David Bowie je otišao. Naša mala radijska zajednica – vjerojatno nikad povezanija i čvršća nego ovog dana, neće sebi dozvoliti potpadanje pod stereotipne naricaljke. Ovaj globalni gubitak doživljavamo osobno, a za to postoji pregršt razloga.
Neočekivane, šokantne vijesti u pravilu djeluju po sličnom obrascu. Prva je reakcija nevjerica, iako uz tračak mogućnosti da je ipak riječ o greški ili neslanoj šali. Nešto kasnije, kad shvatite šturu neminovnost, polagano krenete s prihvaćanjem stanja, još uvijek odguravajući od sebe valove realnosti kao nešto što vas se, barem direktno ne tiče. Završni je korak skidanje maske i prepuštanje sudbini.
Iznenadni odlazak Davida Bowiea djelovao je upravo tako. Mjesecima vješto skrivana istina o njegovom zdravstvenom stanju možda se mogla naslutiti iz pojedinih skladbi s njegovog posljednjeg, nedavno objavljenog albuma Blackstar, a pošto većina ljudi sebe smatra ‘generalima nakon završene bitke’, možete biti potpuno sigurni kako će se broj onih koji su znali povećavati iz dana u dan. No, čak ukoliko je – a navjerojatnije jest – veličanstveni kameleon popularne kulture svoj odlazak planski upakirao u konceptualno ruho, takav potez ne treba banalizirati i zlorabiti, a brojni će mediji, kako je to već običaj, postupiti upravo na takav, predvidiv i pomalo lešinarski način.
Thin White Duke, 1974.
Dani koji dolaze zatrpat će nas dakle hrpama uglavnom svima poznate trivije. Htjeli mi to ili ne, obnovit ćemo gradivo o tome koliko je tjedana album The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars proveo na čelu britanske ljestvice najprodavanijih izdanja, kako su tekle transformacije njegovih uprizorenja (Ziggy – Alladin – Halloween Jack – Thin White Duke…), kakav je značaj tzv. Berlinske trilogije, u kojoj su mjeri Davidova inovativnost i majstorska sposobnost aranžiranja utjecaja i glazbenih stilova rezultirale tektonskim promjenama na globalnoj glazbenoj sceni, te na koje je, često i one starije kolege neumitno utjecao.
No, odgovori na priložene natuknice su već davno postali dijelom opće kulture, a rezultirati će ionako tek onim mnogo puta viđenim, populisitičko-konzumerističkim veličanjem lika i djela voljenog pokojnika. Pojedinci će kazati da je takva ljudska narav i da se protiv sterotipa ne može ići, no naša mala zajednica zvana KLFM osjeća i misli drugačije. Bitan nam je osobni dojam, a među nama praktički nema osobe koja u odeđenoj fazi života, uglavnom u kasnim osnovnoškolskim ili pak ranim srednješkolskim danima na određeni način podlegla šarmu Bowieove karizme i njegovih vanvremenskih ostvarenja. Uostalom, naši ‘statusi’ na prerazvikanoj Zuckenbergovoj društvenoj mreži govore sami za sebe – svatko je od nas svoju nevjericu, šok i bol prikazao na sebi svojstven način, bilo da je riječ o izrazima nevjerice, prilaganju prigodnih youtube video zapisa, zahvali za sve pruženo, pa i predočavanju Davida Bowiea u izvođačkom ili barem dokoličarskom zajedništvu s nekim nama dragim osobama – ne da bi po tko zna koji put afirmirali iste, već kako bi prisutnost tih ljudi barem donekle ublažila onaj neizbježni, metalni okus u ustima.
Ukoliko pratite KLFM-ov program, znate da su Davidovi albumi i pojedinačne kompozicije redovito nalazili svoje mjesto u praktički svim našim emisijama, bez obzira na tematske i stilske razlike među njima. To je još jedan element koji govori sam za sebe.
Upravo vam zato nećemo servirati očekivani životopis protkan hvalospjevima. Nekrolog koji upravo čitate relativno je kratak, ogoljen od sveg onog suvišnog, no smatramo da je to jedan iskren i dostojan način za opraštanje od ovog istinskog genija čiji je trag vidljiv u svim segmentima suvremene rock i pop glazbe. Ujedno ćemo se tijekom narednog tjedna potruditi nenametljivo, ali zato s ljubavlju i poštovanjem posvetiti drage nam trenutke Davidu Bowieu. Na koncu, eklektički pristup, taj ključni postav njegovog stvaralaštva ujedno je utkan u temelje djelovanja KLFM-a.
Zaključimo eto ovaj nekrolog uz prve facebook-twitter komentare onih pojedinaca iz glazbenog miljea koji nikad nisu potpadali pod stereotipe, te su samim tim njihove reakcije iskrenije i vjerodostojnije:
No, no… Oh, no!
/Howe Gelb/
Perhaps one day I’ll find that resting place where I can hand back the handful of stardust that I would not allow to be thrown to the wind.
/Peter Murphy/
But whenever I hear his music, I’m a teenager again, taking my first taste of something ungendered, transgressive. At a crucial moment in my adolescence, David Bowie showed me that masculinity wasn’t the only way to attract girls and, for that, I thank him.
/Billy Bragg/
The death of Bowie is proof positive that God is dead. What supreme being would allow Ted Nugent to outlive David Bowie.
/Tony Wakeford/
KLFM kolektiv
Povezani članci:
autor: Vjeran Stojanac, 11/01/2016
Arhiva
Prvi petak u 11. mjesecu rezerviran je za novu klupsku poslasticu kada nam iz Beograda dolazi jedno od najbitnijih imena tamošnje „underground“ scene, rezident kultnog kluba “20/44”, te član „Disco not disco“ kolektiva, DJ Brka.
Shvatiti što sve ne vidimo gledajući film ili općenito koristeći se svakodnevno novim medijima nije nimalo lako.
U suradnji s Multimedijalnim kulturnim centrom u Splitu, umjetnička organizacija KIP organizira prvu izvedbenu večer u kojoj će se predstaviti…
Izložba “Gledanje muzike” će se otvoriti 10. travnja u 19 sati u Galeriji SKC, u sklopu Impulse festivala, i po prvi put cjelovito predstaviti radove u području…
playlist
