GAL COSTA / India (1973)
Kad se od malih nogu vrtite po zadimljenim brazilskim klubovima, prvi posao vam u prodavaonici ploča dok eruptira sve ono što se ideološki i glazbeno krije pod imenom Tropicalia i hengate sa Caetanom.
DAVID BOWIE / The Man Who Sold The World (1970.)
Treći album Davida Bowiejea, “The Man Who Sold The World” (1970.) bio je konačna prekretnica koja ujedno označuje pravi početak jedne legendarne karijere; trenutak kada autor svjestan mogućnosti, kako onih vlastitih, tako i onih koje zahtijeva ‘misija’ pravilno posloži kockice i tako cementira trasu ka vječnosti. Sasvim prigodan i opravdan izbor za KLFM-ov ciklus kultnih i utjecajnih albuma zvan “Nezaboravne vatre”!
Man is an obstacle, sad as the clown – oh by Jingo
The Man Who Sold The World (1970.) je treći album Davida Bowieja, no na određeni je način prvi u nizu njegovih velikih, probojnih ostvarenja. Prethodna su dva uratka (oba nazvana jednostavno David Bowie, mada je drugi kolokvijalno poznat i kao Space Oddity) naime tavorila u limbu traženja vlastitog izričaja i uglavnom bivala protkana folk rock i progresivnim crtama, te unatoč brojnim uspjelim trenucima ostajala u zapećku pogleda kako šire publike, tako i vrhova top lista.
Takva se labilna ravnoteža ipak poremetila albumom The Man Who Sold The World i to u pozitivnom smislu. U glavnini, riječ je o prvom donekle konceptualnom Davidovom djelu, a odstupanje od predefiniranog akustičnog folk zvuka (koji se mogao promatrati i kao protuteža tadašnjim stremljenjima Marca Bolana, odnosno T. Rexa) vidljivo je u bitno složenijim aranžmanima te dominirajućem ‘teškom’ gitarskom zvuku srodnom tada aktualnim počecima heavy rocka u vidu glazbe sastava kao što su Black Sabbath ili Led Zeppelin, dok konačnu vizuru zaokružuje nenametljiva ali kirurški precizna produkcija Tonyja Viscontija.
Spomenuti ‘zvučni zid’ je jasno vidljiv u nastupnoj skladbi, osmominutnoj Width of a Circle, kao i u Black County Rock, Running Gun Blues i She Shook Me Cold, kompozicijama u kojima briljira novopridošli gitarist Mick Ronson koji će svojim karakterističnim pristupom obojiti zvučne krajobraze nadolazećih albuma iz te Davidove (nazovimo je tako) velike probojne faze – Hunky Dory (1971.), The Rise and Fall of Ziggy Stardust and Spiders from Mars (1972.) te Aladdin Sane (1973.).
Zanimljivo je da okosnicu albuma predstavljaju upravo one pjesme koje naizgled odskaču od takvog navalnog predloška. To su primjerice dvije refleksivne balade, All the Madmen i After All, distopijska i pomalo paranoična science fiction bajka Saviour Machine, te posebno danas već kultna naslovna skladba koja je svoje naknadne inkarnacije doživjela u cover verzijama Midgea Urea, Kurta Cobaina, Simple Mindsa, Električnog Orgazma te Michaela Stipea i Paula Cantelona. Nedopustivo je ne spomenuti i odjavnu The Supermen, čiji doslovno razarajući stihovi prizivaju, kako je to Simon Critchley uočio, međuprostor između Nietzscheove definicije ‘natčovjeka’ i Lovecraftovih košmarnih pustopoljina.
Izvorno je grafičko rješenje omota albuma ‘The Man Who Sold The World’ (gore lijevo) očito smetalo konzervativnim duhovima, te se mijenjalo ovisno o izdavaču i prigodi. KLFM je kao ključnu ikonu za predstavljanje albuma odabrao soluciju korištenu u Sjedinjenim Državama (dolje desno), iz razloga što slikovito opisuje atmosferu naslovne skladbe, pa i ostatka albuma.
Ovaj je album zapamćen i zbog svojeg provokativnog omota – bilo je to prvo Bowiejevo izlaženje iz konvencionalnog ormara; te jasne biseksualne implikacije koja je u tom trenutku možda uzburkala duhove, no ostati će više no jasno prisutna u narednim godinama, egzisitrajući kao svojevrsni pokretački motor cutting edge istraživanja soničnih mogućnosti i kameleonskih ‘promjena’ karakterističnih za njegovo stvaralaštvo u nadolazećem razdoblju.
Istina, ovaj album je u vrijeme svojeg nastanka i izdavanja (sniman je tijekom travnja i svibnja 1970., upravo u vrijeme rođenja potpisnika ovih redaka, a objavljen početkom studenoga iste godine) bio možda mali, ali bitan pomak u jednoj briljantnoj karijeri čije puno značenje još danas ne možemo sagledati i dokučiti u njezinom punom značenju. Ništa zato, svi ti krucijalni proboji rijetko kad budu uočeni i dostojno vrednovani u svoje vrijeme. Zato postoji nešto što se zove zalog za budućnost.
U slučaju neprežaljenog nam Davida Bowieja, taj je zalog načet upravo objavljivanjem albuma The Man Who Sold The World!
We passed upon the stair, we spoke of was and when
Although I wasn’t there, he said I was his friend
Which came as some surprise I spoke into his eyes
I thought you died alone, a long long time ago
Oh no, not me
I never lost control
You’re face to face
With The Man Who Sold The World
I laughed and shook his hand, and made my way back home
I searched for form and land, for years and years I roamed
I gazed a gazely stare at all the millions here
We must have died alone, a long long time ago
Who knows? not me
We never lost control
You’re face to face
With the Man who Sold the World
David Bowie: The Man Who Sold The World (Mercury , 1970.)
01 Width Of A Circle 8:05
02 All The Madmen 5:38
03 Black Country Rock 3:32
04 After All 3:52
05 Runing Gun Blues 3:11
06 Saviour Machine 4:25
07 She Shook Me Cold 4:13
08 The Man Who Sold The World 3:55
09 The Supermen 3:38
Vjeran Stojanac
autor: Vjeran Stojanac, 10/08/2016
Vezane objave
Arhiva
THE GO! TEAM / Thunder, Lightning, Strike (2004)
Bum, tras, kreš. Thunder, Lightning, Strike. Kabum. Jedno od najuzbudljivijih izdanja te, i ne baš tako davne, 2004. Iako bi bilo jednako uzbudljivo i da je izašlo jučer. Postoje ti neki albumi koji jednostavno odvale trisku svoj glazbi koja je nastala prije.
