KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Swans – To Be Kind (Young God/Mute Records, 2014)

‘To Be Kind’, treći album reanimiranih Swansa je nastajao tijekom ‘The Seer’ turneje (2012. – 2013.), a svoju konačnu soničnu formu zadobio u jednom studiju u dubini teksaške pustinje. Iako ne nudi neka pretjerana iznenađenja, riječ je o solidnom uratku, nudi pregršt briljantno razrađenih kompozicija u kojima će uživati svi dosadašnji fanovi maestralnog stvaralaštva Michaela Gire, te pokoji novopečeni sljedbenik!

Iako su povratci i reunioni glazbenih sastava najčešće neslavni i bljedunjavi pokušaji vraćanja izgubljenih pozicija, uz neupitno punjenje vremenom ispražnjenih bankovnih računa, veliki comeback Michaela Gire i njegovih, danas već kultnih Swansa treba promatrati u drugačijem, isključivno glazbeno stilskom svjetlu. Jer, po raspuštanju prve inkarnacije benda koncem prošlog milenija, Gira pokreće novi, akustičniji ali i svjetovniji projekt Angels of Light, a čitavo to vrijeme snima i samostalne albume. Straha za elementarnu egzistenciju nije bilo ni tada, pa ni danas.

Drugim riječima, kada je 2009. odlučio uskrsnuti Swanse, razlozi definitivno nisu bili financijske prirode, već posljedica zasićenja vlastitim stvarlaštvom podređenim ukusu masa i šefova diskografskih kompanija. Desetak je godina, uostalom, sasvim dovoljno razdoblje za opuštanje i punjenje kreativnih baterija, tako da je povratnički album My Father Will Guide Me Up a Rope to the Sky zvučao iznenađujuće kreativno i svježe, a idući je The Seer (2012.) samo potvrdio kako je apsurdno sumnjati u Girin kreativni genij.

Swans Swans

Upravo je album The Seer, odnosno turneja koja je uslijedila po njegovoj objavi (i trajala čitavih godinu dana) bila probni poligon na kojemu su nastajale nove skladbe, dakle upravo one uvrštene na novi uradak To Be Kind (službeno će biti objavljen početkom svibnja). Stoga sličnost između ta dva albuma ne treba nikoga čuditi. Ono što pak može izazvati bujicu pozitivnih upitnika jest naginjanje industrial korijenima u većem broju skladbi, a neke od njih (konkretno Oxygen i A Little God in My Hands) bi se uz nešto siroviju produkciju lako mogle zamisliti na pionirskim ostvarnejima poput albuma Filth ili Greed.

Razlog zbog kojeg To Be Kind istinskim fanovima možda i neće predstavljati posebno iznenađenje jest činjenica da se većina pjesama može u nešto (ali ne pretjerano) drugačijim verzijama množe naći na lanjskom poluslužbenom koncertnom albumu Not Here/Not Now. Pored naslovne To Be Kind, to su žive izvedbe kompozicija Just a Little Boy, She loves Us!, Oxygen, Nathalie Neal, Toussaint L’overture, kao i demo verzije Kirsten Supine i Screen Shot – sve u svemu, dobre tri četvrtine albuma.

Još jedna osobina ovog uratka jest njegovo trajanje; ni manje ni više nego 121 minuta i 13 sekundi. Poduže skladbe nisu nikakva novost u Girinom opusu, a prethodni se The Seer također mogao povaliti s ekstremima tog tipa (naslovna Seer sa svoje 32 minute, te otprilike za trećinu, odnosno četvrtinu kraće The Apostate i A Piece of the Sky), dok se ukupna duljina albuma približavala sličnom dvosatnom terminu. No, u slučaju To Be Kind, sve su pjesme relativno dugačke (tek su dva naslova kraće od osam minuta), a duljinski rekord dostojan najbolje faze Yesa ili ELP nosi dvodjelna Bring the Sun/Toussaint L’Overture sa svoje 34 minute. Istina, trajanje može predstavljati tek prazni okvir – dovoljno se prisjetiti Lou Reedovih koncertnih zapisa iz osamdesetih, kada su Heroin i Sister Ray često bespotrebno razvlačene na dvadesetak minuta – no, Michael Gira koristi ovo vremensko produljenje kao medij za postupno i smisleno nadgrađivanje i razrađivanje one temeljne, polazne teme. Poslušajte jednu She loves Us!, i shvatit ćete o čemu govorim.

