KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Ian Fraser Lemmy Kilmister (24/12/1945 – 28/12/2015)

Kako se već da isčitati iz svih mogućih medija, Lemmy je otišao. Brojni će portali, radio postaje i časopisi sada krenuti s predvidivim trendom nastojeći taj odlazak popratiti na što bolji i na što, oprostite na komičnom izrazu, ‘senzibilniji’ način. No, KLFM je KLFM i on ne prati etablirane staze drugih medija! On će to napraviti sa stilom!

 

Oštrica raka trenutno tamani one rođene sredinom četrdesetih. U svakom slučaju, lijepo je znati da imaš barem još tridesetak godina!

Lemmyjev odlazak, priznajmo, nije nimalo neočekivan. Maligna mu je bolest dijagnosticirana već prije nekoliko mjeseci, no ta je vijest prošla relativno nezapaženo. U takvim su, situacijama, naime, sve opcije još otvorene, tako da je i Motorhead već bukirao neke nastupe u 2016-oj. U međuvremenu je otišao i bivši bubnjar sastava, Phil ‘Animal’ Taylor, a Lemmyju je dan nakon Božića konstatiran terminalni stadij.

Tako to ide. Treba prestati pušiti. Zabraniti E-aditive u hrani. Manje se izlagati vizualnom efektu chemtrailsa.

Malo smo zastranili, ha? U redu, vraćamo se na glavni kolosjek, uz napomenu kako će se ovaj kratki nekrolog osvrnuti tek na neke, u pravilu zanemare segmente Lemmyjeva života. Ako već želite litanije o njegovom odrastanju, školovanju i tako dalje i tako dalje i tako dalje, na krivom ste mjestu.

Lemmy se, dakle, vezuje uz Motörhead, s istim onom strašću kojom pojedinci vezuju Edisona uz pojam žarulje ili Staljina uz gulage. To i jest ono na što će većina dežurnih piskarala-naricatelja postaviti težište, no ajmo vidit što se krije s druge strane!

b2f88ccc77f2fc628f31a1cb512923c5 Boring with the USA – Lemmy početkom devedesetih

U prvom redu, Lemmy je između 1972. i 1975. djelovao kao član sastava Hawkwind, jednog od onih imena koje ne možete svrstati niti u kakvu ladicu, pa ih čerečite kako bi se uklopili pod hard rock (ne ide!), otkidate im još malo tkiva nadajući da će se sada uklopiti u progresivne kanone (opet jebeni neuspjeh!), te na koncu odustanete i prije nego što pošaljete sve kvragu, nazovete to space-rockom! Utjecaj dragog nam pokojnika na ovaj bend nipošto nije zanemariv – što ćete lako zaključiti preslušate li materijale Hawkwinda nastale u spomenutom periodu. Također, jedno je vrijeme Lemmy proveo i kao zamjenski član Pink Fairiesa, no o tome ćete vrlo teško iskopati konkretne podatke. Vjerujte nam na riječ.

Možda najvažnije, iako teretom povijesti prekrivene Lemmyjeve zasluge leže u šezdesetima. Već je tada djelovao u okviru nekoliko sastava, najprije The Rockin’ Vickersa s kojima je tada posjetio i ove prostore (koji su se u ta davna vremena zvali Jugoslavija, te kojima se Lemmy u narednim desetljećima često vraćao, kažu zbog šljivovice!), te u psihodeličnom sastavu Sam Gopal.

Kasne su šezdesete karakteristične za još jedan aspekt Lemmyjevog glazbenog aktivizma. U nastojanju da zaradi za goli život, on će se tih godina pozabavati poslom koji se zove ‘roadie-tehničar’, i to najprje za Jimija Hendrixa, a zatim i za kultni sastav The Nice.

Ovdje dolazimo do zanimljivog trenutka koji je ne samo promjenio tijek progresivne glazbe, već u nadolazećim godinama na neki način i srozao istu do ništavila. Dok je, naime, određeni sastav izvodio svoj zakazani nastup, roadiei nisu imali nekog posebnom posla, pa su bauljali kroz backstage, drogirali se, razbijali boce i kako to već ide. Lemmy je imao još jedan hobby – bacanje noževa i zabijanje istih u drvene oplate opreme.

