KLFM

˝U ona vremena u nekom selu živio čovjek po imenu Paun. Volio se on hvaliti sobom, svojom ljepotom i pameću.
– “Vidi ga, ko Paun!” – govorahu ljudi, pa mu tako i ostade ime.
Jednoga dana na nebu pred selom pojavi se bog Grom i reče:
-“Iza ove Nebo-planine Legen-grad je obećan. Dosegnut ga možete
jedino štujući sve vrline što ih planina čuva.”
U to zagrmi i Boga nestade. Svi su znali o čemu se radi, jedino su Paunu jos dugo u ušima odjekivale riječi Gromove.Oduvijek je Paun želio moć i bogatstvo, zato i zavoli sliku obećanog grada i odlući ga pronaći.
Zaputi se Paun Nebo-planinom i sve zamišlja sjaj i ljepotu što ga očekuju zaboravivši na vrline Nebo-planine. Lutao on dugo, izgubljen, sve ljući jer, kako to da on, Paun, ne može naći obećani grad, kad u nekoj šumi nabasa na starca.
– “Kuda ideš tako ljutit?” – zapita ga ovaj.
– “Tražim obećani grad.” – odgovori mu Paun.
– “A tko ti ga je to obećao?” – nasmije se starac ludom Paunu.
– “Obećao mi ga je bog, Grom.” – odvrati Paun – “tamo ću postati bogat i moćan.”
Namršti se tad starac i začudi:
– “Pa, ti ne znaš što je Legen-grad! Moć ne može biti u ljudskim rukama. To je božja stvar.”Na te riječi Paun potpuno pomahnita. U glavi mu sijevne i zagrmi,
zamrači mu se i ubije starca. Kad uvidje zlo koje učini uplaši se Paun i pobjegne kroz vrištine i vrleti, za gradom koji mu je bog obećao.
Luta on tako, izgubljen i pomračen i ne čuje kako sve još od davnih vremena odjekuju Nebo-planinom starčeve riječi:
– “Tko ti ga je to obećao? Ti ni ne znaš što je Legen-grad!”˝