YELLOW MAGIC ORCHESTRA / Technodelic (1981)
Japanski genijalci sa svojim petim i jednom od prvih albuma, u glazbenoj povijesti, “odsviranih” kompletno loopovima i semplovima.
MADVILLAIN / MADVILLAINY (2004)
R.I.P. DOOM (1971. – 2020.)
Jednu od najtužnijih vijesti prošle godine dobili smo pred sam njen kraj. Vjerujem da svi znate da je riječ o smrti MF DOOM-a. Riječ je o jednom od najraznovrsnijih i najkreativnijih repera koji su se ikada bavili tom glazbom, a upravo ovaj album se smatra njegovim najvažnijim radom. Madvillain je zajednički naziv za MF DOOM-a kao repera i Madliba kao producenta. Album je izdan za legendarnu etiketu Stones Throw Records davne 2004. godine i od tada je stekao kultni status na underground hip hop sceni. Hip hop kultura će zauvijek biti dužna MF DOOM-u jer je riječ o kreativcu i geniju koji je svojim repanjem promijenio zvuk žanra na bolje. RIP DOOM.
- The Illest Villains
- Accordion
- Meat Grinder
- Bistro
- Raid (Ft. M.E.D.)
- America’s Most Blunted (Ft. Quasimoto)
- Sickfit
- Rainbows
- Curls
- Do Not Fire!
- Money Folder
- Shadows of Tomorrow (Ft. Quasimoto)
- Operation Lifesaver AKA Mint Test
- Figaro
- Hardcore Hustle (Ft. Wildchild (Lootpack))
- Strange Ways
- Fancy Clown (Ft. Viktor Vaughn)
- Eye (Ft. Stacy Epps)
- Supervillain Theme
- All Caps
- Great Day
- Rhinestone Cowboy
autor: petar, 07/01/2021
Vezane objave
Arhiva
U2 / October (1981.)
“October”, drugi album sastava U2 napušta uhodane novovalne klišeje koji su obilježili nastupni uradak “Boy”, te u sprezi sa neizbježnim sviralačkim i tekstopisačkim napretkom rezultira zrelim, te uz četiri godine mlađeg “Unforgettable Fire” zasigurno najkvalitetnijim albumom sastava. Dodatnu mu težinu daje i konceptualna zaokruženost temeljena na duhovnosti i religiji. Ukoliko vam ne smeta nešto ‘tamnija’ zvučna slika no što ste navikli kad je u pitanju U2, ovaj bi izbor za vas, posebice za one s predrasudama prema Bonu i društvu mogao biti pravo otkrivenje.
PARAF / Zastave (1984.)
“Zastave” su trauma koja još odzvanja. Sve je na tom albumu bilo neobično, sasvim drukčije od svima nam poznatog ostatka domaće glazbene scene – od zlaćanog omota na kojemu je dominirala zastava omotana oko stijega, preko dizajna realiziranog od strane upravo pri Neue Slowenische Kunstu uspostavljenog studija Novi Kolektivizam, precizne a opet prigušene i baršanste produkcije Alda Ivančića, pa do samih pjesama koje kao da nisu pripadale svojem vremenu… ili bolje kazati, spajale su neko mitsko, nedefinirano vrijeme sa vizijama idealizirane prošlosti i lažne budućnosti.
