Liverpool: Od Merseybeata do vječnosti
Lučki grad Liverpool odgovoran je za eskalaciju britanskog rocka jer je tranzitnom ulogom i multikulturalnom klimom predstavljao most između naslijeđa Starog kontinenta i nadolazeće američke glazbe.
Ian McCulloch
St. Julian D. Cope
Julian Cope je širim masama najpoznatiji kao predvodnik bivšeg liverpulskog new wave sastava The Teardrop Explodes. No, on je i pjesnik, glazbenik, paleologist, samozvani šaman, tamanitelj čudnih i uglavnom zabranjenih kako biljnih tako i umjetnih supstanci, teoretičar krautrocka, antikvar, jedan od najvećih živućih stručnjaka za britanske megalitske kulture i njihovo arheološko naslijeđe. Za neke osoba vrijedna prezira, za druge svetac – Cope ostaje jedna od najkarizmatičnijih i najmističnijih individua na glazbenoj sceni sredine drugog desetljeća trećeg tisućljeća.
Echo & the Bunnymen / Heaven Up Here
‘Heaven Up Here’, drugi album liverpulskog sastava Echo & the Bunnymen se može promatrati kao veliki comeback ambijentalne psihodelije u ranim osamdesetima, no on je definitivno mnogo više od toga; jedan zaokružen, skoro konceptualan projekt koji je postavio smjernice koje će u nadolazećim godinama koristiti brojna novostasala imena s alternativne scene. Svejedno u kojem ga svjetlu promatrali, ovaj uradak spada u sam vrh britanskog post punka, ukoliko već nije i njegova kruna!
Echo & the Bunnymen / Meteorites
‘Meteorites’ je specifičan album koji na zanimljiv način kombinira navalni gitarski zid i psihodeličnu pozadinu, no ako je vjerovati lideru Bunnymena, Ianu McCullochu, ovo će izdanje sastav konačno vratiti starim lovorikama na koje su početkom osamdesetih zasjeli izvrsnim ostvarenjima ‘Crocodiles’, ‘Heaven Up Here’, ‘Porcupine’ i ‘The Ocean Rain’. Koliko ima istine u Ianovim rječima, uvjerite se uz naš aktualni album tjedna!
Thin White Rope/Echo & the Bunnymen (plus jedno sjećanje…)
Pripremite se za sucem sprženi, no svejedno tamni izraz jednog od najboljih, no nažalost zaboravljenih sastava osamdesetih; Thin White Ropea! Na početku ćemo se prisjetiti prerano otišlog genija Iana Curtisa koji bi, da je živ, danas bio stariji za Isusove godine, a emisija završava osvrtom na Echo & the Bunnymen, odnosno njihove čuvene BBC sessione (naravno, kod Johna Peela, gdje drugdje?)
