KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

O književnom kanonu

Pitanjem književnog kanona na zanimljiv se način pozabavila Gordana Slabinac u svojoj knjizi Sugovor s literarnim đavlom: eseji o čitateljskoj nesanici.

 

Pitanjem književnog kanona na zanimljiv se način pozabavila Gordana Slabinac u svojoj knjizi Sugovor s literarnim đavlom: eseji o čitateljskoj nesanici. Slabinac zanima odnos između tradicije i kanonske književnosti s jedne te modernizma i postmodernizma s druge strane. Autorica nas upoznaje s tezama koje u svojem djelu monumentalnog naslova Zapadni kanon iznosi Harold Bloom. Osnovna Bloomova teza je kako svi veliki pisci svoje prethodnike čitaju hotimično iskrivljeno kako bi suzbili strah od utjecaja i otvorili prostor djelovanju vlastite imaginacije. Prema Bloomu svako veliko pisanje ujedno predstavlja i preopisivanje, reviziju. Na taj način on dekonstruira pojam originalnosti. Slabinac primjećuje kako Bloom kao teoretičar radi isto, hotimično pogrešno iščitava spise predstavnika različitih književno-teorijskih škola. On ih sve, među ostalima feminizam, novi historizam, kulturalni materijalizam, dekonstrukciju i kulturalne studije, naziva Školom resentimana. Također, autorica uviđa nesporazum između Bloomove težnje za izdvojenom teorijskom pozicijom i njegova posla kao teoretičara koji se bavi teorijskim preopisima i revizijama resemantičara.

gordana slabinacHarold Bloom stvara svoj kanonski poredak izdvajajući velika djela tradicije iz njihova društveno-političkog konteksta. Tvrdi kako svi veliki pisci tradicije pišu u izrazitom antagonizmu spram svojih prethodnika; to je svojevrsna borba sinova i očeva u kojoj prevladava strah od utjecaja, istovremeno inhibirajući i motivirajući. Nadalje, stari pisci biraju svoje nasljednike, dakle jaki pisci ne biraju svoje prethodnike već su od njih izabrani. Ovdje, naravno, nije riječ naprosto o izboru nego o kompetitivnim i kontaminacijskim spregama, intertekstualnim strategijama i djelovanju poetike konflikta. Upravo teza o poetici konflikta omogućuje Bloomu da izjednači estetičko i agonističko. Ljudski subjekt je, prema njemu, temelj ili izvor tekstovnosti, a ne njezina posljedica.

U svoj kanon Bloom je smjestio dvadeset i šest veličanstvenih, pri čemu Shakespeare zauzima središnje mjesto. Primjenjujući tezu Gianbattista Vica o uzastopnoj smjeni triju faza povijesti – božanskoj, herojskoj i ljudskoj, odnosno teokratskoj, aristokratskoj i demokratskoj – Bloom je povijest zapadne književnosti također podijelio u tri razdoblja. Aristokratsko doba kreće s književnošću novovjekovlja, odnosno s Danteom, a naglasci su stavljeni na Chaucera, Shakespearea, Cervantesa, Montaignea, Molièrea, Miltona i Samuela Johnsona. Bloom ne slijedi poredak uvriježene književnopovijesne podjele; pisci su izabrani prema estetskom kriteriju, u ovom slučaju prema kriteriju uzvišenosti, odnosno sublimacije, i prema kriteriju reprezentativnosti. Demokratsko doba započinje Wordsworthom i Jane Austen, uključuje Whitmana, Dickinson, Dickensa, George Eliot i Tolstoja te završava s Ibsenom; od romantizma s realizmom do modernizma. Blooma zanima postgoetheovsko XIX. stoljeće kada opada produkcija talijanske i španjolske književnosti, a jačaju njemačka, francuska, ruska i američka. Pisci demokratskog doba su pisci inovatori. Svojim izborom Bloom rehabilitira poziciju autora jer kanonsku veličinu temelji na pojmovima neobičnosti, izvornosti i ljepote. Naposljetku imamo kaotično doba u kojem se nalaze Freud, Proust, Joyce, Woolf, Kafka, Borges, Neruda, Pessoa i Becket, dakle autori XX. stoljeća. Bloom iznosi ideju da se moderni pisci nalaze pred vratima tradicije, ali nikako ne mogu u nju stupiti. Upravo ideja o modernim piscima, ističe Slabinac, omogućuje shvaćanje svake zamisli kanona, koja istovremeno uključuje njegovu uspostavu, ali i otklon od njegove bespogovorne moći. Interpretacija pisaca XX. stoljeća pokazuje kako kanon sadrži protu-kanon i kako je vertikalni sustav vrijednosti zamijenjen horizontalom diverzificirane književne proizvodnje. Slabinac naglašava kako zapadnoeuropskom tradicijom vlada poetika načitavanja, nakalamljivanja tekstova na tekstove. Dok predmoderno doba poetološki misli normativno i poštuje klasične autore i autoritete, moderno se doba bavi preocjenama i revizijama kako bi svojim umjetničkim praksama osiguralo prednost i proširilo ih i na izvanumjetnička područja. Tu je, naravno, i postmoderna sa svojom konkurentnošću na kulturnom tržištu. Dakle, suvremena kritička čitanja teksta u kontekstu njegovih interpretacija ne teže ukazati na neki novi temelj ili zajednički nazivnik. Posrijedi je umnožavanje priča o čitanju koje je dovelo u pitanje tradicionalni pojam originalnosti te druge tradicionalne nosive pojmove. Susrećemo se sa situacijom u kojoj s jedne strane osjećamo tjeskobu izazvanu gubitkom fundamenta, a s druge strane otkrivamo nove dimenzije slobode u mišljenju i pisanju. Slabinac primjećuje kako je upravo pluralizam suvremene književne teorije omogućio Bloomu elitistički ustroj zapadnog kanona. Autorica u suvremenoj književnoteorijskoj situaciji ne vidi sveopći relativizam pojava i stvari i gubitak svakog vrijednosnog kriterija već uznapredovalu (post)modernu svijest o prestanku dominacije hijerarhijskih poredaka.

