KLFM

PAPA WEMBA / Emotion (1995)

Shungu Wembadio Pene Kikumba, poznatiji kao Papa Wemba je rođen 1949. godine u Lubefi, selu u centralnom Kongu. Svoj nadimak je zaradio zahvaljujući činjenici da se rodio kao najstariji sin u glazbeno nadarenoj obitelji, čiji je umjetnički žar poticala uloga majke, profesionalne narikače. Odrastao je u vremenu svojevrsne supsaharske glazbene revolucije i početaka zvučnog kolaža kojeg je etnomuzikolog Robert E. Brown nespretno nazvao terminom world music. Do kraja šezdesetih mladi je Wemba afirmirano ime u Kinšasanskim glazbenim krugovima, a sedamdesetih će postati osnivač popularnog glazbenog sastava Zaïko Langa Langa, koji je uspješno spojio tradicionalnu kongoansku rumbu sa modernim glazbenim trendovima ”na struju”, podižući njezin tempo u egzotičnu upbeat dinamiku blisku rokenrolu.

Osnivanjem novog benda Viva La Musica i naknadnim prelaskom u solo-vode Papa Wemba pronalazi međunarodnu slavu. Osamdesetih seli u Pariz, gdje postaje jedno od zaštitnih lica afričke glazbe. Surađuje sa Steviejem Wonderom i Peterom Gabrielom, obilato objavljuje glazbu u različitim projektima i aranžmanima, a njegove koncertne turneje redovito prati čitava vojska glazbenika, plesača i tehničara. Istovremeno postaje lider živopisno grotesknog modnog pokreta La Sape (Société des Ambianceurs et des Personnes d’Élégance, u doslovnom prijevodu Društvo stvaratelja atmosfere i elegantnih ljudi), koji prati trendove modnih centara Pariza i Milana, da bi ih u neumjereno taštom obliku replicirao među imigrantskom populacijom. Brojnim kritičarima sljedbe odgovarao je kako ista inzistira na plemenitom promoviranju visokog standarda osobne čistoće, higijene i sofisticiranog odijevanja cijeloj generaciji afričke mladosti.
U veljači 2003. godine je iznenada uhićen pod optužbom trgovanja ljudima. Francuske i belgijske vlasti su dugo sumnjale da njegove koncertne turneje služe kao paravan za masovno krijumčarenje ljudi, koji bi u svrhu prebjega u Europske zemlje dobivali fiktivne uloge u koncertnoj produkciji. Jamčevinu za njegovu slobodu je navodno platila sama vlada Demokratske Republike Kongo, a po izlasku iz pritvora Papa Wemba je obrazložio svoj položaj kroz prizmu komentara o neukusu odjevnog kulta La Sape:

“Stav o tome kako postoji neka norma o tome gdje trebamo biti i kako se trebamo oblačiti je samo dio šireg narativa u kojem se nama Afrikancima uskraćuje humanost i identitet.”

Nakon kraćeg sudskog postupka proglašen je krivim i osuđen na zatvorsku kaznu, te se 2006. godine u dramatičnim okolnostima kao nacionalna ikona vratio u rodni Kongo. Desetljeće kasnije je umro u Obali Bjelokosti, na pozornici u Abidjanu.

Prvi album anglofonog imena Emotion dovršavao je ujesen 1994. godine, u vjerojatno najzrelijem stvaralačkom razdoblju života. U potrazi za radijski konvencionalnijim zvukom upustio se u suradnju sa Stephenom Hagueom, iskusnim britpop producentom koji je iza sebe imao izdanja New Ordera i Pet Shop Boysa. Vokalne dionice je izvrsno izveo na jeziku Lingala, s karizmom i energijom neke bizzaro verzije Jamesa Browna, no ritmički-instrumentalno kompromitiranje dotadašnjih glazbenih ideala ga je mučilo u toliko mjeri da je Hagueu priznao da ga u strahu od konačnog rezultata hvata drhtavica.

1. Yolele 03:23
2. Mandola 03:49
3. Show Me The Way 04:01
4. Fa Fa Fa Fa Fa (Sad Song) 03:13
5. Rail On 02:26
6. Shofele 03:09
7. Image 04:20
8. Sala Keba (Be Careful) 03:40
9. Awa Y’okeyi 01:55
10.  Epelo 04:02
11. Ah Ouais (Oh Yes) 04:20