ClipboardGrafički dizajn albuma jest kreiran s namjerom da bode oči, što je još jedna poveznica s prethodnikom. Zlatno-žuta ploha s licem otprilike dvogodišnjeg djeteta možda nije nešto što bi ste očekivali na albumu Swansa, no autor vizualnog koncepta Bob Biggs se svojski potrudio, implementirajući ukupno šest ovakvih slika, koje simbolički mogu predstavljati inkarnacije trenutne postave sastava. Uostalom, nakon gorućih uskršnjih zečića na omotu Love of Life (1992.), ništa više nije nemoguće!

To Be Kind će biti dostupan u klasičnoj dvostrukoj CD formi, zatim kao isti uz dodatak live DVD-a, te u nostalgičarskom obliku trostrukog vinila. Vrijedna spomena su i gostovanja ne baš razvikanih, no zato vrijednih imena s suvremene glazbene scene: St. Vincent (slušali ste njen zajednički projekt s Davidom Byrneom?), Little Annie i Cold Specks (ovo posljednje je pseudonim pod kojim se krije kantautorica Al Spx, poznata po specifičnom amalgamu soula i neofolka).

Za kraj, podatak koji tek na prvi pogled nema neko dublje značenje: album je sniman u studiju Sonic Ranch, smještenom u sparušenim ambijentima nedaleko El Pasa, Texas. U kojoj je mjeri svima inspirativna pustinja američkog jugozapada uplela svoje prste u zvuk Swansa, prosudite sami!

 

Swans: To Be Kind (Young God Records/Mute Records, 2014.)

01 Screen Shot
02 Just a Little Boy (for Chester Burnett)
03 A Little God in my Hands
04 Bring the Sun / Toussaint L’Overture
05 Some Things We Do
06 She Loves Us!
07 Kirsten Supine
08 Oxygen
09 Nathalie Neal
10 To Be Kind

 

The Swans are:

Michael Gira
Norman Westberg
Christoph Hahn
Phil Puleo
Thor Harris
Christopher Pravdica

autor: Vjeran Stojanac, 02/04/2014

Vezane objave

Arhiva

Još uvik se mnogi mogu naučit od ovih staraca!

16/06/2013.

Kao i uvik kad se hodočasti koncerte svjetskih bandova zadiviš se točnošću tajminga. Nešto šta naši ljudi mogu samo snivat u slatkim snovima.

Current ’93 – I Am the Last of All the Field That Fell: A Channel

23/02/2014.

Nedavno objavljeni album Davida Tibeta, odnosno njegova projekta Current ’93 nazvan ” I Am the Last of All the Field That Fell: A Channel ” možda nije toliko radikalan zaokret u više od dvadeset godina dugačkoj karijeri, no lucidan izbor suradnika poput Johna Zorna, Nicka Cavea, Tonyja McPheea ili Jacka Barnetta u najmanju ruku garantira određeni odmak od predefiniranog neofolk zvuka. Rezultat je kabaretski, jazz izmaglicom obojen album koji možda neće zadovoljiti radikalne fanove benda, no definitno je uradak vrijedan pažnje, a možda i najava nekakvih novih ‘strujanja’.

KAZALIŠTNA PREDSTAVA U DVA ČINA Dream Theater “Along For The Ride” 2014 “

04/02/2014.

Lijepo je bilo vidjeti dvoranu Dražena Petrovića poprilično popunjenu i uživati u činjenici da zaraza lakoglazbenih nota nije zahvatila baš svakog.

Bill Callahan: Have Fun With God (2014.)

24/01/2014.

Neka Vas ne zbunjuje podatak da se na albumu ‘Have Fun With God’ kriju remixi skladbi s lanjskog ‘Dream Rivera’! Nominalni je duh dub-a prisutan u pozadinskim ritmičkim strukturama, te posebice kroz prozračni eho ambijenta, no taj je dub prije produkt transformacije tipičnih Callahanovih karakteristika poput narativnosti, linearnosti i minimalističke repetitivnosti u eterične, atmosferične produkte obrubljene čudnom, na trenutke nestvarno lijepom aurom, nego li nekakve svjesne intencije tipa “let’s make dub remix!”

Tjedna rotacija

Arhiva

THE WEATHER STATION / Humanhood

THE BAND / The Band (1969)

LUCRECIA DALT / Cosa Rara ft. David Sylvian

nulapedva

SONIC YOUTH / Live in Brooklyn (2011)

OBLACI / Položaji

playlist

Listen on Online Radio Box! KLFM