PAPA WEMBA / Emotion (1995)

15:00–16:00 Nedjelja 29.1.2023.

Emotion, afro-pop nokaut iz 1995. godine, u ovotjednim Nezaboravnim vatrama community radija KLFM.

Shungu Wembadio Pene Kikumba, poznatiji kao Papa Wemba je rođen 1949. godine u Lubefi, selu u centralnom Kongu. Svoj nadimak je zaradio zahvaljujući činjenici da se rodio kao najstariji sin u glazbeno nadarenoj obitelji, čiji je umjetnički žar poticala uloga majke, profesionalne narikače. Odrastao je u vremenu svojevrsne supsaharske glazbene revolucije i početaka zvučnog kolaža kojeg je etnomuzikolog Robert E. Brown nespretno nazvao terminom world music. Do kraja šezdesetih mladi je Wemba afirmirano ime u Kinšasanskim glazbenim krugovima, a sedamdesetih će postati osnivač popularnog glazbenog sastava Zaïko Langa Langa, koji je uspješno spojio tradicionalnu kongoansku rumbu sa modernim glazbenim trendovima ”na struju”, podižući njezin tempo u egzotičnu upbeat dinamiku blisku rokenrolu.

Osnivanjem novog benda Viva La Musica i naknadnim prelaskom u solo-vode Papa Wemba pronalazi međunarodnu slavu. Osamdesetih seli u Pariz, gdje postaje jedno od zaštitnih lica afričke glazbe. Surađuje sa Steviejem Wonderom i Peterom Gabrielom, obilato objavljuje glazbu u različitim projektima i aranžmanima, a njegove koncertne turneje redovito prati čitava vojska glazbenika, plesača i tehničara. Istovremeno postaje lider živopisno grotesknog modnog pokreta La Sape (Société des Ambianceurs et des Personnes d’Élégance, u doslovnom prijevodu Društvo stvaratelja atmosfere i elegantnih ljudi), koji prati trendove modnih centara Pariza i Milana, da bi ih u neumjereno taštom obliku replicirao među imigrantskom populacijom. Brojnim kritičarima sljedbe odgovarao je kako ista inzistira na plemenitom promoviranju visokog standarda osobne čistoće, higijene i sofisticiranog odijevanja cijeloj generaciji afričke mladosti.
U veljači 2003. godine je iznenada uhićen pod optužbom trgovanja ljudima. Francuske i belgijske vlasti su dugo sumnjale da njegove koncertne turneje služe kao paravan za masovno krijumčarenje ljudi, koji bi u svrhu prebjega u Europske zemlje dobivali fiktivne uloge u koncertnoj produkciji. Jamčevinu za njegovu slobodu je navodno platila sama vlada Demokratske Republike Kongo, a po izlasku iz pritvora Papa Wemba je obrazložio svoj položaj kroz prizmu komentara o neukusu odjevnog kulta La Sape:

“Stav o tome kako postoji neka norma o tome gdje trebamo biti i kako se trebamo oblačiti je samo dio šireg narativa u kojem se nama Afrikancima uskraćuje humanost i identitet.”

Nakon kraćeg sudskog postupka proglašen je krivim i osuđen na zatvorsku kaznu, te se 2006. godine u dramatičnim okolnostima kao nacionalna ikona vratio u rodni Kongo. Desetljeće kasnije je umro u Obali Bjelokosti, na pozornici u Abidjanu.

Prvi album anglofonog imena Emotion dovršavao je ujesen 1994. godine, u vjerojatno najzrelijem stvaralačkom razdoblju života. U potrazi za radijski konvencionalnijim zvukom upustio se u suradnju sa Stephenom Hagueom, iskusnim britpop producentom koji je iza sebe imao izdanja New Ordera i Pet Shop Boysa. Vokalne dionice je izvrsno izveo na jeziku Lingala, s karizmom i energijom neke bizzaro verzije Jamesa Browna, no ritmički-instrumentalno kompromitiranje dotadašnjih glazbenih ideala ga je mučilo u toliko mjeri da je Hagueu priznao da ga u strahu od konačnog rezultata hvata drhtavica.

Yolele 03:23

Mandola 03:49

Show Me The Way 04:01

Fa Fa Fa Fa Fa (Sad Song) 03:13

Rail On 02:26

Shofele 03:09

Image 04:20

Sala Keba (Be Careful) 03:40

Awa Y’okeyi 01:55

Epelo 04:02

Ah Ouais (Oh Yes) 04:20

Fred Bongusto / Lunedi (1979)

15:00–16:00 Četvrtak 3.2.2022.

Fred Bongusto, jedan od kraljeva stila, splendor talijanske scene 70-tih i 80-tih u jednom od svojih nezaboravnih albuma.

PARAF / Zastave (1984.)

21/04/2015.

“Zastave” su trauma koja još odzvanja. Sve je na tom albumu bilo neobično, sasvim drukčije od svima nam poznatog ostatka domaće glazbene scene – od zlaćanog omota na kojemu je dominirala zastava omotana oko stijega, preko dizajna realiziranog od strane upravo pri Neue Slowenische Kunstu uspostavljenog studija Novi Kolektivizam, precizne a opet prigušene i baršanste produkcije Alda Ivančića, pa do samih pjesama koje kao da nisu pripadale svojem vremenu… ili bolje kazati, spajale su neko mitsko, nedefinirano vrijeme sa vizijama idealizirane prošlosti i lažne budućnosti.