
POTBELLY 25.OBLJETNICA
Umjesto slušanja „punk rocka“ kao Green Shit, mislim Day, samo okrenite na Potbelly. Nećete požaliti.
Punk, post-punk i novi val su u tadašnjoj Jugoslaviji pustili korijen koji nije moguće isčupati!.
Na početku je najbistrije razriješiti dvojbu oko naslova tonskog zapisa. Riječ je o zbiru koncertnih snimki iz razdoblja 1981/82., stoga i ne čude lokacije scenskih nastupa i popratnih izložbi LaibachKunsta, kako su se tada nazivali. Bitan detalj koji će upućeni uočiti jest to da je niz uprizorenja realiziran u postavi koja danas egzistira samo u Platonovom svijetu ideja: Tomaž Hostnik, Dejan Knez, Srečko Bajda, Andrej Lupinc i Bine Zerko.
Svi se oni i danas bave glazbom ili nekim srodnim umjetničkim izričajima uz izuzetak Tomaža Hostnika, koji je sam sebi okončao kratak put po zemlji sjenki. Na dan zimskog solsticija 21. prosinca 1982., prebacio je konopac sa omčom preko grede kozoleca (tradicionalna slovenska drvena struktura za sušenje sijena)… Izveo je taj finalni, neodložni čin a u džepu mu je pronađena pjesma Apologija Laibach, svojevrsni testament:
APOLOGIJA LAIBACH
Od kada ste, sinovi istine, vi braća noći?
Koje boje vaše ruke s crvenilom krvi?
Eksplozija u noći je cvijet jada,
ništa se time ne može opravdati.
Oltar se ne može uništiti,
oltar laži koji umnožava oblike.
Besprijekorna slika, bezbolna svjetla,
jedine luke strašne noći.
Mi smo djeca duha i braća snage,
čija se obećanja ne ispunjavaju.
Mi smo crni duhovi ovoga svijeta,
pjevamo ludu sliku jada.
Objašnjenje je bič i krvarite:
Razbij ogledalo svijeta po stoti put, -
uzaludni su svi tvoji napori. Prevladali smo noć:
naš dug je plaćen
a svjetlo je naše.
Nakon prvog nastupa u Ljubljani, bend je nastupao u Beogradu i Zagrebu, a tijekom te godine, značajan je njihov nastup na Nova Rock festivalu u ljubljanskim Križankama 10. rujna 1982., gdje je Hostnik izašao na binu u odori JNA oficira, a ostali u dugim crnim kaputima koji su zastrašujuće preslikavali pripadnost nekakvoj državnoj tajnoj službi ala Gestapo. Ono što se dogodilo doneklo je svjedočanstvo o neobičnoj i neobjašnjivoj snazi Hostnikove ličnosti – kako je publika bacala predmete na pozornicu, jedna boca za vrijeme izvedbe pjesme Cari Amici pogodila je Hostnika u bradu pri čemu ga je pošteno raskrvarila, što je on stoički prešutio i bez ijednog znaka isprovociranosti nastavio koncert i priveo ga kraju. Mitomanija, kakvu pogotovo na ovim prostorima volimo, događaj je prepričala tako da su potom svi bendovi koji su trebali nastupati nakon Laibacha odustali od koncerta, jer bi sve nakon njih predstavljalo svojevrsni antiklimaks.
Na zimski solsticij (u čemu ponovno možemo pronaći simboliku – mrak, noć – metafora za nadolazeća “mračna” vremena), 21. prosinca 1982., Tomaž Hostnik počinio je, kako se danas često govori, svoje najavljeno ritualno samoubojstvo, i to na kozolecu (tradicionalnoj slovenskoj drvenoj konstrukciji za sušenje sjena i svojevrsnom simbolu Slovenije), u vjerojatno duboko promišljenom naletu delirija pomješanog s manjkom emocionalne stabilnosti. Navodno je pored njega pronađen tekst Apologije Laibach, pjesme koja je postala jedan od manifesta grupe. Članovi Laibacha taj su čin osudili te ga posthumno izbacili iz grupe, premda održavaju uspomenu na njegov lik.
