitanata, pri čemu je magazin NME album nazvao “opasnim, tajanstvenim i krajnje zaraznim”.
autor: Ivan Šarić, 21/11/2023
Arhiva
Treći samostalni album Robyna Hitchcocka odiše melankoličnom i nostalgičnom, a u rijetkim, neočekivanim trenucima i manijakalnom atmosferom. Ipak, unatoč dominirajućoj depresivnoj noti, te posebice uočljivoj fragmentiranosti, “I often dream of Trains” je zaokruženo i cjelovito djelo. Ukoliko slučajno i osjetite prikriveni moment nedorečenosti, prihvatitie da je svjesno uklopljen, jer na ovom vrhunskom albumu ništa nije slučajno!
And you’ll be hurt so many times, you’ll lose your love of nursery rhymes
playlist