Nazvati Mary May americana bendom je u potpunosti točno ali i toliko nedostatno da se objasni njihova genijalnost i unikatnost. Doživjeti ovakav koncert u Hrvatskoj, postati svjestan da naša domaća scena ima ovakav bend unutar svojih redova, uistinu je jedno vrlo ugodno iznenađenje koje u ovim nestabilnim i generalno teškim vremenima svima treba.
Kako opisati glazbeni izričaj Mary May? Kao mnogim bendovima koji nisu podlegli čaru mainstreama, glazbeni stil im je svojevrsno sjecište više smjerova – samo na prvu ćemo navesti jazz, country swing, rana Americana, roots music, bluegrass, rock, alternativa… Slušajući njihovu muziku, odmah se naslućuje jedna autentičnost žarnova koji uspijevaju održati svoje korijene ali i prilagoditi se generalnome tonu na koji se bend oslanjaju – a to je onaj legendarni Southern gothic (Južnjačka gotika).
Slika: Anita Nadj
Na koncertu, održanom na Veliku subotu (16.4.2022.) u svježe otvorenoj Kocki, Mary May uspio je betonsku dvoranu u usred Splita pretvoriti u američki jug (Louisianu da budemo malo točniji), sa svim elementima koje očekujemo i ne očekujemo od Southern Gothica.
Južnjačku gotiku je teško postići – što se najbolje vidi u filmovima – ako se napravi loše, dobivamo samoživa, često neumjesna i neukusna djela. Te su filmovi/knjige/muzika skandalizirali gledatelje kada su izašli, ali vrijeme ih je vrlo brzo pregazilo, čak napravilo svojevrsni „vic“ od njih. Nasuprot tome, Mary May opstaje na sceni i njihov ugled samo raste i raste jer se ispod „zavodljive“ površine krije vrhunska kvaliteta svega, od muzičara do tekstova do same muzike.
Svi članovi benda (pjevačica Marija Butirić, gitarist Luka Čapeta, saksofonist Marin Živković, Bubnjar Borko Rupena, basist Jakša Perković) dali su sjajnu izvedbu punu suptilne snage i smirene gracioznosti s malim ali vrlo vrijednim dodirima humora. Ova uigranost nije nikakvo iznenađenje – bend postoji već od 2018., i očito je da dugogodišnji zajednički rad omogućuje ne samo harmoniziranje bez napora, već i određeni stupanj razigrane virtuoznosti zbog čega ih se ne smije propustiti slušati uživo.
Highlight nastupa je ipak sama Mary May (Marija). Njeno pjevanje se kreće između R&B-a, jazza, swinga, soula, boogiea i bluesa s nevjerojatnim talentom i agilnošću. U isti tren nježna i intenzivna, brižna i drska, spontana i isplanirana, malo koga će ostaviti ravnodušnim.
Slušajući pjesme kao što su „Don’t call me baby“, „New Song“, „Never fixed nobody“, mogu se primijeniti vrlo suptilni elementi skriveni u ne samo ovima nego svim pjesmama. Bila to dionica bubnja ili akord gitare, samo se treba opustiti, osjetiti ih i uživati u njima. Tekstovi su puni senzualne, skoro barokne simbolike, jake naracije i eliptičnih sjećanja.
Bend je nastupao na goloj pozornici bez ikakvih dodatnih light show-a ili kulisa, ali muzika i sama Mary bili su sve što je potrebno da nas prenese u drugi svijet. Mary tako vrlo spretno stvara atmosferu da polako ide prema svome vrhuncu, počevši sa „moody“ pjesmama, zatim polagani progres prema energičnijim stvarima i vrhuncu, koji dolazi izvođenjem pjesme „The dress your mother wore to war“. Pjesma, koja je u biti vizija raspada civilizacije (posebno kapitalističkog društva), Mary je izvela poput svečane religiozne himne, što je veličanstven moment koji podsjeća na velikane glazbene umjetnosti kao što su Bob Dylan ili Leonarda Cohen.
Slika: Anita Nadj
Ne možemo imati Southern gothic muziku bez misterije i nepoznatoga. Važan element koncerta, koji nadamo se nije prošao neopaženo kod gledatelja, je kratki film autorice Andree Resner koji se vrtio preko na platnu na zidu. Ako je Mary May odlično stvorio southern gothic senzibilitet, onda je film to samo cementirao, prikazujući omiljene južnjačke motive – konje, žene, šumu – na onaj tipično viktorijanski način, monokromatski kao dagerotipska slika, u kratkim kadrovima koji se izmjenjuju.
Sam filmić se dira pitanja toliko bliskim srcu same Mary – žena, njena uloga u društvu, snaga njene „feminine soul“. Taj „Antebellum South“, tako živopisan i šaren, je ujedno i mjesto gdje su svi, a posebno žene, zarobljeni drevnim kodeksima časti. Mnogi kadrovi su otvoreni za interpretaciju, ali na tren se može učiniti kako likovi izvode zabranjene rituale i ta odstupanja od normi se mogu pokazati pogubnim. Ipak, to je mjesto i vrijeme gdje su žene mogle biti proklete i izgnane iz društva ako su, na primjer, nosile haljinu pogrešne boje.
Ima tu melankolije i tuge, kao i bolnih sjećanja davno minulih vremena. Ali sigurni smo da je to nešto čime sa sam bend ne mora zamarati – nakon svega što smo vidjeli, budućnost ispred njih je vrlo vrlo svijetla.
autor: Stela Zorić, 19/04/2022
Arhiva
Zamalo petogodišnja šutnja je razbijena. Matt Elliott je konačno objavio taj dugoočekivani album. Ambijent se nije promjenio iako su neke stvari drugačije. Uradak se zove ‘The Calm Before’ i logički sluti na pad barometarskog tlaka. S oceana pristižu prve kapljice kiše. istovremeno, iz pravca jugozapada nadiru olujni oblaci, dok hladni zrak struji ispod preostalog vedrog dijela neba.
Tek jedna napomena – nije riječ o najavi emisje a bogami niti o modnoj recenziji već o klasičnom članku, a objavljuje se u rubrici Exit zbog jednostavnosti i prikazivosti!
Skladanje glazbe za predstavu “Republik Der Wölfe” kazališta Theatre Dortmund je u formi sastava The Ministry of Wolves okupilo neke od najvećih imena ‘ozbiljnijeg’ ogranka suveremene popularne glazbe – Micka Harveyja, Alexandera Hackea, Danielle De Picciotto te Paula Wallfischa. Možemo tek nagađati je li riječ o trenutnom okupljanju s svrhom, ili nećem dugoročnijem, no ovaj album ne samo da obećava, već predstavlja iznimku u doba kada glazba pati od sindroma reciklaže i hipsterizma!
Trud se uvijek isplati – najkraće je što se može kazati o ‘Deadlines’, drugom dugosvirajućem projektu labinskog indie sastava Orange Strips. Mjeseci i godine upornog rada su rezultirali jednm brušenim draguljem, i iskreno se nadamo kako će domaća publika u čitavom ovom kaosu besperspektivnosti i dominirajućeg neukusa znati prepoznati one prave vrijednosti!
playlist
