KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Swans – To Be Kind (Young God/Mute Records, 2014)

‘To Be Kind’, treći album reanimiranih Swansa je nastajao tijekom ‘The Seer’ turneje (2012. – 2013.), a svoju konačnu soničnu formu zadobio u jednom studiju u dubini teksaške pustinje. Iako ne nudi neka pretjerana iznenađenja, riječ je o solidnom uratku, nudi pregršt briljantno razrađenih kompozicija u kojima će uživati svi dosadašnji fanovi maestralnog stvaralaštva Michaela Gire, te pokoji novopečeni sljedbenik!

Iako su povratci i reunioni glazbenih sastava najčešće neslavni i bljedunjavi pokušaji vraćanja izgubljenih pozicija, uz neupitno punjenje vremenom ispražnjenih bankovnih računa, veliki comeback Michaela Gire i njegovih, danas već kultnih Swansa treba promatrati u drugačijem, isključivno glazbeno stilskom svjetlu. Jer, po raspuštanju prve inkarnacije benda koncem prošlog milenija, Gira pokreće novi, akustičniji ali i svjetovniji projekt Angels of Light, a čitavo to vrijeme snima i samostalne albume. Straha za elementarnu egzistenciju nije bilo ni tada, pa ni danas.

Drugim riječima, kada je 2009. odlučio uskrsnuti Swanse, razlozi definitivno nisu bili financijske prirode, već posljedica zasićenja vlastitim stvarlaštvom podređenim ukusu masa i šefova diskografskih kompanija. Desetak je godina, uostalom, sasvim dovoljno razdoblje za opuštanje i punjenje kreativnih baterija, tako da je povratnički album My Father Will Guide Me Up a Rope to the Sky zvučao iznenađujuće kreativno i svježe, a idući je The Seer (2012.) samo potvrdio kako je apsurdno sumnjati u Girin kreativni genij.

Swans Swans

Upravo je album The Seer, odnosno turneja koja je uslijedila po njegovoj objavi (i trajala čitavih godinu dana) bila probni poligon na kojemu su nastajale nove skladbe, dakle upravo one uvrštene na novi uradak To Be Kind (službeno će biti objavljen početkom svibnja). Stoga sličnost između ta dva albuma ne treba nikoga čuditi. Ono što pak može izazvati bujicu pozitivnih upitnika jest naginjanje industrial korijenima u većem broju skladbi, a neke od njih (konkretno Oxygen i A Little God in My Hands) bi se uz nešto siroviju produkciju lako mogle zamisliti na pionirskim ostvarnejima poput albuma Filth ili Greed.

Razlog zbog kojeg To Be Kind istinskim fanovima možda i neće predstavljati posebno iznenađenje jest činjenica da se većina pjesama može u nešto (ali ne pretjerano) drugačijim verzijama množe naći na lanjskom poluslužbenom koncertnom albumu Not Here/Not Now. Pored naslovne To Be Kind, to su žive izvedbe kompozicija Just a Little Boy, She loves Us!, Oxygen, Nathalie Neal, Toussaint L’overture, kao i demo verzije Kirsten Supine i Screen Shot – sve u svemu, dobre tri četvrtine albuma.

Još jedna osobina ovog uratka jest njegovo trajanje; ni manje ni više nego 121 minuta i 13 sekundi. Poduže skladbe nisu nikakva novost u Girinom opusu, a prethodni se The Seer također mogao povaliti s ekstremima tog tipa (naslovna Seer sa svoje 32 minute, te otprilike za trećinu, odnosno četvrtinu kraće The Apostate i A Piece of the Sky), dok se ukupna duljina albuma približavala sličnom dvosatnom terminu. No, u slučaju To Be Kind, sve su pjesme relativno dugačke (tek su dva naslova kraće od osam minuta), a duljinski rekord dostojan najbolje faze Yesa ili ELP nosi dvodjelna Bring the Sun/Toussaint L’Overture sa svoje 34 minute. Istina, trajanje može predstavljati tek prazni okvir – dovoljno se prisjetiti Lou Reedovih koncertnih zapisa iz osamdesetih, kada su Heroin i Sister Ray često bespotrebno razvlačene na dvadesetak minuta – no, Michael Gira koristi ovo vremensko produljenje kao medij za postupno i smisleno nadgrađivanje i razrađivanje one temeljne, polazne teme. Poslušajte jednu She loves Us!, i shvatit ćete o čemu govorim.

