KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

O književnom kanonu

Pitanjem književnog kanona na zanimljiv se način pozabavila Gordana Slabinac u svojoj knjizi Sugovor s literarnim đavlom: eseji o čitateljskoj nesanici.

 

Pitanjem književnog kanona na zanimljiv se način pozabavila Gordana Slabinac u svojoj knjizi Sugovor s literarnim đavlom: eseji o čitateljskoj nesanici. Slabinac zanima odnos između tradicije i kanonske književnosti s jedne te modernizma i postmodernizma s druge strane. Autorica nas upoznaje s tezama koje u svojem djelu monumentalnog naslova Zapadni kanon iznosi Harold Bloom. Osnovna Bloomova teza je kako svi veliki pisci svoje prethodnike čitaju hotimično iskrivljeno kako bi suzbili strah od utjecaja i otvorili prostor djelovanju vlastite imaginacije. Prema Bloomu svako veliko pisanje ujedno predstavlja i preopisivanje, reviziju. Na taj način on dekonstruira pojam originalnosti. Slabinac primjećuje kako Bloom kao teoretičar radi isto, hotimično pogrešno iščitava spise predstavnika različitih književno-teorijskih škola. On ih sve, među ostalima feminizam, novi historizam, kulturalni materijalizam, dekonstrukciju i kulturalne studije, naziva Školom resentimana. Također, autorica uviđa nesporazum između Bloomove težnje za izdvojenom teorijskom pozicijom i njegova posla kao teoretičara koji se bavi teorijskim preopisima i revizijama resemantičara.

gordana slabinacHarold Bloom stvara svoj kanonski poredak izdvajajući velika djela tradicije iz njihova društveno-političkog konteksta. Tvrdi kako svi veliki pisci tradicije pišu u izrazitom antagonizmu spram svojih prethodnika; to je svojevrsna borba sinova i očeva u kojoj prevladava strah od utjecaja, istovremeno inhibirajući i motivirajući. Nadalje, stari pisci biraju svoje nasljednike, dakle jaki pisci ne biraju svoje prethodnike već su od njih izabrani. Ovdje, naravno, nije riječ naprosto o izboru nego o kompetitivnim i kontaminacijskim spregama, intertekstualnim strategijama i djelovanju poetike konflikta. Upravo teza o poetici konflikta omogućuje Bloomu da izjednači estetičko i agonističko. Ljudski subjekt je, prema njemu, temelj ili izvor tekstovnosti, a ne njezina posljedica.

U svoj kanon Bloom je smjestio dvadeset i šest veličanstvenih, pri čemu Shakespeare zauzima središnje mjesto. Primjenjujući tezu Gianbattista Vica o uzastopnoj smjeni triju faza povijesti – božanskoj, herojskoj i ljudskoj, odnosno teokratskoj, aristokratskoj i demokratskoj – Bloom je povijest zapadne književnosti također podijelio u tri razdoblja. Aristokratsko doba kreće s književnošću novovjekovlja, odnosno s Danteom, a naglasci su stavljeni na Chaucera, Shakespearea, Cervantesa, Montaignea, Molièrea, Miltona i Samuela Johnsona. Bloom ne slijedi poredak uvriježene književnopovijesne podjele; pisci su izabrani prema estetskom kriteriju, u ovom slučaju prema kriteriju uzvišenosti, odnosno sublimacije, i prema kriteriju reprezentativnosti. Demokratsko doba započinje Wordsworthom i Jane Austen, uključuje Whitmana, Dickinson, Dickensa, George Eliot i Tolstoja te završava s Ibsenom; od romantizma s realizmom do modernizma. Blooma zanima postgoetheovsko XIX. stoljeće kada opada produkcija talijanske i španjolske književnosti, a jačaju njemačka, francuska, ruska i američka. Pisci demokratskog doba su pisci inovatori. Svojim izborom Bloom rehabilitira poziciju autora jer kanonsku veličinu temelji na pojmovima neobičnosti, izvornosti i ljepote. Naposljetku imamo kaotično doba u kojem se nalaze Freud, Proust, Joyce, Woolf, Kafka, Borges, Neruda, Pessoa i Becket, dakle autori XX. stoljeća. Bloom iznosi ideju da se moderni pisci nalaze pred vratima tradicije, ali nikako ne mogu u nju stupiti. Upravo ideja o modernim piscima, ističe Slabinac, omogućuje shvaćanje svake zamisli kanona, koja istovremeno uključuje njegovu uspostavu, ali i otklon od njegove bespogovorne moći. Interpretacija pisaca XX. stoljeća pokazuje kako kanon sadrži protu-kanon i kako je vertikalni sustav vrijednosti zamijenjen horizontalom diverzificirane književne proizvodnje. Slabinac naglašava kako zapadnoeuropskom tradicijom vlada poetika načitavanja, nakalamljivanja tekstova na tekstove. Dok predmoderno doba poetološki misli normativno i poštuje klasične autore i autoritete, moderno se doba bavi preocjenama i revizijama kako bi svojim umjetničkim praksama osiguralo prednost i proširilo ih i na izvanumjetnička područja. Tu je, naravno, i postmoderna sa svojom konkurentnošću na kulturnom tržištu. Dakle, suvremena kritička čitanja teksta u kontekstu njegovih interpretacija ne teže ukazati na neki novi temelj ili zajednički nazivnik. Posrijedi je umnožavanje priča o čitanju koje je dovelo u pitanje tradicionalni pojam originalnosti te druge tradicionalne nosive pojmove. Susrećemo se sa situacijom u kojoj s jedne strane osjećamo tjeskobu izazvanu gubitkom fundamenta, a s druge strane otkrivamo nove dimenzije slobode u mišljenju i pisanju. Slabinac primjećuje kako je upravo pluralizam suvremene književne teorije omogućio Bloomu elitistički ustroj zapadnog kanona. Autorica u suvremenoj književnoteorijskoj situaciji ne vidi sveopći relativizam pojava i stvari i gubitak svakog vrijednosnog kriterija već uznapredovalu (post)modernu svijest o prestanku dominacije hijerarhijskih poredaka.

