Mary May koncert u Kocki – Hrvatska Americana oduševljava
Nazvati Mary May americana bendom je u potpunosti točno ali i toliko nedostatno da se objasni njihova genijalnost i unikatnost….
Echo & the Bunnymen / Meteorites
‘Meteorites’ je specifičan album koji na zanimljiv način kombinira navalni gitarski zid i psihodeličnu pozadinu, no ako je vjerovati lideru Bunnymena, Ianu McCullochu, ovo će izdanje sastav konačno vratiti starim lovorikama na koje su početkom osamdesetih zasjeli izvrsnim ostvarenjima ‘Crocodiles’, ‘Heaven Up Here’, ‘Porcupine’ i ‘The Ocean Rain’. Koliko ima istine u Ianovim rječima, uvjerite se uz naš aktualni album tjedna!
Meteorites je jedanaesti album liverpulskog post-punk sastava Echo & the Bunnymen, i savršeno figurira kao jubilarni uradak povodom tridesetpetogodišnjice njihova rada.
Ovaj je album dočekivan bez pretjerane sumnje i to s punim pravom, pošto od reuniona 1993. bend snima ploče ujednačene kvalitete; mada će fanovi prepoznati određene razlike u zvuku jednog pomalo monotonog What Are You Going to Do with Your Life?, ili pak briljantne Siberie. No, čak i takve sitne oscilacije treba uzimati s dozom rezerve i poštovanja. Bunnymeni su, naime, svoju revolucionarnu ulogu ostvarili u prvoj polovici osamdesetih, a od istoimenog albuma (Echo & the Bunnymen, 1987.) djeluju na konstantnoj ravnoj crti recikliranja bolje prošlosti i majstorskog preživljavanja u novim glazbenim i tržnim uvjetima, svojstvenog tek najiskusnijim veteranima.
Ipak, Meteorites na trenutke slušatelja vraća u ta zaboravljena vremena, i to ne toliko po glazbenoj i strukturalnoj izvedbi pjesama koliko po njihovoj svježini i energičnosti. Netko će svejedno primjetiti uplive poznatih ‘zaštitnih znakova’ iz mladosti benda, primjerice Willov karaktersitični uvodni riff u pjesmi Market Town, pomalo orjentalni prizvuk Constantinoplea koji kao da priziva vremena Porcupinea, pa i potencijalni hit Lovers on the Run koji odiše psihodeličnim pop ambijentom prvijenca Crocodiles kojemu je ubrizgan dašak funka. No, ti su detalji koliko nebitni, toliko i očekivani u novom životu Bunnymena koji je primarno usmjeren prema traženju alternativnog puta kako za Iana McCullocha, tako i Willa Sargeanta.
A taj je put, izgleda, pronađen. Zvučna slika kakvu nudi Meteorites, i to još od uvodne, istoimene skladbe čiji ambinetalni početak govori sam za sebe, ali i o čitavom albumu; temelji se na iznova pronađenoj energiji (Willova gitara na ovom albumu zvuči reskije i čvršće no na ikojem od ponovnog ujedinjena) i odavanja počasti vlastitom psihodeličnom naslijeđu. Na koncu, većina skladbi s ovog albuma odiše maglovitom, fluidnom pozadinskom atmosferom čime se stvara odličan kontraefekt s primarnim navalnim gitarskim zidom. Netko će to nazvati zaslugom produkcije, no Ian i Will definitivno ne spadaju među one koji će doživljaj određenog albuma prepustiti slučajnom htijenju pojedinca za pultom (mada je Martin Glover iz Killing Jokea ovdje i više nego dobro odradio svoj posao).
Što pak o novom albumu misli članstvo Bunnymena, nakon brojnih perturbacija (i nažalost smrtnih slučajeva – sjetite se Pete De Freitasa) svedeno na dvojac McCulloch – Sargeant? U svakom slučaju, njihov je stav bitno pozitivniji od onog kritičarskog, pošto Meteorites doživljavaju kao istinski povratak u zlatno doba sastava:
At long last we’ve made the worthy successor to ‘Crocodiles’, ‘Heaven Up Here’, ‘Porcupine’, and ‘Ocean Rain’. ‘Meteorites’ is what Echo and the Bunnymen mean and are meant to be…up there in Heaven…untouchable, celestial, beautiful, and real…it has changed my life.
/Ian McCulloch/
Naravno, istina je uvijek negdje po sredini, u što ćete se i sami moći uvjeriti preslušavajući aktualni album tjedna! Oni sretniji, koji se idućeg mjeseca zateknu na teritoriju Ujedinjenog Kraljevstva, moći će pohoditi i neki od živih nastupa na promotivnoj ‘Meteorites’ turneji, koja započinje drugog svibnja koncertom u Leamingtonu Spa.
Will Sargeant i Ian McCulloch
Echo & the Bunnymen: Meteorites (429 Records, 2014.)
01 Meteorites
02 Holy Moses
03 Constantinople
04 Is This a Breakdown
05 Grapes Upon a Wine
06 Lovers on the Run
07 Burn It Down
08 Explosions
09 Market Town
10 New Horizons
autor: Vjeran Stojanac, 28/04/2014
Vezane objave
Arhiva
Mick Harvey – FOUR (Acts of Love)
Dvije godine nakon mračnog i refleksivnog ‘Sketches from the Book of the Dead’, na kojemu je kontemplirao o temama gubitka, sjećanja i smrti, Mick Harvey se vraća s možda najboljim i definitivno najzrelijim ostvarenjem u svojoj četiri desetljeća dugoj karijeri, albumom FOUR (Acts of Love) čija je temeljna potka ni manje ni više nego ljubav u svojem najromantičnijem izdanju!
Current ’93 – I Am the Last of All the Field That Fell: A Channel
Nedavno objavljeni album Davida Tibeta, odnosno njegova projekta Current ’93 nazvan ” I Am the Last of All the Field That Fell: A Channel ” možda nije toliko radikalan zaokret u više od dvadeset godina dugačkoj karijeri, no lucidan izbor suradnika poput Johna Zorna, Nicka Cavea, Tonyja McPheea ili Jacka Barnetta u najmanju ruku garantira određeni odmak od predefiniranog neofolk zvuka. Rezultat je kabaretski, jazz izmaglicom obojen album koji možda neće zadovoljiti radikalne fanove benda, no definitno je uradak vrijedan pažnje, a možda i najava nekakvih novih ‘strujanja’.
Woven Hand – Refractory Obdurate (Deathwish Inc., 2014.)
Šesti album (ne računamo li neke usputne, npr. teatarske suradnje) Woven Handa nije toliko energičan poput prethodnika ‘The Laughing Stalk’, no zato nudi lucidno zamišljen koncept koji se retrogradno osvrće ne samo na glazbene i ambijentalne potke Edwardsovog pionirskog sastava 16 Horsepower, već i na njegove glazbene uzore u rasponu od Nicka Cavea, preko Bauhausa, Echo & the Bunnymen i The Culta, pa do neizbježnog Joy Divisiona!
