Na koncertima, dobre vizuale često mogu sakriti neke nedostatke, kao lošije vokalne sposobnosti pjevača, neuštimanost svirača ili generalno prosječnu glazbu. S druge strane ima koncerata koji su sve “bare bones” – pjevač i mikrofon i ništa više – gdje sve mora biti uistinu vrhunska da održi publiku zadovoljnom do zadnjeg trenutka. Ali spojiti odličnu muziku i impresivne vizuale… To se rijetko viđa i uvijek je posebno zadovoljstvo gledati takav bend uživo. Porto Morto dao je takvu priliku splitskoj publici 08.10.2022. u Amfiteatru Doma Mladih. Roko Crnić (vokal, bas gitara), Hrvoje Klemenčić (klavinature, vokal), Matija Brajković (gitara), Matej Perić (bubnjevi), Marijan Uroić (bubnjevi), Antun Aleksa (trombon) i Marin Živković čine ovu grupu koja je nastala 2012. godine u Zagrebu. U svojih deset godina postojanja, svirali su brojne samostalne nastupe po Hrvatskoj i Srbiji. Debitantski album Porto Morto objavljen je 2016. godine, a uslijedili su i drugi albumi, Portofon (2019) i Portopop (2021).
Očekivanja su visoka, jer dosta hvalospjeva je napisano o ovim mladim snagama hrvatske alt scene, a kruže glasine da imaju fenomenalne spotove, pomno napravljene gdje niti jedan simbol nije bez-veze i ništa nije suvišno. S pravom ili ne?
Prvi susret sa muzikom Porto Mortoa uživo je jedno neobično iskustvo. Kao i uvijek, čim bend počne svirati, odmah pokušavamo prokljuviti koji je to žarn – traži se neka kategorizacija, neki izvori ili možda moment reminiscencije? Što više slušamo glazbu, sve je nekako teže uprijeti prstom u utjecaje. Ima li tu daha 80ih i synth popa? Ima. Ima li tu Darka Rundeka i onog melankoličnog, bohemskog osjećaja Haustora? Ima. Ima li tu laganog ludila ali genijalnosti Ian Curtisa i Joy Division? O, itekako ima. Ima li tu malo Davida Bowiea? Da. I malo disco revivala iz 90? Yes again! Moglo bi se nastaviti nabrajati, ali neki zaključak molim?
Ukratko, Porto Morto prkosi svakoj kategorizaciji, odbija biti stavljen u kutije, stvara svoje vlastite paralelne žanrove (i stvarnosti). Sinestezija je sveprisutna, spajanje svih elemenata na sceni pa i šire. U isti tren postoji jedna lakoća izražaja, ali i totalna posvećenost detaljima. Sve je ležerno ali ništa nije ostavljeno slučaju. Ima tu puno truda i vježbe ali očito i puno zabave. Puno emocija, samo ne onih pretjeranih – ništa nije usiljeno, lažno ili patvoreno. Emocija teče slobodno. Neki pozitivni “feeling” cijele dvorane samo raste i raste.
Vidi se da bend itekako drži do toga da je sve ukupni dojam na razini. Prate i znaju sve – kako se publika osjeća. Kojim tempom ići. Kada ubaciti koju pjesmu. Kada ubaciti koju „bazu”. Na momentu su interaktivni i traže sudjelovanje publike, i to na višoj razini nego što smo navikli. A tek vizuali! Vizuali! Na prvi pogled čovjek se osjeća kao da je ušao u neku igricu, u Super Mario, i kada se ispred njega nalaze negativci – obučeni u trljiše, sa nazubljenim kapama, stoje tu i nadvijaju se nad ruljom. A iznad njih … Light show. I to kakav! Fantastičan, u isti tren jednostavan a prilično efektan. Kao što smo već spomenuli, scenski minimalizam često je znak nekoga tko može samo svojim glasom i pojavom impresionirati publiku – Ibrica Jusić, npr., ali kombinacija i kvalitete zvuka i kvalitete slike – to je prava poslastica! Ukratko rečeno, bend je uistinu “the whole package”.
Ali ne smijemo zaboraviti niti svima najdražeg člana benda, Normana! Što reći za Normana? Norman nam počinje kao teška nepoznanica, alternativni identitet jednoga člana benda (Tko? Kako?), ali pametnim navlakušama od strane pjevača (Normane, gdje si? Normane, dođi na pozornicu! Hajdemo svi zvati Normana), samo 15 minuta nakon početka koncerta publika viče njegovo ime, isčekuje ga, traži njegovu front stage presence. Norman dolazi, to dosad ime bez tijela, potencija u nastajanju za koju nitko ne zna što je točno i odjednom nam odaje sve svoje tajne. Eh, kako Norman pleše! Bez da išta spoilamo, Norman je unikat, “the man”!
Kako koncert sve više odmiče, jedan sveprisutan osjećaj modernizma, skoro futurizma, obuzima dvoranu. Doba drame i komplikacije je prošlo, glazba polako postaje jedno drukčije iskustvo, vremena se mijenjanju, sve se mijenja, a Proto Morto kao da sigurno korača u tu nejasnu ali vrlo uzbudljivu budućnost.
Nekako, slušajući baš ovaj bend, i baš ovaj koncert u baš toj dvorani (posebno u usporedbi s mnogo drugih novih mainsteam bendovima,koji nas ostavljaju hladnima) vidi se ta izmjena generacija, taj vjetar promjena. Je li to smjer kojim treba dalje ići? Uzimati inspiraciju od svugdje, ali se izraziti na svoj način? Graditi od elemenata prošlosti, ali u potpunosti biti okrenut onome što dolazi. Svačiji, a u suštini svoji. Whoa!
Koncert je dosta kratak, oko sat ipo, ali njegov dojam je prevelik da bi itko mogao išta zamjeriti. Dobre stvari svakako idu, jer u manjim pakiranjima, i imati predug koncert možda bi jednostavno bio previše. Muzika Porto Morto je iznimno bogata i toliko višeslojna da neki racionalni pokušaj analize muzike postane pre-kompleksan. Samo se opustiti, i uživati o tome banketu zvukova, svijetla i magije, je dovoljno.
Skladanje glazbe za predstavu “Republik Der Wölfe” kazališta Theatre Dortmund je u formi sastava The Ministry of Wolves okupilo neke od najvećih imena ‘ozbiljnijeg’ ogranka suveremene popularne glazbe – Micka Harveyja, Alexandera Hackea, Danielle De Picciotto te Paula Wallfischa. Možemo tek nagađati je li riječ o trenutnom okupljanju s svrhom, ili nećem dugoročnijem, no ovaj album ne samo da obećava, već predstavlja iznimku u doba kada glazba pati od sindroma reciklaže i hipsterizma!
Nakon skoro dva desetljeća postojanja, kultni Public Image LTD, predvođen ikonom britanskog punka Johnom Lydonom konačno je posjetio ovdašnje krajeve. Mali dašak atmosfere iz Tvornice kulture nam donosi Maja u svom kratkom ali jezgrovitom osvrtu.
For Home Cats and Sea Fans; nedavno objavljeni, sedmi album bruklinškog sastava Elysian Fields ugodno je iznenađenje, i to ne samo zbog neupitne kvalitete majstorski izbrušenih, onirničkih skladbi koje potpisuju gitarsit i autor glazbe Oren Bloedow te pjevačica i tekstopisac Jennifer Charles, već i zbog toga što negira glasine o prestanku glazbenog djelovanja ovog izvrsnog dvojca.
