Bill Callahan: Have Fun With God (2014.)
Neka Vas ne zbunjuje podatak da se na albumu ‘Have Fun With God’ kriju remixi skladbi s lanjskog ‘Dream Rivera’! Nominalni je duh dub-a prisutan u pozadinskim ritmičkim strukturama, te posebice kroz prozračni eho ambijenta, no taj je dub prije produkt transformacije tipičnih Callahanovih karakteristika poput narativnosti, linearnosti i minimalističke repetitivnosti u eterične, atmosferične produkte obrubljene čudnom, na trenutke nestvarno lijepom aurom, nego li nekakve svjesne intencije tipa “let’s make dub remix!”
Najnoviji album Billa Callahana se javlja svega nekoliko mjeseci nakon izvrsnog lanjskog Dream River, no prije no što pohvalite takvu hiperprodukciju – oprez! Have Fun With God, naime, donosi dub remikseve skladbi s prethodnika. Da, dobro ste čuli!
E, sad treba navesti nekoliko bitnih parametara koji ovaj album na koncu čine zasebnim, i to jako dobrim uratkom, a ne jednim od onih dosadnih iživljavanja koja padaju na pamet spominjanjem riječi remix, a na kojima nadobudni producenti i DJ-evi siluju nekoć krasne izvorne pjesme pretvarajući ih u steroidnim ritmom nabildano smeće.
Kako je kazano, Have Fun With God je svojevrsna kodomena u kojoj su nalaze preslikani brojevi s Dream Rivera, no funkcija koja vrši dotično preslikavanje nije identična za svaki od osam koraka. Jedan od prvih elemenata koje ćete uočiti će biti naslovi, koji uglavnom nisu identični, iako pojedini aludiraju na vlastitog izvornika, a doživljaju apsolutne bijekcije pridonosi i pridržavanje rasporeda određenog Dream Rivedrom. Tako Small Plane, primjerice, postaje Small Dub, Ride My Arrow je Ride My Dub, dok se Summer Painter evoluira u Summer Dub.
U kojoj mjeri ove ‘obrade’ vlastitog materijala dosežu bit klasičnog duba, nije toliko važno. Njegov je duh prisutan u pozadinskim ritmičkim strukturama, te posebice kroz prozračni eho ambijenta. Taj je dub prije produkt transformacije tipičnih Callahanovih karakteristika poput narativnosti, linearnosti i minimalističke repetitivnosti u eterične, atmosferične produkte obrubljene čudnom, na trenutke nestvarno lijepom aurom, nego li nekakve svjesne intencije tipa let’s make dub remix!.
Ne treba zaboraviti ni enigmatičnost koja u pravilu krasi sve dosadašnje uratke Billa Callahana, kako one anti-folk i lo-fi pokuse s samog početka karijere, tako i albume koji su pratili njegov izričajni razvoj kroz projekt Smog, odnosno (smog), pa sve do posljednih osam godina koje su nam, između ostalog, po prvi put donijele Billovo ime na omotima albuma. No, u ovom slučaju korijene enigme nećete tražiti u inače naglašenim i hipnotičkim stihovima, već u sveukupnom doživljaju pod čiji su tapet u stvari i gurnuti.
Omekšani i donekle izmjenjeni instrumentarij, te česte promjene ritmičke forme ipak nisu nepoznanica u Callahanovu stvaralaštvu – dovoljno se prisjetiti nekih ambicioznijih uradaka s početka milenija (Rain on Lens, Supper), kao i albuma iz recentne faze (Apocalypse, npr.), no ovdje preuzimaju vodeću ulogu. Djeluje li to pogubno na Have Fun With God u cijelosti? Definitivno ne! Je li Callahan ovim neuobičajenim izletom prekršio vlastita pravila i iznevjerio svoju ne baš brojnu, no zato fanatičnu sljedbu? Ukoliko uzmem sebe kao mjerilo, također definitivno ne! Svejedno, naći će se pojedinci koji će mu zamjerati ovaj neočekivani skok u područje koje se tek nominalno može nazvati dubom, no takvi su po običaju tek glasna manjina kakve u pravilu treba ignorirati.
Bill Callahan, artist formerly known as (smog)
Dakle, opustite se, čak i ako atribut ‘opušten’ nije pretjerano veziv uz Billa Callahana. Jer, Have Fun With God je na koncu jedan solidan psihodelični zbir drugačijih pogleda na nedavno odsvirane tonove i izgovorene riječi, a svi smo mi skloni modificirati vlastite izjave ili tvorevine, koje su, sve u svemu, ipak samo izraz trenutačnog stanja, i već u idućem momentu mogu poprimiti sasvim drugačije konture.
Have Fun With God najbolje potkrepljuje tu tvrdnju!
Dub is a spiritual, abstract, visceral, mystical thing. Finite and Infinite at the same time. Deeply rooted in the earth and embracing outer space. Don’t be fooled by names, Dub has come and gone. Dub is a ghost, a duppy. A duppy of a childhood guppy. Flushed and thriving in the sewers and the swamps.
/sažetak izjave za medije povodom objave albuma ‘Have Fun With God’/
Bill Callahan – Have Fun With God (Drag City, 2014.)
01 Thank Dub
02 Expanding Dub
03 Small Dub
04 Call It Dub
05 Ride My Dub
06 Summer Dub
07 Transforming Dub
08 Highs in the Mid-40’s Dub
Vjeran Stojanac