Vijest o samoubojstvu prešućivana je danima, tek je Igor Vidmar sa radija ŠKUC objavio vijest početkom siječnja 1983., kombinirajući vijest o preranoj Tomaževoj smrti i tekst Apologije Laibach!
LaibachKunst je uglazbio tekst koji se kao skladba pojavio na brojnim albumima, primjerice na kompilaciji Slovenska Akropola kao i na zvučnoj pozadini predstave Krst Pod Triglavom (Klangschrift einer Taufe) koja je zajedničko djelo svih sekcija Neue Slowenische Kunsta. (hint: NSK je utemeljen 1984., objedinjujući uz Laibach i teatar Sester Scipion Nasice te slikarsku grupaciju IRWIN).
No, priča je tek počela. Srečko Bajda preuzima Hostnikovu ulogu u projektu, kao i njegovo kodno ime po četvornom načelu: IVO SALIGER. To se moglo uočiti i na prvom bitnijem nastupu nakon tragedije, Zagrebačkom Bienalleu 23. travnja 1983.
Laibach nije odustao – naprotiv je uz česte ali nužne izmjene članstva polučio brojne uspjehe i taj proces traje i danas!
Noviji datumi najiskrenije to potvrđuju! Spomenimo tek Opus Dei, Kapital, WAT, Volk i nema smisla nabrajati!
Hostnik je mrtav ali Saliger živi!
LAIBACH: Ljubljana/Zagreb/Beograd (1993.)
Intro 0:32
Unsere Geschichte 1:08
Rdeči Molk (Red Silence) 1:46
Siemens 6:14
Smrt Za Smrt (Death For Death) 3:26
Država (The State) 6:13
Zavedali So Se – Poparjen Je Odšel I (They Have Been Aware – Scalded He Left I) 1:52
Delo In Disciplina (Work And Discipline) 3:51
Tito – Tito 2:12
Ostati Zvesti Naši Preteklosti – Poparjen Je Odšel II (To Stay Faithful To Our Past – Scalded He Left II) 3:25
Tovarna C19 (Factory C19) 2:06
STT (Machine Factory Trbovlje) 0:31
Sveti Urh (Saint Urch) 2:01
Država (The State) (Studio Version) 4:52
Cari Amici Soldati / Jaruzelsky / Država (The State) / Svoboda (Freedom) 29:33
autor: Vjeran Stojanac, 07/08/2021
Arhiva
Umjesto slušanja „punk rocka“ kao Green Shit, mislim Day, samo okrenite na Potbelly. Nećete požaliti.
Nakon skoro dva desetljeća postojanja, kultni Public Image LTD, predvođen ikonom britanskog punka Johnom Lydonom konačno je posjetio ovdašnje krajeve. Mali dašak atmosfere iz Tvornice kulture nam donosi Maja u svom kratkom ali jezgrovitom osvrtu.
Neka Vas ne zbunjuje podatak da se na albumu ‘Have Fun With God’ kriju remixi skladbi s lanjskog ‘Dream Rivera’! Nominalni je duh dub-a prisutan u pozadinskim ritmičkim strukturama, te posebice kroz prozračni eho ambijenta, no taj je dub prije produkt transformacije tipičnih Callahanovih karakteristika poput narativnosti, linearnosti i minimalističke repetitivnosti u eterične, atmosferične produkte obrubljene čudnom, na trenutke nestvarno lijepom aurom, nego li nekakve svjesne intencije tipa “let’s make dub remix!”
“Space & Time” – povratnička studijska ploča Claudine i Gemini, izbrušeni je dijamant u svojem punom sjaju i tvori logičan nastavak unatoč tolikoj vremenskoj distanci (ovdje kao diskretan podsjetnik, poslužio je mantrični napjev koji su djevojke već ranije iskoristile na njihovoj nastupnoj ploči “Silence & Wisdom). A upravo “distanca” postaje idealan lajtmotiv opusa Deux Filles – ovo je glazba za beskonačna uživanja u zamišljenom pogledu u daljinu, uvrnuta i u potpunosti neopterećena vremenom i prostorom na koje se referira u samom naslovu.
playlist