ClipboardGrafički dizajn albuma jest kreiran s namjerom da bode oči, što je još jedna poveznica s prethodnikom. Zlatno-žuta ploha s licem otprilike dvogodišnjeg djeteta možda nije nešto što bi ste očekivali na albumu Swansa, no autor vizualnog koncepta Bob Biggs se svojski potrudio, implementirajući ukupno šest ovakvih slika, koje simbolički mogu predstavljati inkarnacije trenutne postave sastava. Uostalom, nakon gorućih uskršnjih zečića na omotu Love of Life (1992.), ništa više nije nemoguće!

To Be Kind će biti dostupan u klasičnoj dvostrukoj CD formi, zatim kao isti uz dodatak live DVD-a, te u nostalgičarskom obliku trostrukog vinila. Vrijedna spomena su i gostovanja ne baš razvikanih, no zato vrijednih imena s suvremene glazbene scene: St. Vincent (slušali ste njen zajednički projekt s Davidom Byrneom?), Little Annie i Cold Specks (ovo posljednje je pseudonim pod kojim se krije kantautorica Al Spx, poznata po specifičnom amalgamu soula i neofolka).

Za kraj, podatak koji tek na prvi pogled nema neko dublje značenje: album je sniman u studiju Sonic Ranch, smještenom u sparušenim ambijentima nedaleko El Pasa, Texas. U kojoj je mjeri svima inspirativna pustinja američkog jugozapada uplela svoje prste u zvuk Swansa, prosudite sami!

 

Swans: To Be Kind (Young God Records/Mute Records, 2014.)

01 Screen Shot
02 Just a Little Boy (for Chester Burnett)
03 A Little God in my Hands
04 Bring the Sun / Toussaint L’Overture
05 Some Things We Do
06 She Loves Us!
07 Kirsten Supine
08 Oxygen
09 Nathalie Neal
10 To Be Kind

 

The Swans are:

Michael Gira
Norman Westberg
Christoph Hahn
Phil Puleo
Thor Harris
Christopher Pravdica

autor: Vjeran Stojanac, 02/04/2014

Vezane objave

Arhiva

Elysian Fields – For Home Cats and Sea Fans

07/03/2014.

For Home Cats and Sea Fans; nedavno objavljeni, sedmi album bruklinškog sastava Elysian Fields ugodno je iznenađenje, i to ne samo zbog neupitne kvalitete majstorski izbrušenih, onirničkih skladbi koje potpisuju gitarsit i autor glazbe Oren Bloedow te pjevačica i tekstopisac Jennifer Charles, već i zbog toga što negira glasine o prestanku glazbenog djelovanja ovog izvrsnog dvojca.

Marc Almond & John Harle – The Tyburn Tree: Dark London (Virtual Records, 2014.)

08/06/2015.

Ovaj će vas tamno nijansirani album provesti ne samo kroz mračno naslijeđe Londona, već i kroz Almondov specifičan stvaralački i izvođački modus. Pojedince će možda zbuniti obrazac po kojemu se skoro bez pravila izmjenjuju stilovi, kao i klasične šansone i krajnje eksperimentalni potezi. No, u tome leži draž “The Tyburn Treeja”. Također, činjenica da je Almond, koji je dosad u pravilu gubio svoju osobnost na kolaboracijama, a samostalno snimao vrhunska ipak ostvarenja uspio upariti snage s još jednim izvrsnim glazbenikom te iznjedriti glazbeno remek djelo dovoljno govori o kvaliteti ovog uratka!

Se Delan – The Fall

21/04/2014.

Iza dvojca ‘Se Delan’ stoje Belinda Kordic, švedska kantautorica australskih korijena, poznata po radu s neofolk projektom ‘Killing Mood’, te Justin Greaves, gitarist i ključna osoba sastava ‘Crippled Black Phoenix’. U kojoj su se mjeri Belinda i Justin uspjeli osloboditi naslijeđa matičnih bendova, i je li takav korak uopće neophodan pri ovakvim kolaboracijama? U svakom slučaju, ‘The Fall’ je lijep i zanimljiv noćni album!

Crippled Black Phoenix – White Light Generator (2014.)

21/03/2014.

‘White Light Generator’, sedmi album britanskog progresivnog projekta Cripple Black Phoenix nije strogo konceptualan album poput ‘(Mankind) The Crafty Ape’, ali ni usputni interludij kao što je bio njegov prethodnik ‘No Sadness and Farewell’. Justin Greaves i društvo su uspjeli u odmjerenom pristupu, snimivši vrstan i zanimljiv uradak kojim će zadovoljiti prohtjeve dokazanih štovatelja, te sigurno u svoje redove regrutirati pokojeg novog štovatelja!

Tjedna rotacija

Arhiva

DARKSIDE / Spiral

PUBLIC IMAGE LTD. / Album (1986)

SAINT ETIENNE / Pond House

SETH TROXLER / Rhythm Control

BONOBO / The North Borders Tour (2014)

SIKTER / My Music (2005)