Mark Currie, također bitan autor za promišljanja Gordane Slabinac, uz pojam književnog kanona veže socio-političke interese. Govori o mogućnosti različitih ideoloških manipulacija u obrazovanju i profiliranju nacionalne svijesti upravo putem kanona. Kanonu suprotstavlja određene aspekte postmodernističke teorije koji ističu vrijednost lokalnog naspram globalnog. Ti su aspekti vezani uz Lyotardovu tezu o fragmentaciji velikih priča, odnosno o beskrajnom nizu malih priča. Tako nasuprot tradicionalnom definiranju književnog kanona kao velike priče, nad-priče, imamo Bloomovu Školu resentimana koja revidira shvaćanje kanona kao poretka lijepe i visoke literature univerzalnih karakteristika i neprolazne estetske vrijednosti. Otvara se prostor za pojedinačno, lokalno, za malu priču. Tu mrežu najrazličitijih mišljenja Currie naziva kulturalnom shizofrenijom, a Slabinac književnoteorijskom heterogenošću. Kojem se god nazivu priklonili, vidjeti ćemo kako gore opisanoj situaciji ne mogu izbjeći niti autori poput Harolda Blooma.

 

Helena Šantić

 

autor: el5egundo, 22/11/2012

, , ,

Vezane objave

Arhiva

BBC Radiophonic Workshop

14/08/2013.

Najproduktivnija i svakako najinovativnija “tvornica” elektroničke glazbe u pedesetima bio je BBC-ov legendarni studio u Maida Valeu, u Londonu, poznatiji pod imenom Radiophonic Workshop. Osim glazbe novog doba koja je nastajala na ovom mjestu korištenjem ranih elektroničkih instrumenata i brojnih drugih domišljatih metoda, ovdje su nastajale i središnje teme za serije kao što su Doctor Who i Blake’s 7. Da nije bilo BBC-ovog Radiophonic Workshopa, upitno je kako bi uopće zvučala glazba Pink Floyda, Briana Enoa, ili pak Radioheada – svi su oni bili inspirirani radom inženjera i entuzijasta u jednoj prizemnici u Delaware Roadu…

KRCLjP : Laibach 1 : 0 (zasad)

19/11/2014.

Ako ste mislili da su vremena cenzure i bojkota prošlost, varate se. Prije mjesec dana je jedna minorna i opskurna ruska kristotalibanska udruga, ‘Ruski kršćanski centar za ljudska prava’ na vrag zna koji način isposlovala otkazivanje koncerta Laibacha u St. Petersburgu, a razlog je i više no prozaičan: sastav u svojem opusu ima skladbu naziva ‘Sympathy For The Devil’ (inače obradu The Rolling Stonesa), što je fanaticima iz spomenute udruge bilo dovoljno da članove Laibacha proglase sotonistima koji truju rusku mladež; dakle nepoželjnima, No, kakva se agenda u biti krije iza zavjese? Možemo samo nagađati, no u priloženim se zaključcima krije valjda barem djelić istine!

Pismo mladog pilota Luftwaffea roditeljima u Düsseldorf

18/07/2013.

Slijedi jedna nepoznata crtica iz ranih dana velikog umjetnika, dok je još bio običan pilot pod direktnom ingerencijom Hermanna Göringa, tog čudesnog fluida Luftwaffea!

Tajnoviti sibirski ‘kotlovi’

25/09/2013.

Diljem uglavnom nenastanjene tajge zapadne Jakutske navodno postoji veći broj misterioznih metalnih objekata izrađenih od nepoznatog metala. O njihovim tvorcima i svrsi se može samo nagađati, no zanimljivo je da na njih tek slučajno nabasaju lovci i nomadi, dok se od svih organiziranih potraga ovi kotlovi, oko kojih je zabilježena i radioaktivnost) skrivaju; kao da to rade vlastitom sviješću. Kakve tajne krije zapadni Sibir, i koliko ima istine u riječima doktora Uvarova, po kojemu je riječ o izvanzemaljskom sustavu koji brani Zemlju od udara meteora i asteroida?

Tjedna rotacija

Arhiva

DAMON ALBARN / The Nearer the Fountain, More Pure the Stream Flows

THE PiETASTERS / willis (1997)

HIATUS KAIYOTE / And We Go Gentle

KOLLEKTIV TURMSTRAßE / Studio Session

ROXY MUSIC / Viva! Roxy Music (1976)

REBEL STAR / Početak i kraj