“October”, drugi album sastava U2 napušta uhodane novovalne klišeje koji su obilježili nastupni uradak “Boy”, te u sprezi sa neizbježnim sviralačkim i tekstopisačkim napretkom rezultira zrelim, te uz četiri godine mlađeg “Unforgettable Fire” zasigurno najkvalitetnijim albumom sastava. Dodatnu mu težinu daje i konceptualna zaokruženost temeljena na duhovnosti i religiji. Ukoliko vam ne smeta nešto ‘tamnija’ zvučna slika no što ste navikli kad je u pitanju U2, ovaj bi izbor za vas, posebice za one s predrasudama prema Bonu i društvu mogao biti pravo otkrivenje.
Na samom početku jedna zanimljivost – ovo je već drugi album sastava U2 kojeg predstavljamo u rubrici Nezaboravne vatre. Bio je tu jednom i Unfogettable Fire, koji ne samo da je ujedno bio i prvi uradak emitiran u rubrici kultnih i utjecajnih albuma, već joj je poklonio i ime!
Istina, Unforgetable Fire (1985.) je bio kreativni vrhunac U2, djelo prožeto vrhunskim skladbama koje su u Enoovoj i Lanoisovoj produkciji dobijale dodatne teksture i nijanse, a nakon njega je nažalost sve krenulo nizbrdo i tako već tridesetak godina. Od njega četiri godine stariji October (1981.) druga je vrsta glazbenog vrhunca, onog koji nije toliko eksponiran niti tehnički izbrušen, no koji u svojoj iskrenosti i jednostavnosti ruši sve zidove!
Tematski, taj album stoji na svojevrsnoj radjelnici. Dok se njegov prethodnik (Boy, 1980.) uglavnom bavio temama odrastanja i traženja identiteta, a sljednik (War, 1983.) već zalazi u aktivističke i političke vode, October je izdvojeno, zrelo ostvarenje koje propituje pitanja Boga i duhovnosti općenito.
Glazbeno je bitno raznolikiji od Boya, koji je figurirao kao novovalni/postpunk rock manifest neafirmiranog ali obećavajućeg sastava. October napušta takve predvidive matrice, zadržavajući ih samo kao nositelje strukture, no tkivo je raznolikije i slojevitije. Skladbe su obojene nešto mračnijim, ili bolje kazati atmosferičnijim timbrom što se u velikoj mjeri može zahvaliti i instrumentalnoj nadogradnji koja se očituje u korištenju klavira (pjesme October, I Fall Down, Scarlet), pa i krajnje nekonvencionalnih glazbala poput škotskih gajdi (Tomorrow).
Vidljiv je i instrumentalistički napredak članstva – možda najbolji primjer jest uvodna skladba Gloria čiju praktički čitavu melodijsku strukturu nosi poletna Edgeova gitara, a ne treba zanemariti ni Adamovu pozadinsku frazu na basu. Slični se kreativni izleti uočavaju i u energijom nabijenim kompozicijama kao što su Fire, I Threw a Brick Through a Window, With a Shout i Stranger in a Strange Land.
Uspoređujući October sa srodnim i kronološki tempiranim uratcima nastalim na Britanskom i Irskom otočju, nameće se logička poveznica sa Heaven Up Here, također drugim albumom liverpulskog sastava Echo & the Bunnymen. Reference su brojne, od uočljivog napretka u skladanju i sklapanju pjesama, preko bitno raznolikije izvedbene forme pa do neizbježnih tamnih tonova koji prožimaju oba albuma. Istina, kritičari su ranih osamdesetih bili skloni generaliziranju u smislu definiranja ‘perjanica novog rocka’, skovavši tako termin trokut Dublin – Liverpool – Glasgow (što logički upućuje na U2, Echo & the Bunnymen i Simple Minds). No, bez obzira na takve često pretjerane konstrukcije, spomenuta poredba dva navedena albuma savršeno dobro figurira.
Kada je sredinom prvog desetljeća novog milenija objavljeno remasterirano i prošireno izdanje Octobera, Bono je u javnost izašao s podatkom o nezgodi koja je bitno usporila, ali takvim oduljivanjem na određeni način i sudbinski odredila zvukovlje, poruke i boje tog uratka. Naime, veći je dio pjesama nastajao tijekom završne faze američke promotivne turneje prethodnog albuma Boy (dakle u zimu i proljeće 1981.). Pritom je Bonu ukradena aktovka sa finaliziranim tekstovima pjesama, tako da je ulaskom u studio trebalo praktički početi ispočetka. No, kako je naknadno ustvrdio producent Steve Lillywhite, nije svako zlo za zlo. Činjenica da je neke već definirane detalje trebalo iznova razraditi pružila je sastavu mogućnost temeljitije dorade glazbene komponente, a i ‘novi’ stihovi zasigurno ne odskaču bitno od izvornika.
Zbog svega navedenog, October jest remek djelo u svakom smislu!
U2:October (Island Records, 1981.)
01 Gloria 4:14
02 I Fall Down 3:39
03 I Threw A Brick Through A Window 4:54
04 Rejoice 3:37
05 Fire 3:51
06 Tomorrow 4:39
07 October 2:21
08 With A Shout (Jerusalem) 4:02
09 Stranger In A Strange Land 3:56
10 Scarlet 2:53
11 Is That All? 2:59
Sredinom osamdesetih, Crime and the City Solution su bili skupina međunarodnih glazbenih apatrida, svojevrsni očajnici koji su svoj osobni bol uobličili u vidu vanvremenskih stihova i melodija. Kritika je njihovo stvaralaštvo odmah postavila u širi okvir post punka, kiteći ga katkad onim već sažvakanim pojmom art punka, no takvi epiteti ne govore mnogo o tadašnjem zvuku ovog jedinstvenog sastava. Isti onaj bijeli, egzistencijalističkim mrakom nijansirani blues koji je sudbinski označio oproštajne uratke The Birthday Partyja, te rana ostvarenja Nicka Cavea and the Bad Seedsa prisutan je i ovdje, no u bitno fluidnijoj i razrađenijoj formi, koja oscilira između tišine i artikulirane kakofonije.
Tjedan kad slavimo Tortoise. Taj outtaspace skup maestralnih muzičara slobodnog i neopterećenog uma. Chicago ranih devedesetih i bunt protiv dosade rock n rolla.