Mark Currie, također bitan autor za promišljanja Gordane Slabinac, uz pojam književnog kanona veže socio-političke interese. Govori o mogućnosti različitih ideoloških manipulacija u obrazovanju i profiliranju nacionalne svijesti upravo putem kanona. Kanonu suprotstavlja određene aspekte postmodernističke teorije koji ističu vrijednost lokalnog naspram globalnog. Ti su aspekti vezani uz Lyotardovu tezu o fragmentaciji velikih priča, odnosno o beskrajnom nizu malih priča. Tako nasuprot tradicionalnom definiranju književnog kanona kao velike priče, nad-priče, imamo Bloomovu Školu resentimana koja revidira shvaćanje kanona kao poretka lijepe i visoke literature univerzalnih karakteristika i neprolazne estetske vrijednosti. Otvara se prostor za pojedinačno, lokalno, za malu priču. Tu mrežu najrazličitijih mišljenja Currie naziva kulturalnom shizofrenijom, a Slabinac književnoteorijskom heterogenošću. Kojem se god nazivu priklonili, vidjeti ćemo kako gore opisanoj situaciji ne mogu izbjeći niti autori poput Harolda Blooma.

 

Helena Šantić

 

autor: el5egundo, 22/11/2012

, , ,

Vezane objave

Arhiva

David Bowie, Alien iz sobe 101

13/01/2016.

Neću reći da su Pauci s Marsa odgovorni za moju ljubav prema znanstvenoj fantastici, prije bi to bila slikovnica ‘Pale sam na svijetu’, no Bowie je za mene od prvog susreta bio vanzemaljac. Sa svojim raznobojnim očima (dobro, to i nije baš istina), odijevanjem, mijenama, pjesmama, vizualnim identitetom, osjećajem za trendove, odabirom filmova u kojima je glumio….

Nicholas Hawksmoor, “vražji arhitekt”

15/12/2016.

Vjerovali ste da je barok veseo i razigran stil? Naslijeđe poprilično tajnovitog britanskog arhitekta Nicholasa Hawksmoora (1661. – 1736.) će vas definitivno razuvjeriti!

Brojevne radio postaje i projekt Conet

31/03/2019.

“Numbers Stations”, odnosno brojevne postaje predstavljaju misterij još od početka hladnoratovske polarizacije. Iako su načelno prihvaćene kao suptilno oruđe za prenošenje kodiranih poruka u obavještajnom miljeu, njihova istinska narav još nije razjašnjena. Jedan od malih ali hrabrih koraka u pokušaju skidanja tamnog vela s te priče jest i Conet Project, višestruka zbirka ovakvih poruka na CD medijima koju je 1997. objavio britanski DX-er i radio amater Akin Fernandez (odnosno Azte.co), široj javnosti poznat i kao prvi europski zagovaratelj virtualne valute bitcoin.

9/11: devetnaest godina poslije

11/09/2020.

Teroristički napad na New York i Washington izvršen 11. rujna 2001. nije samo najkrvaviji, već i najkontroverzniji događaj takve vrste u suvremenoj svjetskoj povijesti. Obilježavajući devetnaestu godišnjicu tog užasa, možemo se tek zapitati što se u međuvremenu promjenilo, znamo li baš potpunu priču, i u kojoj su mjeri određene političke strukture makjavelistički sposobne iskoristiti tragediju vlastitog naroda.

Tjedna rotacija

Arhiva

BLACK MIDI / Cavalcade

LCD SOUNDSYSTEM / Sound of Silver (2007)

BAD DAUGHTER / Favourite Game

SUBB-AN / Rebel Rave

NEW ORDER / Live at Alexandra Palace

KOIKOI / Pozivi u stranu