The Nice je uistinu bio vrhunski bend, no nakon odlaska gitarista Davida O’Lista izgubio je podosta na punoći zvuka. Sada je sve palo na leđa klavijaturista Keitha Emersona, no on je rođen 1944., mnogo prije prvih nuklearnih centrala, tako da je imao samo dvije ruke. Ovdje u igru uskače uvijek dovitljivi Lemmy, pokazujući Emersonu jedan zanimljiv trik – zabiješ li nož između dvije tipke električnih orgulja, zadržat ćeš ih u spuštenom položaju i one će nastaviti odašiljati zvuk, a ti si s obje ruke slobodan nastaviti maltetirati ostatak instrumentarija s klavijaturama.

keknife Stručna primjena Lemmyjeve “škole” – Keith Emerson, 1973.

Keith je ovom Lemmyjevom idejom bio i više no oduševljen, te ju je počeo implementirati i po pitanju sintetizatora, melotrona i sl. Rezultati su redovito bili fascinantni, a Emerson će u narednim godinama obogatiti svoju kolekciju ne samo noževa, već i sjekira, pila i sličnog hladnog oružja! Ipak, uvijek je tvrdio kako je nož koji mu je poklonio Lemmy daleko najbolji i najpogodniji za sonično cementiranje Hammonda.

Pitate se gdje su djelovi teksta koji govore o Motörhead fazi? Nema ih! Potražite ih na nekim profanijim mjestima – sigurni smo, uostalom, da istih ovih dana neće nedostajati. No, nekako sumnjamo da ćete tamo one pronaći podatke koji su vam priloženi ovdje.

Narednih ćete dana isčitavati u svim mogućim medijima jedno te isto: Lemmy je otišao. Brojni su portali, radio postaje i časopisi već krenuli s predvidivim trendom nastojeći taj odlazak popratiti na što bolji i na što, oprostite na komičnom izrazu, ‘senzibilniji’ način. No, KLFM je KLFM i on ne prati etablirane staze drugih medija!

Mi smo napravili nekrolog sa stilom!

 

Vjeran Stojanac

autor: Vjeran Stojanac, 29/12/2015

, , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

LAstovo.OTOKGLAZBE.2019.

16/07/2019.

Od 14. do 19. kolovoza na Lastovu u uvali Sv. Mihovila održava se glazbeni festival LAstovo.OTOKGLAZBE.2019., u organizaciji Udruge LA!UVO!,…

Sound art festival ISPOD BINE #5 online i uživo

17/11/2020.

Unatoč svemu – ISPOD BINE #5 online i uživo!

In Memoriam: Guy Charles Clark (1941. – 2016.)

18/05/2016.

Guya Clarka nećemo pamtiti samo po njegovom vlastitom, ionako vrhunskom opusu, već i po činjenici da se nikada nije libio pružiti kreativnu pa i materijalnu podršku mlađoj generaciji stasavajućih kantautora poput Stevea Earlea, Rodneyja Crowella ili Lyle Lovetta. Njegova se smrt nipošto ne smije gledati u svjetlu odlaska nekakve razvikane rock ili folk zvijezde, pošto onk to nikad nije ni bio. Slično svojem bliskom prijatelju Townesu Van Zandtu, tretiran je kao neka vrsta uzora i učitelja, kao mentor, ili kako je netko jednom izjavio, ‘kantautor ne za mase nego za druge kantautore’. Neka tako i ostane!

“U kvadrat”: filmovi Ivana Orlenka i Rafaela Honrubia, Guillerma Roquesa, Javiera Marina

30/10/2024.

U četvrtak, 31. listopada s početkom u 20 sati u sklopu diskurzivnog programa “U kvadrat” u Kino klubu Split prikazuju…

Tjedna rotacija

Arhiva

MARIBOU STATE / Hallucinating Love

NEIL YOUNG / After The Gold Rush (1970)

COURTNEY BARNETT / Lotta Love

BORIS BREJCHA / Number 05

GORAN BARE & MAJKE / Live in London

NEW GONDOLIERS / Art Cartel

playlist

Listen on Online Radio Box! KLFM