Ona je zvučna kulisa bilo gdje da se zatečemo, uputimo. Više nego ikada prisutna je u svakom kutku ovoga grada, države, svijeta.
Jedino pitanje je, a nije zanemarivo, koliko određena glazba pogoduje određenom prostoru, događaju ili kretnji.
I da li je ponekad uopće potrebna.
Nekad je prikladna – ali glasna, nekad je odlično pogođena, nekad je pogrešna za određeno doba dana, godišnje doba ili vremensku prognozu.
U ovom, prvom kritičkom osvrtu na Glazbu i prostor osvrnit ćemo se na zvučnu kulisu prilikom masaže u Thai massage Split, na adresi Matošoća ulica br. 6.
Dakle..
Thai massage Split music review
Thai massage Split relativno je mali salon za masažu. Moram priznati da ga prije nisam ni primjećivao, fokus mi je u toj ulici uvijek bio Kantun Paulina, koliko god mi šutjeli o tome.
Dakle, iz razloga poznatih redakciji, dobio sam taj kupon za masažu u trajanju od 60 minuta, pa rekoh – zašto ne?
Ionako nikad nisam bio na masažama ( samo mozga ), vrijeme je da probamo i to.
Još manje sam razmišljao kakva glazba me tamo očekuje, ali eto, baš me taj posjet nadahnuo da napišem nešto o toj temi.
Enter the Dragon
Ulazim.
Najljepša ( a ne ti si ) kolegica radi na prijemu, nudi mi razne masaže. Ja nisam ponio naoćale, ne vidim šta piše, pa na prijedlog iste – biram relaksirajuću ( jučer je bio “termin” ).
Ne bih sada tu o samoj masaži ( lijepo je to ko voli, a svi volimo biti maženi ). Bilo je ugodno, nisam se nakon masaže osjećao ni bolje ni lošije, i ne znam hoće li će me opet vidjeti.
Ono što je idealno pogođeno je glazba. Koje skoro pa nema. Tj. ima, ali ne znam da li je prikladno to nazivati glazbom.
Postoje neki klipovi na Jubito kada klikneš na Thai music, ali to je teški “jam session” za ovo u Matošićevoj.
Zvukovi koji dolaze u škrtim, nepravilnim valovima, daleko od naznaka neke kompozicije, glazba koja kada svira – ne svira, a kada ne svira – ne fali. Netko se dobro uhvatio posla kada su slagali ovu “kompilaciju”.
Jesu tu neke klavijature, dubinske, zvuk šume kroz koje se probija sunce ili šta ti već padne na pamet u trenutcima dok te “mijese”, ali sve je tako lijepo pogođeno, sa mjerom i stilom.
Kako o glazbi nema baš nekog velikog smisla pisati ili je opisivati, moje je samo da dam svoju ocjenu prilgodbi prostoru i namjeni , a to je
10/10.
Dakle, aka ste u prilici otići na neku masažu, dobar odabir je Thai massage Split.
Aka zbog ničeg drugog onda zbog glazbe koje – skoro pa nema.
“Space & Time” – povratnička studijska ploča Claudine i Gemini, izbrušeni je dijamant u svojem punom sjaju i tvori logičan nastavak unatoč tolikoj vremenskoj distanci (ovdje kao diskretan podsjetnik, poslužio je mantrični napjev koji su djevojke već ranije iskoristile na njihovoj nastupnoj ploči “Silence & Wisdom). A upravo “distanca” postaje idealan lajtmotiv opusa Deux Filles – ovo je glazba za beskonačna uživanja u zamišljenom pogledu u daljinu, uvrnuta i u potpunosti neopterećena vremenom i prostorom na koje se referira u samom naslovu.
Neka Vas ne zbunjuje podatak da se na albumu ‘Have Fun With God’ kriju remixi skladbi s lanjskog ‘Dream Rivera’! Nominalni je duh dub-a prisutan u pozadinskim ritmičkim strukturama, te posebice kroz prozračni eho ambijenta, no taj je dub prije produkt transformacije tipičnih Callahanovih karakteristika poput narativnosti, linearnosti i minimalističke repetitivnosti u eterične, atmosferične produkte obrubljene čudnom, na trenutke nestvarno lijepom aurom, nego li nekakve svjesne intencije tipa “let’s make dub remix!”
‘Meteorites’ je specifičan album koji na zanimljiv način kombinira navalni gitarski zid i psihodeličnu pozadinu, no ako je vjerovati lideru Bunnymena, Ianu McCullochu, ovo će izdanje sastav konačno vratiti starim lovorikama na koje su početkom osamdesetih zasjeli izvrsnim ostvarenjima ‘Crocodiles’, ‘Heaven Up Here’, ‘Porcupine’ i ‘The Ocean Rain’. Koliko ima istine u Ianovim rječima, uvjerite se uz naš aktualni album tjedna!
