community radio
Treći album Davida Bowiejea, “The Man Who Sold The World” (1970.) bio je konačna prekretnica koja ujedno označuje pravi početak jedne legendarne karijere; trenutak kada autor svjestan mogućnosti, kako onih vlastitih, tako i onih koje zahtijeva ‘misija’ pravilno posloži kockice i tako cementira trasu ka vječnosti. Sasvim prigodan i opravdan izbor za KLFM-ov ciklus kultnih i utjecajnih albuma zvan “Nezaboravne vatre”!
Na polovici smo godine. Gledamo u retrovizor i upiremo prstom u najbitnija glazbena izdanja dosadašnje 2016-e. Emisija (ne)popularne glazbe večeras od 20 sati na Radiju KLFM.
Ime Marka Felda, odnosno Marca Bolana nikad nije doseglo visine za koje su se izborili njemu srodni autori poput Bowieja, Lou Reeda ili Bryana Ferryja, a uglavnom nategnuto vezivanje njegovog stvaralaštva uz glam rock trend dodatno je minoriziralo njegov značaj. No, neke se stvari jednostavno ne mogu negirati i pitanje je kako bi danas izgledala glazbena scena bez Marcovog utjecaja. U prvom dijelu emisije možete preslušati presjek autentičnog stvaralaštva Marca Bolana, a u nastavku posvetni album ‘Tribute to Marc Bolan’, objavljen kao dio edicije ‘Great Jewish Music’ na etiketi ‘Tzadik Records’ Johna Zorna.
Zviježđe Kameleona, uglavnom vidljivo s južne hemisfere broji četiri sjajne zvijezde. Možemo pretpostaviti da im se nedavno priključila i ona pod rednim brojem 5., nama zasad još neuočljiva zbog izrazite crne boje. Neka ovo bude zaključni ‘homage’, kako od strane uredništva eXita, tako i KLFM-ov.
Uslijed neočekivanih, mogli bi kazati i tragičnih okolnosti, ovom je prigodom izmijenjen koncept “Nezaboravnih vatri”, izdanja u kojem emitiramo određeni značajni, odnosno kultni album po izboru jednog od nas iz bratstva/sestrinstva KLFM. Stoga je ovom prilikom svaki pripadnik kolektiva odabrao jednu skladbu dragog nam pokojnika, napisao nekoliko riječi o istoj, a pjesme su na koncu formirale svojevrsnu kompilaciju. Kako bi opus Davida Bowiea zvučao da je sažet voljom KLFM-ovaca, poslušajte ovoga četvrtka i nedjelje u 15.00 h
Neću reći da su Pauci s Marsa odgovorni za moju ljubav prema znanstvenoj fantastici, prije bi to bila slikovnica ‘Pale sam na svijetu’, no Bowie je za mene od prvog susreta bio vanzemaljac. Sa svojim raznobojnim očima (dobro, to i nije baš istina), odijevanjem, mijenama, pjesmama, vizualnim identitetom, osjećajem za trendove, odabirom filmova u kojima je glumio….
David Bowie je otišao. Naša mala radijska zajednica – vjerojatno nikad povezanija i čvršća nego ovog dana, neće sebi dozvoliti potpadanje pod stereotipne naricaljke. Ovaj globalni gubitak doživljavamo osobno, a za to postoji pregršt razloga.
Emigracija je stara koliko i čovječanstvo, no od masovnih seoba se tijekom devetnaestog, te posebice dvadesetog stoljeća profilirala u osobni izbor ugroženog pojedinca. Imajući u vidu ulogu umjetnika, u prvom redu književnika kao dežurnih društvenih kritičara, nije čudo što bi se takvi našli prvi na udaru, te bivali prinuđeni napustiti vlastitu zemlju. No, u kakvom su odnosu suvremena glazbena scena i emigracija? Postoje li još uvijek za glazbenike ‘nepoćudne zemlje i režimi’, ili je danas taj problem uglavnom sveden na pitanja kreativnosti i (non)konformizma?
Koordinirani spektakl ‘Live Aid’, održan prije nešto više od trideset godina, 13. srpnja 1985. preklapajučim i satelitskom televizijom prenošenim koncertnim nastupima u Londonu i Philadelphiji nije samo razbuktao humanitarni zanos među vodećim glazbenim imenima, već je u praksi implementirao neke nove tehnologije koje se danas uzimaju zdravo za gotovo, a također je ‘filtrirao’ scenu ukazavši na sumrak dotadašnjih idola, kreativce u naponu snage te na nova, nadolazeća imena. U ovotjednom izdanju emisije eXit, u trajanju od cca 280 minuta preslušajte sažetak tih danas antologisjkih 16 sati koji su, barem na deklarativnoj razini promijenili svijet.
Iako je u svojim stvaralački najplodnijim godinama stoički tavorio u sjeni egomanijaka Rogera Watersa, David Gilmour je ne samo drugi temeljni stup kultnog sastava Pink Floyd, već i gitaristički genij te vrstan kantautor, što je dosljedno pokazao na svojim samostalnim uradcima. Zasigurno i onaj najnoviji nazvan “Rattle That Lock”, koji će biti objavljen 18. rujna, a promoviran na turneji koja 12. istog mjeseca započinje u Puli neće podbaciti!
‘Berlin’, napisan i snimljen 1973. uz svestranu podršku vrsnog producenta Boba Ezrina (‘The Wall’, ‘The Momentary Lapse of Reason’…) skriveni je dragulj u opusu Lou Reeda; njegov prvi i zasigurno najbolji, mada i najmračniji konceptualni album. Premise koje su zaslužne za nastanak ovog djela kriju se u relativno kratkom Louovom posjetu tada još podjeljenom i betonskim zidom okruženom gradu, no i gorkim uspomenama na neuspjelu vezu s Nico, kolegicom iz prve postave The Velvet Undergrounda. Bilo kako bilo, iskrenost, eklektičnost i izvrsna produkcija smještaju ovaj poprilično turobni uradak među najbolja ostvarenja i to ne samo u okviru Redovog stvaralaštva, već i u cjelokupnoj domeni suvremene glazbe!
playlist
