Slint
Mali podsjetnik na McMahanov genij u vremenima prije The For Carnationa
The Constellation of Chamaeleon
Zviježđe Kameleona, uglavnom vidljivo s južne hemisfere broji četiri sjajne zvijezde. Možemo pretpostaviti da im se nedavno priključila i ona pod rednim brojem 5., nama zasad još neuočljiva zbog izrazite crne boje. Neka ovo bude zaključni ‘homage’, kako od strane uredništva eXita, tako i KLFM-ov.
Iduća će mutacija biti metafizička.
/Michel Houellebecq, ‘Elementarne čestice’/
Ovosubotnje izdanje emisije eXit zatvara prvi tjedan koji je tijekom svoje troipogodišnje povijesti radio KLFM proveo u nekoj vrsti korote.
Najava neće biti pretjerano dugačka, pošto su svi parametri poznati. Jasno je o kome je riječ. Kristalno je bistro i to da iza ovog zaključnog projekta stoji osoba koja je još davne 2007., pokrenuvši eXit, odabrala znakovitu temu za potrebe jinglea i glazbenog backgrounda – instrumentalnu kompoziciju zvanu Warszawa.
Uistinu, nema smisla duljiti. Potpisnik ovih redaka je sve što je imao kazati već rekao u više napisa zadnjih nekoliko dana, pa pomalo gubi inspiraciju.
Možda treba naglasiti tek jedan detalj – ovo finale pomalo znakovito zaključuje naš kolektivni homage najvećem kameleonu popularne kulture s jedne specifične točke gledišta; one nebeske. Sazviježđe Chamaeleon već postoji već stotinama miljuna godina – možda je riječ i o miljardama, no mi Zemljani smo ga pod tim nazivom klasificirali tek početkom 17. stoljeća, zahvaljujući astronomskim opažanjima i mjerenjima za koja su zaslužni Nizozemci Pieter Dirkszoon Keyser i Frederick de Houtman. Četiri sjajne zvijezde udaljene od 20 do 400 svjetlosnih godina, s magnitudama koje variraju oko prividne četvorke. Zanemarimo li naknadno uvrštene nebeske objekte poput maglina i kvazara, nedavno im se priključila i peta zvijezda; našim očima do daljnjeg nevidljiva iz banalnog razloga što je crna.
David, zasad još ne znam kakav je osjećaj lebdjeti gore u formi energetskog ekvivalenta mase od 21 grama, to je nešto što mi, još uvijek osuđeni na ova bolna i raspadajuća zemaljska tijela nikako ne možemo shvatiti. Ograničenja svake vrste određuju dosege naše spoznaje, a u tom bespreglednom prostoru koji se širi iza prostornog kuta definiranog zviježđem Kameleona možda egzistiraju i brojni drugi koji su nas ostavili. Sve tamo negdje do onih udaljenosti s kojih dopire šum pozadinskog zračenja ili još dalje, na samim marginama Velikog praska.
Pa, prenesi im pozdrave.
I nemoj zaboraviti Jima, ipak ti je kao kameleonu hijerarhijski nadređen po toj dvojbenoj Linnaeusovoj klasifikaciji vrsta.
eXit
autor: Vjeran Stojanac, 15/01/2016
Vezane objave
Arhiva
Klangschrift der Ausfahrt
Lačni Franz ukratko!
Thin White Rope: Poets of the Desert Floors & Dead End Streets
Među brojnim zaboravljenim draguljima američke nezavisne scene postoji jedno ime koje bolno strši, svjesno svojeg neprihvaćanja i degradacije. Srećom, istina je blaža prema sastavu Thin White Rope, kolektivu koji se nije mogao lako klasificirati mada je zemljopisno, tematski, pa dijelom i glazbeno vezan uz tzv. Paisley Underground. ‘Pustinjski rock’ je produkt napora koje su Guy Kyser i društvo ulagali u skladanje vanvremenskih pjesama, a danas su im za to zahvalni brojni, u rasponu od Uncle Tupela, Mogwaija, My Bloody Valentine, Calexica, pa sve do nepojmljivih imena poput Kyussa ili QOTSA! Uživajte u ovoj bistroj i pustinjski zvjezdanoj ‘Thin White Rope’ večeri!
