KLFM

Se Delan – The Fall

Sjećate se Belinde Kordic, švedske kantautorice australsko-hrvatskih korijena koja je prethodno predvodila neofolk skupinu Killing Mood? Sjećate? OK.

Dalje; upoznati ste s likom i djelom Justina Greavesa, odnosno njegovim opusom koji se još od sredine devedesetih proteže kroz sastave Hard to Swallow, Iron Moneky, Electric Wizzard i brojne druge? Istog onog Justina koji se 2003. skrasio kao gitarist, glavni skladatelj i čelni čovjek vlastitog projekta Crippled Black Phoenix? I on Vam je poznat? Pa, dobijate još jedno OK.

Sad pokušajte te dvije persone postaviti u studio i zamisliti kako bi izgledao rezultat njihove suradnje. Ne, ne trebate se truditi, jer je taj produkt već tu. Prije desetak dana je objavljen album The Fall, nastupni uradak dvojca Se Delan kojeg sačinjavaju upravo spomenuti Belinda i Justin.

Nakon nekoliko preslušavanja stvari postaju jasnije – iako su Belinda i Justin strogo podjelili kreativne uloge (on autor glazbe, ona tekstopisac), stječe se dojam kako melodije ledbe ne samo u okvirima poznatog CBP ugođaja, već i kroz gotičke neofolk koprene Killing Mooda. Asocijacije su uistinu mnogobrojne, i ukoliko su Vas prve dvije skladbe možda i podsjetile na Justinu Greavesu drage promjene tempa i atmosfera, koje kao da najavljuju uradak progresivnog pedigrea, već će Vas treća skladba Beneath the Sea razuvjeriti svojom mističnom teksturom koja kao da priziva ranije godine Brendana Perryja i Dead Can dance.

Little One je u bluesom zaogrnuta melodija koja podsjeća na neke psihodeličnije izlete gđice P.J. Harvey, mada je očito nametanje septimskih akorda Justinovo djelo. No, zato se u idućoj Today izmenjuju durski i molski pasaži tvoreći jednu od ljepših meolodija na albumu, što je nepobitno naslijeđe Killing Mooda.

Trojac Tonight/The Hunt/Dirge predstavlja istinsku jezgru albuma, i savjet potpisnika ovih redaka jest da te tri skladbe preslušavate kao jedinstveno djelo u tri stavka. Tonight nosi prepoznatljiv Justinov autorski potpis, dok se The Hunt svojim govornim sekvencama i distorziranim, psihodeličnim gitarama katkad približava granici kakofonije. Dirge je, kako joj ime kaže, jednostavna lamentacija koja se nadograđuje na najrudimentarnijem mogućem ritmu. No, vremenom sramežljive gitare prihvaćaju dominaciju nad ostatkom zvučne slike, eskaliraju pred samim krajem pjesme prepustivši kontinuiranom bubnju zaranjanje u početnu tišinu. Ukoliko Vas ovakav razvoj podsjeća na već spomenute Dead Can Dance, na pravom ste putu.

Album zaključuju On My Way i Lost Never Found. Prvospomenuta se može promatrati kao rezultat onog što se dogodi kada se apokaliptički folk dodatno elektrizira efektima i instrumentima, i spada među uspjelije skladbe na albumu. Lost Never Found ima onu nezgodnu zadaću zatvaranja albuma, no u toj se ulozi jako dobro snašla – melankolična balada prožeta zvukovljema klavira i violončela nad kojima lebdi pomalo sablasni Belindin glas, i koja će pred kraj doživjeti Justinu očito neizbježan gitarski crescendo, nakon čega nas par sve tiših tonova klavira izvodi iz The Falla natrag u realnost.

O prvom zajedničkom projektu dvoje renomiranih glazbenika se ne može lako donijeti objektivan stav (oustalom, sjetite se slučaja Isobel Campbell i Marka Lanegana), pošto će vrijeme i daljnje suradnje o tome reći svoje. Činjenicu da se ni Belinda niti Justin nisu u potpunosti oslobodili utjecaja matičnih sastava čak i ne mora biti promatrana u negativnom svjetlu. Na kraju, novopokrenuti projekt De Selan ne polazi iz vakuuma, već raste na temeljima Crippled Black Phoenixa i Killing Mooda.

Se Delan: The Fall (Kscope, 2014.)

01 Intro
02 Chasing Changes
03 Beneath the Sea
04 Little One
05 Today
06 Tonight
07 The Hunt
08 Dirge
09 On My Way
10 Lost Never Found

Vjeran Stojanac