Lijepo je bilo vidjeti dvoranu Dražena Petrovića poprilično popunjenu i uživati u činjenici da zaraza lakoglazbenih nota nije zahvatila baš svakog.
3.2.2014 20 sati, dvorana Dražena Petrovića vaš urednik nakon dugih 14 godina ponovo pohodi koncert Dream Theatera. Naravno, kako je u ono doba Mike Portnoy bio alfa i omega banda, u glavi su bile predrasude. Međutim odlučio sam to izbaciti iz glave i jednostavno uživati u koncertu.
Neznam da li mi je to promaklo, ali nekad bi na plakatu pisalo kad se vrata otvaraju i kad je sam početak sviranja. Tako da sam iskreno bio malo iznenađen sa polusatnim kašnjenjenjem, ustvari prepao sam se da i strani bandovi nisu pokupili naš domaći običaj kašnjenja koncerata (pre kasnih početaka koncerata).
Nako tog „polusatnog kašnjenja“ i slušanja kozmičkih zvukova počinje koncert Dream Theatera. Odmah u startu sam pao na ispitu i prvih nekoliko pjesama sam promatrao Mike Manginia i shvatio da mi to uopće nije potrebno nego da uživam u koncertu, jer Mike je vrhunski glazbenik.
Bina je standardno jednostavna, najveću pažnju naravno izaziva bubanj. Veliki video zid je uz vizualne efekte popunjen prenosima kamera koje se nalaze kod svakog člana banda. Što se tiće audio dijela, prvih nekoliko pjesama ton majstori su se tražili, ali to nije bilo ništa za zamjeriti. Tako je krenilo lagano, žestoko putovanje po notama u stilu Dream Theatera.
Koncert se sastojao od dva čina ili dva dijela. Prvi dio su se bazirali na zadnjem albumu i nešto pjesama sa predzadnjih albuma. Nakon prvog dijela usljedila je stanka od 15 min koju su popunili sa kratkim skečevima sa you tube-a. Prije kraja prvog dijela Labrie je najavio da u ovoj godini imaju dvije godišnjice. Prva je bila 20 godina od albuma Awake, a druga 15 godina od albuma Scenes from a memory tako da se dalo naslutiti u kojem pravcu će ići drugi dio koncerta i odmah se osjetila neka pozitivna uznemirenost u publici.
Početak drugog dijela je odmah pola dvorane digao na noge (mislim na one koji su sjedili na tribini). Putovanje kroz dugi dio se svodio na album Awake kao što je Labrie i najavio. Prošarali su Awake sa 6 pjesama. Nakon kratke pauze izlaze na bis i naravno, počinju sa pjesmama po meni najboljem albumu, a vjerujem i po dobrom dijelu publike, jer su takve bile reakcije. Počinje presijek Metropolis 2000 koji dovodi koncert do vrhunca i kraja koncerta.
Sve u svemu od početnog skeptika Dream Theater me je preobratio u potpuno zadovoljnog tipa nakon koncerta.
Još jednom su pokazali svoju virtuoznost i čvrstu poziciju majstora progresive metala.
autor: Vjeran Birimiša, 04/02/2014
Arhiva
Iza dvojca ‘Se Delan’ stoje Belinda Kordic, švedska kantautorica australskih korijena, poznata po radu s neofolk projektom ‘Killing Mood’, te Justin Greaves, gitarist i ključna osoba sastava ‘Crippled Black Phoenix’. U kojoj su se mjeri Belinda i Justin uspjeli osloboditi naslijeđa matičnih bendova, i je li takav korak uopće neophodan pri ovakvim kolaboracijama? U svakom slučaju, ‘The Fall’ je lijep i zanimljiv noćni album!
Punk, post-punk i novi val su u tadašnjoj Jugoslaviji pustili korijen koji nije moguće isčupati!.
Zamalo petogodišnja šutnja je razbijena. Matt Elliott je konačno objavio taj dugoočekivani album. Ambijent se nije promjenio iako su neke stvari drugačije. Uradak se zove ‘The Calm Before’ i logički sluti na pad barometarskog tlaka. S oceana pristižu prve kapljice kiše. istovremeno, iz pravca jugozapada nadiru olujni oblaci, dok hladni zrak struji ispod preostalog vedrog dijela neba.
Rijetko je koji album izazvao toliko bure, podjelivši štovatelje pojedinog sastava u međusobno sukobljene tabore. Zlobnici će reći kako je ta podjela jedini uspjeh koji je ‘The Endless River’ polučio, no na njihovu žalost, istina je drugačija. Riječ je o iznimnom ostvarenju, remek djelu koje dostojno okrunjuje pola stoljeća dugu karijeru najveće rock institucije i jednog od najprogresivnijih sastava svih vremena!
playlist
